…upitaj izbjeglice s Kosova i iz Bosne. Jedna od stvari koju svi totalitarni, autoritarni, da ne kažem fašistički režimi imaju zajedničko, je identificiranje unutrašnjeg neprijatelja, koji nagriza tkivo nacije, obično neke ranjive manjinske skupine, koju je lako ugnjetavati za zabavu svoje obijesne sljedbe, a bez većeg otpora većine: Hitler u Njemačkoj je imao Židove, Milošević u Jugoslaviji Albance, a Trump u SAD-u danas kao takve identificira imigrante.
Za tridesetak godina bi se ljudi i ovdje mogli pitati što je bilo, kao što se danas često starije generacije pitaju u zemljama bivše Jugoslavije: koji događaj je bio prekretnica, kad je sve otišlo do vraga, da li intervencijom specijalnih anti-terorističkih (i komunisti su voljeli koristiti taj termin po potrebi) jedinica jugoslavenske milicije protiv štrajkača u rudniku Stari Trg u veljači 1989., ili mjesec dana kasnije masakrom prosvjednika koji su napali policijsku stanicu u Zuru? Odnosno da li kada su ICE (Immigration and Customs Enforcement – imigracijska policija) agenti upucali majku troje djece, Renee Good, kad je željela samo maknuti svoje vozilo, ili kad su mučki sasuli deset metaka u leđa medicinskog brata Alexa Prettija, nakon što su mu oduzeli pištolj koji je legalno nosio?
Good ih je uzrujala već time što se kao žena usudila ispriječiti njima, alfa-mužjacima, na putu i izazivački im reći kako ona “nije ljuta na njih”, dok je bilo sasvim očito iz videa da su njima već pregorili svi osigurači. A Pretti ih je izbacio iz takta tipom pištolja koji je nosio. Sig Sauer p320 je, naime, zabranjen agentima, kao nesiguran pištolj, koji je poznat po slučajnom opaljivanju. No, Prettijev pištolj nije opalio niti jedan metak, ni namjerno, ni slučajno. A oni su ga ipak izrešetali kao najgoreg neprijatelja: u zemlji, gdje ljudi legalno, ustavom zagarantirano, mogu nositi oružje na prosvjede, organi reda će eventualno morati usvojiti neke nove, još nepoznate protokole. Ili će samo biti nereda.
Jedna od stvari, koju svi totalitarni, autoritarni, da ne kažem fašistički režimi, imaju zajedničko, je identificiranje unutrašnjeg neprijatelja, koji nagriza tkivo nacije, obično neke ranjive manjinske skupine, koju je lako ugnjetavati za zabavu svoje obijesne sljedbe, a bez većeg otpora većine: Hitler u Njemačkoj je imao Židove, Milošević u Jugoslaviji Albance, a Trump u SAD-u danas imigrante. Godinama, desetljećima, stoljećima, Sjedinjene Države su tolerirale imigrante kršitelje zakona, poput nedavno u Hrvatsku deportiranog baksuza Sandra Silajdžića-Vukovića, iz pragmatičnih ekonomskih i demografskih razloga.
Imigranti predstavljaju 19,2 posto radne snage i dosljedno daju neto pozitivan doprinos američkom gospodarstvu, generiravši 14,5 tisuća milijardi dolara kumulativnog fiskalnog viška od 1994. do 2023. i plaćajući kroz porez više nego što povlače kroz subvencije. Samo nedokumentirani imigranti platili su 89,8 milijardi dolara saveznih, državnih i lokalnih poreza 2023., uz kupovnu moć od 299 milijardi dolara.
Kenneth Johnson, demograf sa Sveučilišta New Hampshire, primjećuje kako, dok su imigranti bili odgovorni za 40 posto demografskog rasta u SAD-u od 2010.-2020., a novorođeni 60 posto, nakon 2020., taj omjer raste do gotovo 80:20, tj. naš stvarni demografski rast je tek 0,5 posto bez imigranata, daleko manji od 2,1 posto rasta neophodnog za preživljavanje društva. Međutim, dok se ideološki okvir Trumpove politike, izložen u Heritage Foundation programu, dotiče pro-obiteljskih obećanja, glavni fokus mu je na deportacijama imigranata. Jer Trumpa zanimaju druge brojke.
