Amnesty International danas je objavio rezultate svojega novog istraživanja kršenja ljudskih prava u Gazi. U najkraćem, AI smatra da kampanju izraelske vojske da značajno proširi “tampon zonu” duž istočnog ruba okupiranog Pojasa Gaze treba istražiti kao ratne zločine bezobzirnog razaranja i kolektivnog kažnjavanja.
U nastavku prenosimo bitne točke AI-jevog istraživanja:
Koristeći buldožere i ručno postavljen eksploziv, izraelska vojska je nezakonito uništila poljoprivredno zemljište i civilne zgrade, uništivši čitava naselja, uključujući kuće, škole i džamije.
Analizirajući satelitske snimke i videozapise koje su izraelski vojnici objavili na društvenim mrežama između listopada 2023. i svibnja 2024., AI je identificirao nove površine očišćenog zemljišta duž istočne granice Gaze, u rasponu od približno 1 do 1,8 km širine. U nekim videima vide se izraelski vojnici kako poziraju za slike, nazdravljaju i na druge načine slave, dok se u pozadini ruše zgrade.
“Nemilosrdna akcija uništavanje Gaze od strane izraelske vojske je kampanja bezobzirnog razaranja. Naše istraživanje je pokazalo kako su izraelske snage uništile stambene zgrade, prisilile tisuće obitelji da napuste svoje domove i njihovu zemlju učinile nenastanjivom”, rekla je AI-jeva direktorica Erika Guevara-Rosas.
“Naša analiza otkriva obrazac duž istočnog oboda Gaze čiji izgled sada korespondira sa sustavnim uništavanjem čitavog područja. Ove kuće nisu uništene kao rezultat intenzivnih borbi: izraelska vojska ih je namjerno sravnila zemlju nakon što je preuzela kontrolu nad tim područjem.“
“Stvaranje bilo kakve ‘tampon zone’ ne smije dovesti do kolektivnog kažnjavanja palestinskih civila koji su živjeli u ovim četvrtima. Izraelske mjere za zaštitu Izraelaca od napada iz Gaze moraju se provoditi u skladu s njegovim obvezama prema međunarodnom pravu, uključujući zabranu bezobzirnog razaranja i kolektivnog kažnjavanja”, rekla je Guevara-Rosas u navedenom AI-jevu izvještaju.
Izraelske odgovorne osobe pokušale su objasniti uništenje zgrada duž istočnog ruba Gaze kao sigurnosnu mjeru, kao odgovor na napade Hamasa i drugih palestinskih naoružanih skupina 7. listopada 2023., kako bi se izraelske zajednice zaštitile od daljnjih napada. Izraelska vojska je pravdala rušenje širom Gaze rekavši da je uništila tunele i drugu “terorističku infrastrukturu”.
Amnesty International u izvještaju podsjeća da je 2. srpnja 2024. izraelskim vlastima poslao pitanja u vezi s rušenjima. Dosad organizaciji nije stigao nikakav odgovor.
Vojna nužda i međunarodno humanitarno pravo
Proširena “tampon zona” duž perimetra s Izraelom pokriva otprilike 58 km², što iznosi otprilike 16 posto cijelog okupiranog Pojasa Gaze. Od svibnja 2024. čini se da je više od 90 posto zgrada unutar ovog područja (više od 3500 građevina) uništeno ili ozbiljno oštećeno; i više od 20 km² ili 59 posto poljoprivrednog zemljišta unutar tog područja pokazuje pogoršanje zdravlja i gustoće usjeva zbog sukoba koji je u tijeku.
Amnesty International intervjuirao je pogođene stanovnike i poljoprivrednike, analizirao satelitske snimke, provjerio 25 videozapisa snimljenih duž perimetra područja i pratio izjave izraelske vojske, Hamasa i drugih naoružanih skupina kako bi utvrdio je li uništavanje bilo zakonito, uključujući može li se opravdati imperativna vojna nužda.
