Rješava li program gospodarenja otpadom SDP-a i Možemo! gorući problem? “Program donosi mjere za rješavanje određenih nagomilanih problema u sustavu gospodarenja otpadom, ali s druge strane predlaže se nastavak i štetnih elemenata sustava zbog kojih se cijeli program nikako ne može nazvati zelenim niti održivim, kako to zahtijevaju EU politike očuvanja resursa”, ističe Marko Košak iz Zelene akcije. “To je tek skup bolje obrazloženih želja koje ionako proizlaze iz zakonskih obveza”, komentirala je Gabrijela Medunić-Orlić iz splitske udruge Sunce.
“Program donosi mjere za rješavanje određenih nagomilanih problema u sustavu gospodarenja otpadom, ali s druge strane predlaže se nastavak određenih štetnih elemenata sustava zbog kojih se cijeli program nikako ne može nazvati zelenim niti održivim, kako to zahtijevaju EU politike očuvanja resursa“, komentirao je Marko Košak iz Zelene akcije nacrt zajedničkog programa gospodarenja otpadom SDP-a i Možemo! nazvan “Otpad u Hrvatskoj: što ne valja i kako ćemo to popraviti“. Program donosi niz mjera kojima bi se trebao promijeniti postojeći sustav, ove godine posebno u fokusu javnosti nakon razotkrivanja niza slučajeva ilegalnog odlaganja i nekontroliranog uvoza otpada. Tako predloženim mjerama SDP-a i Možemo! do 2035. žele povećati recikliranje komunalnog otpada na 65 posto – ionako obvezujući cilj EU-a, smanjiti udio odlaganja na manje od 25 posto te osigurati obradu najmanje 60 posto biootpada. No to planiraju postići, između ostalog, ekološki vrlo spornim rješenjima.
“Najkritičniji dio programa je nastavak koncepta regionalnih centara za gospodarenje otpadom sa zastarjelim tehnologijama koje otpad pripremaju za spaljivanje, kao i planovi za gradnju spalionica uljepšano nazvanih energanama, za koje postoji sve više dokaza o štetnosti za okoliš i klimatske promjene. Osim toga, u programu se uopće ne vodi računa o velikim količinama toksičnih ostataka od spaljivanja koji su itekako problematični”, navodi Košak.
Program uključuje i energanu u Zagrebu u javnom vlasništvu te razmatranje lokacija u Rijeci, Dalmaciji i Slavoniji. Kako tvrde iz stranaka, energetska oporaba predviđena je samo za ostatak otpada koji se ne može reciklirati, uz zabranu ugovora koji bi energanama jamčili minimalne količine otpada i time stvarali prepreku većem odvajanju i recikliranju. No, ostaje nejasno kako bi te spalionice radile ako “viška” otpada ne bi bilo dovoljno.
Zajedno sa Zelenim forumom i mrežom Zero Waste Hrvatska, koja okuplja 60 organizacija civilnog društva i građanskih inicijativa, i splitska udruga Sunce nedavno je ponovno upozorila na štetne posljedice spaljivanja otpada i potrebu usmjeravanja javnih ulaganja u održiva rješenja. Uz to, upravo iskustvo Splitsko-dalmatinske županije i planiranja Centra za gospodarenje otpadom Lećevica pokazuje da veliki regionalni centri ne rješavaju problem dok je iz primjerice istarskog slučaja Kaštijun – smrad, gomilanje goriva iz otpada, vidljivo da ponekad stvaraju još veće probleme. Od 11 planiranih centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, trenutačno ih je tek pet u funkciji, a Lećevica je planirana u vodozaštitnoj zoni na krškom području.
“Višegodišnje oslanjanje na izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici i rješenja koja uključuju spaljivanje otpada u Dalmaciji stvorilo je svojevrsno čekanje na centralno rješenje. Posljedica je da gradovi i općine nisu u dovoljnoj mjeri razvijali vlastite sustave za sprječavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu i recikliranje. Takav pristup odgađa stvarnu transformaciju sustava i udaljava nas od poštovanja osnovnih prioriteta gospodarenja otpadom: smanji, ponovno upotrijebi, recikliraj“, ističe Gabrijela Medunić-Orlić, izvršna direktorica Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce. Dodaje kako planirani kapaciteti moraju biti usklađeni sa stvarnim količinama i sastavom otpada.
