Iako zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević činjenično ukazuje na oporbenjačko licemjere, jasno je da u razmjeni argumenta s oporbenim konzervativcima nije osobito okretan. Nerijetko koristi isti jezik i metodu, ne udaljavajući se bitno od teme financiranja javnim sredstvima udruga koje oporbenjaci prozivaju. Ipak, za pretpostaviti je da će s proljeća platforma Možemo! ponovno pokušati izgraditi imidž branika od desnice.
Zastupnici Gradske skupštini Grada Zagreba priredili su još jednu neproduktivnu i po mnogo čemu indikativnu raspravu na temu financiranja kulturnih sadržaja gradskim novcem.
Mediji su s osobitom hitrošću prenijeli svojevrsni performans HDZ-ovog zastupnika Mislava Hermana koji je, kritizirajući povećanja za izdavanja kulture u vremenu trenutne gradske uprave, istaknuo upravo problem njemu spornih performansa.
Herminator
Povećanje izdanaka za kulturu od strane gradskog proračuna Herman smatra nedopustivim u vremenu zapuštenosti komunalne infrastrukture. „Povećali ste ulaganja u one udruge u kulturi koje promiču vaše ideologije“, naglasio je zastupnik HDZ-a srž onoga što ga zaista smeta kod kulturne politike aktualne gradske uprave.
„Što vi ovo financirate? Koliko sredstava je dobila udruga Domino kao i sve ostale svjetonazorski slične udruge? Koja je korist građana Zagreba od ovog kulturnog sadržaja?“, upitao se na sjednici gradske skupštini kulturni kritičar Herman, dodavši i to da mu je „ovakav vid kulture u potpunosti nepoznat“.
Medije je, čini se, posebno zabavilo to što su, u vrijeme citiranog istupa, u Hermanovoj pozadini pušteni snimci nekolicine spornih performansa.
Jedan od snimaka puštenih na prošlotjednoj sjednici bio je i performans održan na 16. Noći performansa u sklopu festivala Perforacije, o kojoj smo na ovom portalu pisali prošle godine. Izdvojit ćemo ovom prilikom dio reportaže H-Alterovog suradnika Jana Vržine koji se odnosi na jedan od performansa koji je Herman pustio gradskim zastupnicima:
„U 21:30 Lara Mandili u dvorištu izvodi Imamo Hrvatsku!: crven, bijeli, drugi. Uz pjesmu Ostrvo mržnje Mandili iz putnoga kofera vadi hrvatsku zastavu te ju postavlja na tlo. Zatim na sebe izlijeva crvenu, bijelu i plavu boju koje trobojnicu (…) Od Franje Tuđmana, preko reklama za Domovinski pokret, do Željke Markić, kroz informativni su super-cut impresionistički pokrivene sve bitne točke desne politike: homofobija, ksenofobija, etnička čistoća, teokracija, netrpeljivost prema Srbima, Romima, Drugome općenito. Za to vrijeme Mandili sebe pretvara u ideal poslušne kućanice, žene koja u hrvatskom dresu i suknji na koljenima četkom čisti hrvatsku zastavu. (…) Najednom kreće pjesma Thompsona, a cijela situacija u kojoj žena neumorno trlja tu zastavu toliko precizno gađa u srce šizofrene ikonografije uzrokovane estetizacijom politike da nemamo drugog izbora osim nasmijati se.“
Trpljenje po Goluži
Hermanu je sekundirao zastupnik MOST-a Trpimir Goluža: „Trpite li vi zbog rodne ideologije? Trpite li vi jer se zastupniku Celakoskom (Teodor Celakoski, predsjednik Odbora za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo – op.a. ) i sličnima transferira iz proračuna ogroman novac njihovim udrugama?“
I tek epizodičnom promatraču zagrebačke političke scene jasno je da konzervativnim oporbenjacima iz skupštine ne smeta performans samo zato što im je takav vid umjetničkog izričaja „u potpunosti nepoznat“. Problem je, naravno, sadržaj. Odnosno, kritičko propitivanje hrvatskih svetinja u umjetnosti, trobojnice i tuđmanizma, ali i Željke Markić s kojom je MOST-ov Goluža itekako blizak.
