Prije 140 godina (1884./5.) u Berlinu je bila održana međudržavna Konferencija o Africi, koja je odredila način na koji će najjače evropske imperijalne sile u narednim desetljećima odrediti svoje interesne sfere i ekstrahirati prirodna i ljudska bogatstva s tada zvanog Crnog kontinenta.
Krajem prošloga tjedna, 15. studenoga, održana je „protukonferencija“ pod nazivom Dekoloniale Berlin Africa. Organizirali su je intelektualci, aktivisti i stručnjaci u različitim područnima, s afričkog kontinenta i njegovih globalnih dijaspora. Sudionici konferencije pozvali su evropske post-kolonijalne vlade da se pozabave svojom kolonijalnom prošlošću. Organizacije civilnog društva koje rade na naslijeđu kolonijalizma u svijetu, uključujući njegov stalni utjecaj na ljudska prava, također su se pridružile konferenciji, javlja Amnesty International.
Konferenciji su, između ostalih, pirsustvovali nagrađivani britanski televizijski voditelj Gary Younge, angolski umjetnik Kiluanji Kia Henda, kamerunska odvjetnica Alice Nkom i južnoafrička akademkinja, nagrađivana spisatelčjica i aktivistkinja za rodna pitanja Pumla Dineo Gqola.
“Razgovor o dugu, ljudskim pravima i odšteti, čak i na razini umjetnosti i kulture, razgovor je o kolonijalnosti, koji u svakom svojem aspektu pokazuje kako je EU blok moći. Želim vidjeti značajan pomak u pregovorima država unutar i izvan EU-a, dok razgovori o reparacijama moraju biti ozbiljni i izaći iz područja površnosti”, rekla je Dineo Gqola. Sudionici konferencije sastavili su popis od deset točaka sa zahtjevim a prema bivšim kolonijalnim vladarima koji se odnose na ljudska prava, odštetu, migraciju, ekonomiju, trgovinu i proturasizam.
Oni su pozvali vlade adresiranih evropskih država da se pozabave svojim selektivnim zagovaranjem ljudskih prava u odnosima s afričkim kontinentom, na temelju vlastitih političkih, privrednih i diplomatskih interesa. Istknuli su potrebu da evropske vlade bezuvjetno priznaju sustavni rasizam, nejednakosti i nejednakosti; zatražili su fer i pravične trgovinske i investicijske režime između Afrike i Evrope, uklučivši savjetovanje s afričkom dijasporom; zatražili su i završetak „eksternalizacije“ granica EU-a na afričkom tlu; povrat otetih dobara, poput zemlje, predmeta ili nasljeđa; naposljetku, zatražili su i uključivi dijalog u kojem će i afrička strana moći određivati pravila igre.U širem dijelu programa, African Futures Lab, Amnesty International i Human Rights Watch organizirali su radionicu za istraživanje strategija za razvoj postkolonijalnih društava pri čemu bi evropske vlade dobile priliku da ispune svoje obaveze prema međunarodnom pravu i ljudskim pravima.
“Pojedinci i zajednice, domorodački narodi i ljudi afričkog porijekla predugo su bili direktno pogođeni povijesnim nepravdama i zato imaju pravo na odštetu”, rekao je istraživač Rym Khadhraoui koji se u Amnesty Internationalu bavi problematikom rasne pravde. “Kolonijalizam, porobljavanje, trgovina robljem i njihovo trajno nasljeđe ostaju uglavnom nerasvijetljeni od strane evropskih država i drugih odgovornih čimbenika.”
Sudionici ove radionice raspravili su probleme s odštetom, kao i druge prepreke u zaštiti prava zajednica. Mnoge dosadašnje pokušaje zaštite tih prava ocijenile su neuspješnim. Tu se prije svega misli na pregovarački proces Namibije i Njemačke koji je trebao riješiti zaostavštinu njemačkih kolonijalnih zločina u jugozapadnoj Africi, kao i na pregovore britanske vlade s Mauricijusom oko suvereniteta nad otocima Čagos.
African Futures Lab nedavno je objavio izvještaju o djeci tzv. Métis, miješanog afričkog i evropskog porijekla, koju je otela belgijska kolonijalna uprava. Organizacije koje se bave pravima Métis djece zahtijevaju konkretne mjere odštete od belgijske države. Pet Métis žena, koje su prisilno odvedene tijekom belgijske kolonizacije Konga, u Belgiji vode pravni postupak protiv države, tražeći pravdu i odštetu za zločine protiv čovječnosti. Presuda se očekuje početkom prosinca ove godine.
“Obračun s evropskim kolonijalnim nasljeđem je obaveza prema međunarodnim zakonima o ljudskim pravima”, rekao je Almaz Teffera, istraživač rasizma pri Human Rights Watchu. “Evropske vlade trebale bi prihvatiti potrebu za obeštećenjem žrtava koje su prouzročene njihovim postupcima u toku kolonijalne povijesti.”
“Vlade više ne mogu odbaciti naš poziv za odštetom – moraju se smatrati odgovornima”, rekla je Geneviève Kaninda iz African Futures Laba. “Reparacijska pravda nije samo korak naprijed; ona je nužna za izgradnju poštenog i ravnopravnog svijeta ukorijenjenog u rasnoj pravdi. Kolonijalno naslijeđe ugnjetavanja ukorijenilo je sustavni rasizam, povećalo je globalne razlike u bogatstvu i potaknulo nejednakost. Vrijeme je da se razgrade te strukture i isprave povijesne nepravdekoje i danas oblikuju naš svijet.”