Uz već spomenute problematične regionalne centre, program predviđa i šest regionalnih sortirnica. Takav model, smatraju zeleni aktivisti, podrazumijeva transport velikih količina otpada, umjesto razvoja decentralizirane infrastrukture za sortiranje, kompostiranje, ponovnu uporabu i obradu neodvojenog otpada kojom bi upravljale lokalne komunalne tvrtke.
“Time bi se ispoštovalo zakonsko načelo blizine, po uzoru na najuspješnije sredine poput Preloga i Krka koje već danas ispunjavaju sve propisane ciljeve za 2030. godinu. Itekako je problematično i planirano dimenzioniranje postrojenja za obradu neodvojenog otpada prema cilju od 65 posto recikliranja, s obzirom na to da ciljevi koje propisuje EU dodatno rastu”, kaže Košak.
Sandra Benčić iz Možemo! najavila je “demontiranje HDZ-ova sustava podilaženja otpadnoj mafiji”. Konkretne mjere za suzbijanje ilegalnog odlaganja i nekontroliranog uvoza otpada pozdravljaju i okolišne organizacije. Za smanjenje uvoza otpada predlaže se tako obvezna najava svake pošiljke, dokaz da primatelj ima slobodne kapacitete za obradu te unaprijed položena sredstva za moguću sanaciju. Predviđeno je povezivanje podataka o kretanju otpada, zajednički nadzor inspekcije, carine i policije te povećanje broja inspektora zaštite okoliša.
Novost je uspostava posebnog policijskog odjela za ekološki kriminal i imenovanje specijaliziranih državnih odvjetnika. Ako počinitelj nije pronađen, otpad bi uklanjala država, uz naknadnu naplatu troška od odgovornih, a sve crne točke dobile bi odluku o sanaciji i odgovornu osobu u roku od 90 dana, pri čemu bi prioritet imale lokacije na kojima otpad ugrožava pitku vodu.
Što se tiče financiranja, programom se predlaže da proizvođači kroz naknade pokrivaju puni trošak odvojenog prikupljanja ambalaže, uz isplatu gradovima i općinama u roku od 60 dana. SDP i Možemo! tvrde da bi se time trošak prikupljanja ambalaže koji danas snose građani preusmjerio na proizvođače. Građanima bi se, pak, usluga naplaćivala prema količini predanog miješanog otpada, tako da bi veće odvajanje značilo i manji račun, uz socijalnu cijenu za kućanstva s niskim primanjima.
Košak pozitivnim smatra i planirano sufinanciranje troškova komunalnih poduzeća kako teret unaprjeđenja sustava u gradovima i općinama ne bi više snosili građani, podizanje naknada za proizvođače nereciklabilne plastike te gradnju javne infrastrukture umjesto privatizacije zbrinjavanja otpada. U Suncu također posebno pozdravljaju planirana ulaganja u sortirnice, kompostane i bioplinska postrojenja te centre za ponovnu uporabu.
Program sadrži i prijedloge za smanjenje nastanka otpada, između ostalog višestruko veće naknade za ambalažu koju je teško ili nemoguće reciklirati, mogući porez na nereciklabilnu jednokratnu ambalažu, smanjenje ambalažnog otpada po stanovniku za 5 posto do 2030. i 10 posto do 2035., centre za ponovnu uporabu u svim županijama, s prvim centrima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Ipak, iz Zelene akcije smatraju da mjere nisu dovoljne za smanjenje nastanka otpada, što bi trebao biti prioritet sukladno hijerarhiji koju propisuje europsko zakonodavstvo. Sličnog su stava i u Suncu.
“Pozdravljamo otvaranje političke rasprave o neodrživom sustavu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, ali rješenja moraju biti usklađena s hijerarhijom gospodarenja otpadom i načelima kružnog gospodarstva. Smatramo da program mora napraviti jasniji zaokret prema prevenciji nastanka otpada, ponovnoj uporabi i recikliranju, a odustati od promicanja energana i spaljivanja otpada kao rješenja za postojeće probleme. Po svom sadržaju predstavljeni plan SDP-a i Možemo! tek je skup bolje obrazloženih želja koje ionako proizlaze iz zakonskih obveza”, zaključuje Medunić-Orlić.
Prvi u nizu programa koje će predstaviti koalicija
Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić izjavio je kako je upravo otpad “prvo poglavlje zajedničkog programa buduće hrvatske vlade”, a u sljedećim mjesecima predstavljat će programe za pravosuđe, energetiku, hranu, digitalno društvo, obranu, nacionalnu sigurnost.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