Upravo zbog toga nema nikakve sumnje da će navedeni i brojni drugi oporbenjaci inzistirati upravo na ideološkom sukobu pred lokalne izbore koji će se održati ovoga proljeća. Dakle, baš kao i prije četiri godine, kada su naglašavali opasnost preuzimanja glavnog grada od strane „ekstremne ljevice“ – ocjene sasvim promašene, upravo na žalost i dobrog dijela biračkog tijela trenutne gradske uprave – čime su se bez pardona pravili glupima ili ludima u neshvaćanju političkih kategorija.
Ovdje će nam ipak biti zanimljivo razmotriti na koji način gradonačelnik u ovakvoj političkoj klimi odgovara na prozivke desničara.
Od Mislava do Tomislava
Gradonačelnik Tomislav Tomašević iskoristio je priliku da zastupniku Hermanu objasni sistem financiranja javnih potreba u kulturi. Ove je godine grad financirao, rekao je Tomašević, više od 1600 kulturnih programa u produkciji 700 kulturnih institucija i organizacija. Taj je sistem financiranja, napomenimo uzgred, i prema našoj ocjeni u posljednjim godinama doživio skromne, ali ipak nekakve pomake nabolje.
Dalje, Tomašević je HDZ-ovog oporbenjaka uputio na resornu ministricu Ninu Obuljen Koržinek, istaknuvši pritom da je „udruga Domino financirana i od njenog ministarstva već deset godina“.
Iako gradonačelnik Tomašević činjenično ukazuje na oporbenjačko licemjere, jasno je i to da u razmjeni argumenta s oporbenim konzervativcima nije osobito okretan. Nerijetko koristi isti jezik i metodu, ne udaljavajući se bitno od teme financiranja javnim sredstvima udruga koje oporbenjaci prozivaju. Ignorirana je tako činjenica da napadi na umjetnike, nezavisnu kulturnu scenu i civilni sektor dolaze mahom s homofobnih i mizoginih pozicija. Gradonačelnik tako ostavlja dojam udaljavanja od civilnodruštvenog miljea iz kojega je i sam potekao.
Sve to itekako podsjeća na recentnu situaciju u kojoj je gradonačelnik prao ruke od benignog aktivističkog čina u režiji Inicijative mladih za ljudska prava koji je rezultirao desničarskom hajkom i prijetnjom smrću aktivisticama udruge. O slučaju smo pisali krajem prošle godine.
„Pitajte Vladu RH“, izjavio je tada u istom maniru Tomašević, „jer od njih su dobili novac.“
Tada smo posebno istaknuli distanciranje od prakse i propagiranih vrijednosti političke platforme koja upravlja Zagrebom: „Komentari su u suprotnosti s tekstom programa stranke Možemo! u kojemu stoji da je ‘politička participacija mladih jedna od pretpostavki za zdravu i progresivnu demokraciju’, te da se zalažu za njihov zagovarački kapacitet.“ Od platforme Možemo! i gradonačelnika, koji je na krilima dugogodišnje aktivističke i zagovaračke karijere zadobio povjerenje građana, na upit o stavu prema aktivističkoj akciji Inicijative odgovor nismo dobili.
Od Tomaševića smo u odgovoru Hermanu na sjednici skupštine dobili, pak, ekspresnu informaciju da su ovogodišnje Perforacije (ranije spomenuti festival izvedbenih umjetnosti) od Ministarstva kulture i medija dobile 3000 eura, da je Queer Zagreb dobio 6000, a Noć performansa 3000 eura od države.
„Zar mislite da će ministrica biti pošteđena ovoga pitanja?“, odgovorio je Herman gradonačelniku, dodavši da je aktualni gradonačelnik prevario birače.
Kad smo kod prevare birača, postaje dijelom folklora da se iz Možemo! proglašavaju branikom pred nasrtajima desnice. Tako je bilo pred parlamentarne, odnosno, pred izbore za Europski parlament prošloga proljeća. Za pretpostaviti je da će nekako s proljeća trenutna gradska vlast ponovno pokušati izgraditi takav imidž. Za takvo što, ipak, treba pokazati dosljednost i u razdobljima između predizbornih kampanja, uz pretpostavku da glasači nisu niti glupi niti ludi da bi shvatili principe iza kojih stoje oni koji traže njihovo povjerenje.