Obama, naime, još uvijek drži rekord po broju deportacija (više od 3 milijuna) u svojih dugih i neučinkovitih 8 godina vladavine. Ministarstvo domovinske sigurnosti navodi da je sa samo-deportacijama broj ukupno deportiranih pod Trumpom već dostigao 3 milijuna. Ali ne i prestigao! Trump, pod stare dane, poput Jabbe the Hutta, skuplja trofeje na polici: Maduro, Grenland, Nobelova nagrada za mir, najveći broj deportacija – kao nitko nikad prije njega, on prvi, on najbolji, on najveći.
I njegovi oligarsi na čelu Amazona, Palantira, Deloittea, i GEO Grupe (privatni tamničari) su se omastili, uprihodivši $22 milijarde prošle godine od ugovora s ICE i CBP (Customs and Border Protection – granična policija). To su brojke koje njega zanimaju. Nevezano za imigrante, ali vezano za trofeje, hedge fund manager Paul Singer, koji je donirao preko $8 milijuna u Trumpovu izbornu kampanju 2024., kupio je venecuelanski lanac benzinskih crpki u SAD-u, CITGO, za 1/3 cijene, baš pred noć uhićenja Madura.
Zato je poslao 3 tisuće imigracijskih agenata, opremljenih i naoružanih kao da idu „oslobađati“ Kabul, u tihi i miran Minneapolis, grad sa 428 000 stanovnika i 600 policijskih službenika. Minnesota i Minneapolis su izabrani za teror smišljeno. Tim Waltz, demokratski guverner, bio je potpredsjednički kandidat Kamali Harris. Ilhan Omar je zastupnica okruga iz Minneapolisa. Minneapolis je grad gdje su završile izbjeglice iz Somalije. Nije teško zamisliti zašto je Trumpu mrzak otprilike koliko je Miloševiću bila mrska Priština. (I drugi gradovi, izabrani za ovaj teror, su gradovi kojima upravljaju Demokrati, u državama kojima upravljaju Demokrati, kao npr. Los Angeles u Kaliforniji i Chicago u Illinoisu).
Budući da nema dovoljno kriminalaca među imigrantima, a kvota mora biti zadovoljena, jer je nedopustivo da Obama drži rekord po broju deportiranih, opseg programa se proširio praktički na sve ljude koji nemaju američko državljanstvo. TPS – privremeno zaštićeni status (temporary protected status), kojeg je Biden dao mnogim imigrantima, je ukinut, a ljudi, koji su već dobili izbjeglički status (kao mnogi Somalijci u Minneapolisu), podvrgnuti su Operaciji PARRIS (Post-Admission Refugee Reverification and Integrity Strengthening), i izmaltretirani da cijeli proces prolaze iz početka, ponovno.
No, agresivna taktika te operacije izazvala je veliko nezadovoljstvo i neplanirano agresivnu reakciju nezadovoljnih građana. Nakon ubojstva Renee Good, pojavile su se GoFundMe stranice i za ubojicu, agenta Jonathana Rossa, i za nju kao žrtvu. Njena stranica je prikupila $1,5 milijun, dok je Rossova dogurala jedva do $250 tisuća. Prosvjedi su krenuli posvuda nakon što je FBI uhapsio novinara Dona Lemona, nekad poznatog CNN-ovog voditelja, koji je izvještavao, kad su prosvjednici upali u crkvu, u kojoj je propovijed držao ICE agent. Thomas Friedman, centristički kolumnist New York Timesa i liberalnog establishmenta, usporedio je ICE agente s Hamasom, a zaposlenici Googlea krenuli su zahtijevati od svoje kompanije da otkaže svaku suradnju s ICE.
Američka pošta je svojim zaposlenicima, od kojih su mnogi pripadnici manjina ili naturalizirani imigranti, poslala memorandum urgirajući neka sa sobom nose dokumente kojima mogu dokazati da su savezni službenici. Skupštine gradova i sela diljem zemlje donose rezolucije u kojima zahtijevaju da ICE agenti nose identifikaciju, skinu maske, i drže se zakona. (Jadna je zemlja u kojoj građani moraju moliti tobožnje organe reda da se drže zakona.)