U četiri područja koja je AI istražio, razaranje je provedeno nakon što je izraelska vojska imala operativnu kontrolu nad područjima, što znači da ono nije uzrokovano izravnom borbom između izraelske vojske i Hamasa i drugih palestinskih naoružanih skupina. U tim dijelovima Pojasa Gaze objekti su namjerno i sustavno rušeni.
Čini se da su mnoge građevine srušene zbog blizine ograde koju je izgradio Izrael kako bi ga odvojio svoju teritoriju od Pojasa Gaze. Dok su neke od struktura vjerojatno ranije koristile naoružane skupine, moguća buduća uporaba civilnih objekata od strane naoružanih skupina – bilo zbog njihove blizine perimetru ili iz drugih razloga – sama po sebi ne pretvara domove, škole ili džamije u vojne ciljeve, zaključuje AI. K tome, uništavanje civilne imovine samo zato što su je koristile naoružane skupine zabranjeno je kao oblik kolektivnog kažnjavanja.
Međunarodno humanitarno pravo, koje je obvezujuće za sve strane u oružanom sukobu, zabranjuje uništavanje imovine protivnika osim ako to zahtijeva imperativna vojna nužda. Izravni napadi na civilne objekte također su zabranjeni.
Načelo vojne nužnosti dopušta strani u sukobu da poduzme mjere koje su potrebne za slabljenje vojnih snaga njezina protivnika, a koje inače nisu zabranjene međunarodnim humanitarnim pravom. U slučaju zabrane uništavanja protivničke imovine, postoji izričita iznimka za “imperativnu vojnu nuždu”, koja dopušta uništavanje imovine kada ona služi legitimnoj vojnoj svrsi i ne krši druga pravila međunarodnog humanitarnog prava, uključujući, između drugo, načelo razmjernosti i zabrana kolektivnog kažnjavanja.
Primjer legitimne svrhe bilo bi uništavanje strukture koja pruža zaklon neprijatelju za vrijeme aktivne borbe. Međutim to nije primjenjivo u ovdje dokumentiranim slučajevima, budući da su u vrijeme rušenja izraelske snage imale kontrolu nad područjima i borbe su uglavnom bile prestale. Čak i kada razaranje može služiti legitimnoj vojnoj svrsi, opseg i način takvog razaranja ograničeni su načelom proporcionalnosti kao i drugim pravilima međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona koja uređuju vojne okupacije.
Ako je izraelska vojska vjerovala da je vojno potrebno uspostaviti “tampon zonu” za zaštitu ljudi unutar Izraela od napada naoružanih skupina, čini se da postoje druge mogućnosti, na izraelskom teritoriju, za postizanje tog cilja, koje bi bile u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i obavezama izraelske države kao okupacijske vlasti. S obzirom na okolnosti, opsežno i sustavno uništavanje je nerazmjerno bilo kojoj mogućoj legitimnoj vojnoj svrsi. Ove slučajeve stoga treba istražiti kao ratni zločin bezobzirnog razaranja. U svjetlu dokaza da je razaranje domova i druge civilne imovine izvršeno kako bi se civili kaznili za napade naoružanih skupina, ovo ponašanje također treba istražiti kao ratni zločin kolektivnog kažnjavanja.
Međunarodni sud pravde (ICJ) zaključio je u savjetodavnom mišljenju 2004. da je izraelska izgradnja zida unutar okupirane Zapadne obale bila nezakonita. ICJ je naglasio da sigurnosne mjere Izraela moraju biti u skladu s njegovim obvezama prema međunarodnom humanitarnom pravu, i prema međunarodnim propisima koji reguliraju i garantiraju ljudska prava. To uključuje razmatranje alternativnih rješenja na izraelskom teritoriju, koja ne bi za posljedicu imala masovno raseljavanje civila i koja bi osiguravala pravednu odštetu za one civile koji su izgubili imovinu i sredstva za život.
