Feministički seminar: Ženski plenum o prakticiranju novih radikalnosti (IUC, Dubrovnik, 20.-24. svibnja 2024.)
Kako u neoliberalno doba nekropolitičkih prohtjeva, militarističkih osvajanja i enormnih ekonomskih nejednakosti djelovati i misliti u humanističkom ključu nanovo reaktivirajući radikalne prakse brige, uzajamne podrške i odgovornosti te nove ideje u polju vizualnih umjetnosti, filma, kazališta i performansa, samo su neka od pitanja ovogodišnjeg međunarodnog seminara Feminizmi u transnacionalnoj perspektivi koji se od 20. do 24. svibnja održao u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Intrigantna tema „Ženski plenum o prakticiranju novih radikalnosti“ okupila je dvadeset i tri sudionice i jednog sudionika iz dvanaest država, uključujući teoretičarke, aktivistkinje i renomirane umjetnice Anu Vivodu iz Hrvatske, Aidu Šehović iz BiH i Moniku Cvitanović iz Australije.
U fokusu seminara bili su različiti pristupi i različite kontekstualizacije radikalnosti mišljenja, djelovanja, učenja, promišljanja rodnosti, brige i empatije. Dekoloniziranje epistemologije i širenje transnacionalnog okvira fraktalnog, nehijerarhijskog i nebinarnog mišljenja koje utjelovljuju Gayatri Ch. Spivak i Denise F. da Silva, učesnice prethodnih seminara, nastavljeno je i tijekom ovog susreta. Kao urgentnim zadacima dekolonijalnog epistemološkog poduhvata raspravljalo se o izvorištima feminističkih „genealogija“ mimo eurocentričnog prosvjetiteljstva i pripadajućeg mu univerzalizma, o novim kritičkim uvidima o rodnim identitetima i njihovom pozicioniranju , novim prilikama za intergeneracijski dijalog, rekonfiguraciji moći u društvenim borbama, promišljanju radikalnih estetika i diskurzivnih tehnika otpora neoliberalizmu u književnosti, kazalištu i vizualnim umjetnostima, kao i o vernakularnim praksama preživljavanja, otpora i invencije (od kolumbijskog indigenog sveučilišta naroda Inka, sindikalnoklasnih organiziranja do digitalne platforme podrške i otpora ukrajinske dijaspore i izbjeglica).
Razgovaralo se i o feminističkim izazovima, odnosno kako mijenjati ciljeve, ishode i načine suvremenog humanističkog obrazovanja, zalažući se pritom za prožimanje teorijskog poučavanja i aktivističkog djelovanja te ukidanje epistemičke nepravde, posebice u post- i neo-kolonijalnim kontekstima, u vremenu normalizacije nasilja, militarizma i genocida. Na dnevnom redu bili su teorijski, etnografski i umjetničko-istraživački pristupi transnacionalnim ženskim identitetima, kritičkoj fabulaciji subalternih životopisa, feminističkoj i queer perspektivi u teoriji književnosti i postkolonijalnim narativima koji problematiziraju prijenos transgeneracijskog iskustva nasilja i otpora istom.
Jedna od seminarskih tema bila je posvećena feminističkim praksama komunalnog i solidarnog kuhanja, šivanja, obrade i recikliranja tekstila kao utjelovljenih kulturnih i baštinskih znanja te ženskih praksi skrbi i brige za druge i zajednicu u cjelini. Kreativna radionica Šivanje kao feministička strategije brige održala se u prostorima udruge Deša i bila je otvorena i građanstvu.
Ovaj feministički međunarodni seminar koji se kontinuirano odvija već sedamnaest godina suorganiziraju Centar za ženske studije, Institut za etnologiju i folkloristiku i Filozofski fakultet iz Zagreba, CEU iz Beča i Sveučilište L’Orientale iz Napulja.
