Europska povelja o manjinskim jezicima vrlo je važan dokument Vijeća Europe koji promovira uporabu i zaštitu manjinskih jezika, a Vlada Republike Hrvatske već dugo vremena ima postavljenu rezervu na dio o romskom jeziku kako bi ga isključila iz zaštite Povelje, što nalikuje na institucionalni antiromski rasizam. Ta pretpostavka je naizgled potvrđena od strane Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za zaštitu manjinskih prava koje je u svojem nedavnom izvješću potaknulo vlasti da što prije dovrše postupak ukidanja te rezerve.
Pitanje zašto postoji rezerva uputili smo Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina preko kojeg Vlada Republike Hrvatske neposredno provodi manjinsku politiku, a koji nam je naveo da je za ovo pitanje nadležno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje nam nije odgovorilo na pitanje i time prekršilo članak 6. Zakona o medijima prema kojem su „dužni davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga” te članak 38. Ustava Republike Hrvatske po kojem „novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji”. Sve je mirisalo na prikrivanje institucionalnog antiromskog rasizma.
Međutim, kada smo upitali romske udruge, naišli smo na drugačiju priču. Predsjednik Romskog resursnog centra Darda Jovica Radosavljević i aktivistkinja Elizabet Takač smatraju da bi ukidanjem rezerve došlo do nametanja romani ćhib jezika Romima Bajašima.
U Hrvatskoj oko 80 posto Roma govori bajaški jezik, odnosno dijalekt starorumunjskog, a Romi koji govore romani ćhib, koji je u svijetu priznat kao službeni romski jezik i vuče korijen iz Indije, su u manjini. Sugovornici smatraju da bi ukidanjem rezerve došlo do otpora Bajaša i da Vlada želi izbjeći nerede:
„Romani ćhib je službeni jezik Roma i većina Roma u svijetu govori tim jezikom, ali u Hrvatskoj to nije slučaj, oni su tu manjina. Zato dolazi do otpora od strane Roma Bajaša. Pretpostavljam da bi Romi Bajaši naučili romani ćhib, da u tome nije problem, ali način na koji im se nameće da je to jedini pravi romski jezik u njima izaziva otpor. Većinsko stanovništvo im kroz stoljeća nameće svoje stavove, mišljenja, način života i jezik, a sad to isto doživljavaju od strane romske zajednice. To je problem kojeg većina ne razumije – problem među romskom populacijom konkretno kod nas u Hrvatskoj. Romani ćhib je prihvaćen u svijetu i to nitko ne osporava, to je službeni jezik romske zajednice. Međutim, lom počinje kada se smatra da sve ovo drugo nije”, navodi Takač za H-Alter.
Što se tiče ukidanja rezerve na Povelju, Takač dodaje: „Razumijem kritiku Europske unije, no oni nisu dovoljno upućeni u situaciju u Hrvatskoj jer sva izvješća pišu ljudi koji nisu toliko upoznati s terenom. Naša pretpostavka je da bi bez rezerve nastalo još više problema i da se vlasti boje da će njeno ukidanje rezultirati velikim neredima. Jezik nam je svima bitan i dio je svačijeg identiteta”.
Na pitanje postoji li tendencija da se i bajaški uzme kao službeni jezik kojim bi govorile romske nacionalne manjine gdje se pretežno govori bajaški, Takač odgovara: „Da se stvori takva jednakost mislim da onda ne bi bio problem s ovom rezervom, ali u trenutnoj situaciji mislim da ne bi izašlo na dobro.”
„Mi 19 godina bez prestanka radimo na tome da imamo svoje bajaško pismo i da naša djeca govore starorumunjski jer od jezika sve kreće. Međutim, stalno nailazimo na prepreke. Nadica Balog iz Udruge žena Romkinja Romsko srce iz Jagodnjaka radila je dosta s ljudima koji se bave jezikom i nudile su se takve prilike, no naišla je na prepreke. Docent Petar Radosavljević s Katedre za rumunjski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je voljan raditi s Bajašima i u Međimurju je radio na slikovnici za djecu na bajaškom jeziku, ali kad god bismo krenuli više raditi na tome, nailazili bismo na prepreke. Jednostavno se to sabotira”, ističe predsjednik Romskog resursnog centra Darda za H-Alter.
