U vinu je istina, a istina kaže da više nema vina koje možemo popiti, a da s njim ne popijemo i kemikaliju TFA, još uvijek nereguliranu u EU-u, koju je čovjek unio u okoliš najviše putem pesticida i koja vječno ostaje u okolišu. Tu činjenicu utvrdilo je istraživanje mreže Pesticide Action Network (PAN Europe). „Rezultati su jasni, nemamo više nekontaminiranih vina. To nameće i pitanje jesu li drugi proizvodi od biljaka slično kontaminirani, je li naša hrana sigurna“, kaže Helmut Burtscher-Schaden iz austrijske okolišne organizacije GLOBAL 2000.
Nakon što su prethodnim istraživanjima utvrdili prisutnost „vječne kemikalije“ u površinskim i pitkim vodama, iz mreže Pesticide Action Network (PAN Europe) su se okrenuli vinima. Trifluorooctenu kiselinu, TFA, pronašli su u svih 39 novijih vina koje su analizirali, uključujući i ona organska, iz deset država Europske unije, a alarmantno je da su prosječne koncentracije utvrđene u vinima oko 100 puta više od prosječnih, ionako visokih razina prethodno izmjerenih u površinskoj i pitkoj vodi. Srednja koncentracija tako u vinima iznosi 110 mikrograma po litri, dok je najviše izmjereno u vinu iz Austrije, 320 mikrograma po litri, navode u svom izvješću Poruka iz boce – Brzi porast kontaminacije TFA diljem EU. Istu kemikaliju nisu pronašli ni u jednom od deset analiziranih vina proizvedenih prije 1988. godine. Koncentracije TFA posebno su naglo skočile od 2010. Vino je izabrano za analizu upravo zato što su dostupni proizvodi i više desetljeća stari pa se može analizirati situacija kroz duže vremensko razdoblje, a vino je pokazalo da se ova kemikalija više ne može izbjeći.
„Rezultati su jasni, nemamo više nekontaminiranih vina. To nameće i pitanje, jesu li drugi proizvodi od biljaka slično kontaminirani, je li naša hrana sigurna. Vjerojatno unosimo znatno više TFA putem hrane, nego što se prije pretpostavljalo. Na pitanje koliki je to rizik za zdravlje je teško odgovoriti. Desetljećima se smatralo da je ta kemikalija sigurna za zdravlje no nedavna studija u EU-u iz 2021. pronašla je velike deformacije u kosturima fetusa zečeva nakon izlaganja toj kemikaliji te se otada smatra opasnom za reproduktivno zdravlje“, kaže Helmut Burtscher-Schaden, stručnjak za okoliš u austrijskoj okolišnoj organizaciji GLOBAL 2000 i inicijator studije.
Glavni izvor TFA u okolišu su pesticidi koji se koriste u poljoprivredi. Naime, TFA je nerazgradiva kemikalija, zato se naziva „vječnom“, koja ostaje nakon razgradnje drugih PFAS (perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari) spojeva, aktivne tvari u pesticidima. Studija Njemačke agencije za okoliš utvrdila je da 76 posto TFA potječe od pesticida, a slijede emisije TFA od kiše koje potječu uglavnom od fluoriranih plinova koji se koriste u rashladnim sustavima sa 17 posto, te postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i gnojnica s po 3 posto.
Neovisno o PAN-ovoj studiji, i Michael Müller, profesor farmaceutske i medicinske kemije na Sveučilištu u Freiburgu, analizirao je koncentracije TFA u vinima i došao do sličnih rezultata.
„Najniže razine pronašli smo u organski proizvedenim vinima, od grožđa uzgojenog na zemljištu koje je desetljećima bilo bez kemijskih inputa. To ukazuje na PFAS pesticide kao izravni ili neizravni čimbenik koji može pomoći u objašnjenju visokih razina TFA otkrivenih u ushjevima“, rekao je Muller.
U mreži PAN Europe i partnerskih organizacija smatraju kako se hitno mora zabraniti korištenje proizvoda koji ispuštaju TFA u okoliš, počevši s PFAS pesticidima i fluoriranim stakleničkim plinovima.