Naoružani pojedinci počeli su patrolirati svojim četvrtima Minneapolisa, a na ulicama kvarta Powderhorn (gdje su ubijeni Renee Good i Alex Pretti; a i George Floyd je tamo ubijen prije nekoliko godina) podignute su barikade na kojima lokalno stanovništvo zaustavlja i legitimira automobiliste, a lokalna policija ih u tome ne sprječava. Dapače, lokalni policijski službenici u Minnesotti se trude zaštititi barem svoje građane od ICE-a, kao u primjeru iz gradića St Peter, a guverner Tim Walz je stavio Narodnu gardu ispred zgrade ICE-a u Minneapolisu ne da zaustavi prosvjednike, nego da im dijele kekse i vruću čokoladu (Minneapolis ima izuzetno hladne zime, otprilike kao Moskva).
Tom Morello, gitarist Rage Against the Machine, u Minnapolisu je organizirao Koncert solidarnosti i otpora za obranu Minnesotte i pozvao Brucea Springsteena, koji je napisao i prigodnu pjesmu. I Carsie Blanton, folk pjevačica, je napisala jednu.
(I Neil Young, op. ur.:)
GenZ kohorta (18-29 godina), koja je pomogla Trumpu vratiti se na vlast 2024., kad ih je više od 10 posto prešlo na njegovu stranu (kako sam pisao u članku u studenom 2024.), u međuvremenu se, prošle godine, potpuno okrenula od njega, vrativši se natrag i još više Demokratima za 17 poena.
Američki sportaši – Hunter Hess, Amber Glenn, Jesse Diggins, Gus Kenworthy – na Olimpijskim igrama u Cortini redom izjavljuju kako ih je sram svoje zemlje. Gus je čak uspješno i spretno ispišao “fuck ice” u snijegu (nije to lako, probajte).
Državni tužitelji diljem zemlje tvrde da ICE operira van zakona, kao npr. Kris Mayes, državna tužiteljica Arizone. Sve više će se suditi saveznim agentima u državnim sudovima, za kršenje državnih zakona – za što nemaju imunitet, ukoliko što su učinili nije bilo neophodno za obavljanje njihove dužnosti ili nije bilo najrazumnije rješenje: ubojstva Good i Prettija svakako niti su bila neophodna niti razumna. Larry Kasner, tužioc okruga Philadelphia nagovještava budući progon i procesuiranje ICE agenata. Charity Clark, državna tužiteljica Vermonta, podnijela je već dvadesetak tužbi protiv Trumpa i savezne vlasti. Ian Sullivan, okružni tužioc u mom gradu, stavio je na svoj Facebook profil:
“Iako sam zabrinut da svjetlo slobode slabi diljem naše zemlje zbog usklađenih napora izopačenih elemenata ove vlade, također me uzdiže što Amerikanci zakonito i mirno prosvjeduju protiv neameričkih taktika provođenja zakona, unatoč snijegu i temperaturama ispod nule. Ti ljudi su nasljednici američke slobode i nose svjetlo.”
Guverner Vermonta, Phil Scott, inače Republikanac, urgirao je dan nakon ubojstva Alexa Prettija: “Predsjednik bi trebao pauzirati ove operacije, deeskalirati situaciju i ponovno usmjeriti fokus savezne vlade na istinski kriminalne ilegalne imigrante. U nedostatku predsjedničke akcije, Kongres i sudovi moraju se angažirati kako bi vratili ustavnost.”
I predsjednik je zaista reagirao. Jer drugo, što svi totalitarni, autoritarni, da ne kažem fašistički režimi, imaju zajedničko je da trenutna volja i tweet vođe, führera, vožda, diktatora, predsjednika, augustusa, nadvisuju i nadjačavaju odluke skupština, parlamenata, senata, pisane zakone, pa i ustav.
Trump smatra da sve institucije u državi, od izbornih odbora do Savezne banke državnih rezervi, trebaju služiti njegovoj volji. Budući da razumije da će, kako je krenulo, izgubiti većinu u Kongresu ove jeseni, inzistira na protuustavnoj nacionalizaciji izbora, ili na prekrajanju izbornih okruga unutar država u korist Republikanaca. Rekao je guverneru Texasa kako smatra da ima pravo na pet stolica više u Kongresu. To mu se vratilo tako da je Gavin Newsom, guverner Kalifornije i vjerojatni predsjednički kandidat Demokrata 2028., stavio na referendum Propoziciju 50, kojom se prekrajaju izborni okruzi Kalifornije tako da proizvedu pet stolica više – za Demokrate. Propozicija je izglasana sa 29 posto premoći.