Kako bismo bolje shvatili problematiku, razgovarali smo i sa spomenutim Petrom Radosavljevićem, koji je, što se sabotaže tiče, samo napomenuo da mu se čini da nema dovoljno razumijevanja za ovu problematiku: „Mislim da bi se još mnogo toga trebalo napraviti, no ponekad mi se čini da nema dovoljno razumijevanja za ovu problematiku, kao i za činjenicu da Romska nacionalna manjina kod nas ne govori samo jedan jezik”, a što se tiče rezerve o kojoj se nijedno od nadležnih tijela ne želi izjasniti, ističe: „Nije mi previše jasno zašto Hrvatska još ima rezervu prema članku 7.5 Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, možda postoji bojazan da bi se skidanjem rezerve Romima nametnuo samo jedan jezik, no vjerujem da se to može prevenirati odgovarajućim zakonskim rješenjima.“
„Problem je što se od Bajaša očekuje da prihvate službeni romski jezik, a istovremeno ih se ne smatra jednakopravnim Romima niti se prihvaća njihov jezik. Mi smo poštovani kao Romi samo kad se treba glasati. Nas inače ne poštuju kao punopravne Rome, za nas kažu da smo mi Rumunji. Zato dolazimo do situacije gdje se kao Bajaši pitamo: Ako moje dijete ne uči starorumunjski, zašto bi učilo romani ćhib? Zamislite da u školu dođe romani ćhib kao službeni jezik, a moje dijete ne govori starorumunjski, pa onda bolje da nauči engleski koji će mu biti potrebniji”, navodi Jovica Radosavljević, predsjednik Romskog resursnog centra Darda.
O drugoj strani se oglasio glazbenik Mirsad Dalipi koji govori romani ćhib: „Bajaši ne žele prihvatiti romani ćhib pa možda nadležna tijela žele izbjeći sukob među Romima jer nema dovoljno populacije koja priča romski jezik. Smatram da se jezici koji su se dogodili putem asimilacije ne bi trebali uzeti u obzir kao jezici. Kad Romi dolaze u druge države onda preuzimaju određene riječi, bilo bugarske, hrvatske ili rumunjske, pa tako Romi Bajaši pričaju starorumunjski, a ne romski jezik.”
O ideji da Romi Bajaši ipak uče bajaški u školi, Dalipi odgovara: „Smatram da bi trebali moći učiti bajaški u školi ako je to moguće, odnosno ako ima dovoljno riječi. Međutim, ako u Hrvatskoj 80 posto Roma priča bajaški, onda u svijetu 95 posto Roma priča romani ćhib. Ako je Bajašima to bitno za olakšati svojoj djeci proces učenja, zašto ne? Glavno je da ta djeca budu uključena u društvo i razvijaju se.” Međutim, Dalipi smatra da postoji politička pozadina tog problema koja dovodi do marginalizacije: „međusobno se kao Romi zbog toga dodatno getoiziramo i diskriminiramo. Bajaši, recimo, optužuju Rome s Kosova da nisu Hrvati i nemaju pravo odlučivati o tim pitanjima, a s druge strane kada se dogodi da Romi, recimo, u Međimurju naprave neko kriminalno djelo, ova druga strana Roma kaže: ‘Oni su Bajaši, oni su takvi.’ Jedni druge samo još više omalovažavamo.”