“Očekuje se da će države članice EU-a sredinom svibnja glasati o prijedlogu Europske komisije za zabranu PFAS pesticida flutolanila – prekursora TFA. Nadamo se da razumiju da je ovo odlučujući trenutak za budućnost naše vode, naše hrane i naposljetku našeg zdravlja te da će glasati za njegovu zabranu“, rekla je Salome Roynal, službenica za politiku u PAN Europe.
Čak i ako odmah stanemo s ispuštanjem TFA u okoliš, njene koncenracije će se nastaviti rasti, a što se više odugovlači s akcijom, situacija će biti sve alarmantnija.
„Ne znamo koliko ćemo morati čekati da se stabilizira na razini puno većoj nego danas. To je vječna kemikalija i neće nikad otići“, kaže Burtscher-Schaden.
Dok su najveće koncentracije kemikalije TFA pronađene u vinima iz Austrije, Francuske i Belgije, dva analizirana vina iz Hrvatske najbolje su prošla od svih 39 novijih analiziranih vina. Bijelo organsko vino iz Istre sadržavalo je 21 mikrogram TFA po litri, najmanje od svih, a drugo s najmanjom koncentracijom je vino iz Iloka, no to i dalje nije razlog za veselje.
„Pretpostavljam da je razlog nešto nižoj koncentraciji taj što nemamo intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, ali i ta koncentracija je još uvijek puno više nego što bi smjelo biti dozvoljeno. Vjerojatno još puno više TFA unosimo putem druge hrane te je koncentracija iz vina samo mali dio od ukopnog unosa TFA“, kaže Natalija Svrtan, predsjednica udruge Zemljane staze.
Dok njena prisutnost na našoj hrani i vodi pa onda i u našim organizmima alarmantno raste, o FTA se malo pouzdano zna. Ne zna se njeno sinergijsko djelovanje s drugim kemikalijama, a još uvijek nije uopće regulirana na razini EU-a. Europska agencija za sigurnost hrane tek sada analizira podatke i pokušava odrediti preporučenu dnevnu količinu.
„Primjerice, nizozemsko regulatorno tijelo preporučuje 0,32 mikrograma po kilogramu tjelesne mase kao granicu, no s obzirom da je riječ o kemikaliji koja se ne razgrađuje, već se nakuplja vjerojatno i u našem organizmu, mi zagovaramo mišljenje da ne postoji sigurna granica te da izvore te kemikalije treba zabraniti“, kaže Svrtan.
Udruga Zemljane staze u utorak je zajedno s drugim hrvatskim udrugama uputila pisma ministarstvima poljoprivrede, zaštite okoliša i zelene tranzicije te zdravstva sa zahtjevom za zabranu korištenja pesticida koji sadrže PFAS spojeve te provođenje analize njihove prisutnosti u vodi i okolišu.
Slične apele slali su i prošle godine nakon što je u sklopu PAN-ovog istraživanja analizirana pitka voda i voda iz Save. Iako je Hrvatska također bila pri dnu analiziranih zemalja, još uvijek su ti iznosi premašivali dozvoljene količine za PFAS spojeve. Tada su ih primili u Ministarstvu zašite okoliša i zelene tranzicije.
„Zaključak je bio da mi nemamo proizvodnju takvih pesticida, a alternative postoje, pa ne bi bio problem zabraniti ih. Europske regulative omogućavaju zemljama EU-a da zabrane pojedine kemikalije ukoliko se dokaže da su štetne i ukoliko primijene načelo predostrožnosti, ako postoji sumnja da šteti ljudskom zdravlju moguće je zabraniti kemikalije. Međutim, ništa se nije pomaknulo s mjesta, a od Ministarstva poljoprivrede nismo nikad dobili nikakav odgovor“, zaključuje Svrtan.
Dok se čeka reakcija nadležnih institucija da one obave analize koje, umjesto njih, sada obavljaju udruge, dok se čeka i regulativa od strane EU-a te ozbiljna istraživanja o utjecaju ove kemikalije na zdravlje i okoliš, ona se zapanjujućom brzinom akumulira u nama i našem okolišu i tu je da zauvijek ostane.