Politolog Sheldon Wolin zove taj korporacijski tehnokratski totalitarizam, kakav Trump i njegovi oligarsi žele i zagovaraju, “invertiranim totalitarizmom”. Za razliku od Putinovog, u kojem „siloviki“ gospodare „oligarsima“, u ovom „oligarsi“ gospodare „silovikima“, no karakteristike su srodne: militarizacija društva, „kasarnički kapitalizam“ (slovenski alternativci osamdesetih zvali su miloševićevski pristup reorganizaciji SFRJ „kasarničkim komunizmom“), babaroga koncepti koji dozvoljavaju gaženje ustavnih normi, profit kapitalista kao jedina mjera uspjeha, demokracija samo kao fasada, izbori između osoba, a ne između političkih alternativa, koje su ukinute kao nenarodne, neameričke (ili, kao što se neki od nas dobro sjećaju, „kontrarevolucionarne“).
(Ne treba ti tako dugačko pamćenje: danas se to kod nas zove „protuhrvatske“, op. ur.)
No, u ovakvim specifičnim slučajevima, takva diktatura ima svoje određene prednosti: Trump je smjesta u ponedjeljak poslao svog Dartha Vadera, Toma Homana, u Minneapolis, te razriješio dužnosti Grega Bovina, isključio njegove profile na društvenim mrežama, a Kristi Noem pozvao na ribanje u Bijelu kuću, pa rekao neka se bona ide brinut o južnoj gran’ci, dok je glasnogovornica Karolin Leavitt spremno izjavila kako Trump nikada nije nazvao Prettija “domaćim teroristom”, iako ga je par dana ranije zamjenik šefa kabineta, Stephen Miller, baš tako nazvao (i gore: rekao je da je Pretti došao na prosvjed s pištoljem u namjeri da ubija).
A vođa nam voli i obećati: recimo, ograničenje od 10 posto kamata na kreditne kartice, što je čak bolje od Bernijevog zahtjeva od prije 10 godina za 15 posto, što je šef JP Morgan banke, najveće banke u zemlji, Jamie Dimon, odmah proglasio nemogućim i neostvarivim; ili naftu iz Venezuele, što je pak šef Exxon-Mobila, najveće naftne kompanije u zemlji, Darren Woods, također, smjesta proglasio nemogućim i neostvarivim.
Taj agresivni gard, kako prema vlastitom stanovništvu, tako i prema ostatku čovječanstva, vraća se pomalo milom za drago. Danska, na udaru zato što mu je odbila pokloniti Grenland za policu njegovih trofeja, prva je počela prodavati američke obveznice (T-bonds), tj. američki dug. Sekretar financija, Bessent, odmahnuo je rukom, sugerirajući koliko je danski ulog beznačajan. No, ideja da bi druge zemlje mogle tako krenuti nije bezazlena. Tko je uopće danas vlasnik američkog duga?
Oko 40 posto duga drže razne vladine insititucije i mirovinski fondovi. Oko 30 posto drže bogataši kao Warren Buffet, banke i privatne institucije, a oko 30 posto je u stranom vlasništvu. Najveći strani vjerovnik je Japan. Kina je dugo bila druga, no, nakon pandemije prodala je goleme količine američkih obveznica – uglavnom Britaniji, EU državama i Kanadi, tako da, kada bi danas Britanija, Kanada, Belgija i Luksemburg počele koordinirano prodavati američke obveznice, to bi brzo dovelo do ekonomske krize ovdje. A upravo njima se Trump zamjera.
Američki dolar je 1999. sačinjavao 72 posto svjetske rezerve novca. Danas je samo 58 posto. I u stabilnom je padu. Iako se svjetska trgovina još uvijek odvija skoro 80 posto u dolarima, upotreba eura i kineskog juana raste (upotreba juana se udvostručila u zadnjih nekoliko godina i sad je već 8 posto), dok dolara pada. Trump i Bessent, međutim, žele slabiji dolar. Kao, da pomognu izvoznicima. No, Amerika je predominantno uvoznička zemlja, kao i jedna ranija, u kojoj smo tu priču već čuli. Tako da i tu, kao i tamo, takva politika samo ostavlja većinu građana stenjati pod sve višim cijenama.