Cjelovitu priču o rezervi nam je ispričao potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske Siniša Senad Musić, koji je bio član povjerenstva provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013.-2020.:
„Rečeno nam je da je rezerva izdata zato što romski jezik nije standardiziran i zato što u Hrvatskoj preko 80 posto ljudi ne priča taj jezik. Dok je u ministarstvu znanosti i obrazovanja radila Nada Jakir, Veljko Kajtazi je snažno potencirao da se ukloni rezerva jer je ona bila prepreka uvođenju romskog jezika u škole. Budući da Nada Jakir nikad nije bila u dobrim odnosima s Veljkom Kajtazijem rekla mu je: ‘Dok god ja radim rezerva neće biti povučena jer vi želite da Romi u Hrvatskoj uče romani ćhib, a njima to nije materinji jezik, njima bi to bio strani jezik’. Kada je Nada Jakir otišla u penziju napravio se određeni pritisak da se uvede romski jezik i da se napravi kurikulum po modelu C, što je i uspjelo. Bio sam član radne skupine imenovane od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i 2019. godine je napravljen kurikulum po modelu C koji se trenutno provodi samo u jednoj školi – OŠ Jagodnjak. Mi smo radili dva modula – jedan na romani ćhibu, a drugi na bajaškom. Kurikulum funkcionira na način da djeca donose svoj jezik u školu i da se u školi radi po jeziku i običajima romske populacije koja gravitira toj školi tako da su u OŠ Jagodnjak započeli učiti po bajaškom jeziku, a ne romani ćhibu. Međutim, saborski zastupnik Veljko Kajtazi je htio uvesti romski jezik i smatrao je da to što su neki Romi izgubili svoj jezik ne bi trebalo činiti jedan potpuno novi jezik. Model C i kurikulum govore o jeziku kojeg koriste romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a ne romskom jeziku. Tako da primjerice ako škole u Zagrebu, Rijeci ili Istri zatraže model C, one će uvesti romani ćhib, zato što tamošnja djeca govore taj jezik, dok bi u Međimurju, Osječko-baranjskoj ili Brodsko-posavskoj županiji bio uveden bajaški jezik i točno narječje koje je vezano uz tu populaciju koja gravitira toj školi. Nakon što smo u tome uspjeli, mislio sam da se rezerva povukla jer se uvijek govorilo da je ona prepreka takvom pothvatu.
Moj trenutni stav je da se rezerva treba maknuti, ali nisam siguran što bi se time dobilo jer je model C već ionako uveden.”
„Često ćete naići na skupinu Bajaša koji su uvjereni da ako zatraže model C njihova će djeca učiti romani ćhib u školi. Bez obzira koliko mi objavljujemo, pričamo i pišemo o kurikulumu, jednostavno su uvjereni u svoje. To je napravila politika. S jedne strane ste imali Veljka Kajtazija, s druge Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a s treće Kajtazijeve političke protukandidate koji su bili Bajaši i kojima je bilo najlakše reći: „Žele nam nametnuti da učimo romani ćhib. Zašto bi naša djeca učila strani jezik?” Time su napravili veliku netrpeljivost prema romani ćhibu i Romima koji ga govore. Meni je materinski jezik hrvatski, ali učim romani ćhib i bajaški. Prvi je jezik mog naroda, a drugi jezik kojim govori većina Roma u Hrvatskoj. Ovaj je problem specifičan za Hrvatsku jer u svim drugim državama svijeta Romi koji govore romani ćhib su u velikoj većini od oko 90 posto”, navodi Musić za H-Alter.
Op. ur.: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova naknadno nam je odgovorilo na pitanje o rezervi, a njihov odgovor prenosimo u cijelosti:
Ovako široko postavljeni zakonski okvir jamči visoke standarde, tako da se u svakodnevnoj praksi u Hrvatskoj, i unatoč postojećoj rezervi u odnosu na neteritorijalne jezike, de-facto postupa u skladu s ciljevima i načelima iz Dijela II Povelje.
U tijeku su konzultacije s nadležnim tijelima i pravnim stručnjacima o mogućem povlačenju rezerve na čl. 7 te je navedeno i dio šire aktivnosti Operativnog programa nacionalnih manjina za razdoblje 2021-2024.”