Kanadski premijer Carney je, u svom izuzetnom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, sumirao stav ostatka Zapada prema trenutnoj američkoj politici:
“Ova fikcija bila je korisna, a američka hegemonija, posebno, pomogla je u osiguravanju javnih dobara: otvorenih morskih putova, stabilnog financijskog sustava, kolektivne sigurnosti i podrške okvirima za rješavanje sporova. Stoga smo postavili znak na prozor. Sudjelovali smo u ritualima. I uglavnom smo izbjegavali isticati jaz između retorike i stvarnosti. Ova pogodba više ne funkcionira.”
I, ako ne funkcionira, što će se desiti kad diktator jednom nestane (umre ili ipak bude smijenjen izborima), a ekonomija, u međuvremenu, ode dovraga? Tko će obuzdavati Bovine, Millere, Bondi? Jebač Kauča ili Mali Marko? Naime, i u Jugoslaviji je sve bilo prividno OK dok je Tito bio živ, i dok je kupovna moć bila umjetno održavana stranim zaduživanjem. Problemi su nastali kad je diktator umro, a nespretni i gramzivi nasljednici su se počeli gložiti oko kolača, koji je svakodnevno postajao sve manji, kako su vjerovnici počeli rasprodaju.
Situacije u kojima državni i savezni organi reda ne surađuju, ili su čak na suprotnim stranama, familijarne žurnalističkim veteranima kolapsa Jugoslavije, svakako izazivaju nervozu. Kao što je savezna Jugoslavenska armija bila daleko moćnija od republičkih Teritorijalnih obrana, tako i ovdje Američka savezna armija ima skoro pola milijuna vojnika (samo kopnena vojska), dok, recimo, Narodna garda Minnesotte ima manje od 14 tisuća, a Vermonta tek 4 tisuće.
I, kao što je u SFRJ ruralnih Srba bilo najviše u vojsci, tako je i u SAD-u ipak u armiji i dalje najviše ruralnih bijelaca (80 posto). Bilo bi jako, jako loše za imigrante i manjine danas da se zaista zarati. Reakcije na događaje u Minneapolisu pokazuju kako su Amerikanci itekako svjesni mogućnosti takvog neželjenog scenarija. No, hoće li ga uspjeti zaustaviti i spriječiti, to tek ostaje za vidjeti.
Za sada se svi ipak pomalo nadamo da je Marx bio u pravu kad je napisao da se povijest ponavlja, prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa, i da ovi naši patetični nacistoidi, kao Miller ili Bovino, ipak nikad neće uspjeti dostići okrutnost i organizirano zlo svojih originala.
S druge strane, kao što se demografska slika društva mijenja, tako i demografska kompozicija oružanih snaga evoluira. Posebno unutar državnih narodnih gardi: Narodna garda Minnesotte je 2010. imala 7,4 posto etničkih/rasnih manjina u svojim redovima, a 2021. – 18,6 posto. Slično i u Oregonu.
To je djelomično zato što etničke/rasne manjine i imigranti imaju u prosjeku više djece od bjelačke domaće populacije, a djelomično zbog politike, kojom i savezna vojska i države žele popuniti svoje redove: dijete imigranata može pomoći svojim “ilegalnim” roditeljima riješiti imigracijski status ako se unovači. To se zove “parole in place” i vrlo je atraktivno ovih dana, a posebno je Narodna garda popularna, jer se služi blizu mjesta u kojem živiš.
Regrutacijska oficirka Narodne garde Oregona, Rosa Cortez, tečna u španjolskom, obilazi srednje škole i vreba mladiće i djevojke, za koje zna da im roditelji nemaju papire, da ih unovači, kako piše New York Times, tako da, recimo, za približno 30 godina, uz ovakav razvoj događaja, možemo zamisliti da će narodne garde pojedinih država biti većinski sastavljene od manjinskih grupa i potomaka imigranata. No, dotle će, držimo fige, valjda i politička situacija evoluirati, pa će građanski rat postati izlišan.