Prethodna vojna uporaba civilnih objekata ne opravdava samo uništavanje civilne imovine, a kamoli opravdanje za masovno uništavanje čitavih četvrti i poljoprivrednog zemljišta potrebnog za prehranu civilnog stanovništva.
Khuza’a: „Sve je razoreno“
Videosnimke koje su objavili izraelski vojnici na društvenim mrežama, a njihovu autentičnost je potvrdio Amnesty International, pokazuju razaranje zgrada u naselju Khuza’a.
Grad Khuza’a u pokrajini Khan Younis u južnoj Gazi bio je dom za otprilike 11 tisuća Palestinaca. Satelitske snimke pokazuju da je u sedam tjedana nakon 7. listopada 2023., 178 građevina u gradu i oko njega uništeno ili teško oštećeno, od kojih su mnoge oštećene u zračnim napadima. Međutim, značajnije razaranje započelo je nakon što su izraelske kopnene snage krajem prosinca 2023. ušle u grad. Prema UNOSAT-u, više od 850 građevina uništeno je ili teško oštećeno između 26. studenog 2023. i 7. siječnja 2024.
Izraelska vojska je 27. prosinca objavila da je započela operaciju nazvanu Oz i Nir. Brigadni general Avi Rosenfeld, zapovjednik divizije izraelske vojske za Gazu, napisao je u poruci vojnicima: “U prokletu subotu, 7. listopada, užasni teroristi, koji su počinili najstrašnije zločine koji se mogu zamisliti, došli su iz Khirbat Khizaaa (Khuza’a ). Radit ćemo svom svojom snagom kako bismo eliminirali teroriste koji se skrivaju iznad i ispod zemlje, te kako bismo demontirali infrastrukturu terorizma i zla.”
Dana 28. prosinca, izraelski vojnik iz inženjerijske bojne 8219 objavio je prvi video na društvenim mrežama o rušenju u Khuza’i. Napisao je: “10. 7. mnogi su teroristi izašli iz ovdašnjih kuća kako bi poklali stanovnike Nir Oza. Večeras smo ih uništili 30.” Satelitske snimke potvrđuju da je između 26. i 30. prosinca 2023. godine u tom području uništeno najmanje 30 kuća.
U danima koji su uslijedili, isti je vojnik objavio još pet videa koji prikazuju eksplozivna rušenja, a većina ih je snimljena s istog krova. Vojnici se pojavljuju nasmiješeni i poziraju pred kamerom, puše cigarete ili nargilu, ili nazdravljaju uz piće, dok eksplozije uništavaju nekoliko zgrada u pozadini. Na jednom od videa tri vojnika idu prema kameri dok iza njih detonira eksplozija. Tekst na arapskom glasi: “Vratili smo se iz mrtvih da vas proganjamo”. Postupci vojnika u videima pokazuju da u to vrijeme i na mjestu nije bilo neposredne prijetnje.
Dana 29. prosinca, izraelska vojska objavila je da njezini vojnici rade na preuzimanju operativne kontrole nad Khuza’om. Tvrdili su da su pronašli desetke tunela, oružja i raketnih bacača. Brigada Al Qassam, vojno krilo Hamasa, prethodno je objavila na svom Telegram kanalu da je iz područja Khuza’a ispalila granate na raketni pogon i minobacače na izraelske trupe.
Dana 3. siječnja 2024., izraelska vojska odvela je ekipu izraelske TV Now 14 u obilazak Khuza’e. Vojnici su pokazali kako koriste protutenkovske mine M15 za uništavanje zgrada. Ekipa je razgovarala s vojnicima pokraj zgrada koje će biti srušene, ukazujući da nema neposredne prijetnje. Viđeni su kablovi postavljeni oko konstrukcije na kojoj su na zidovima ispisani brojevi 8219, što je oznaka Inženjerijske bojne Izraelske vojske.
Dana 10. siječnja, Izraelska vojska objavila je da je završila svoju operaciju u Khuza’i. Rekla da je “uništila stotine terorističkih infrastruktura, položaja za ispaljivanje raketa i promatračnica”, dodajući da su vojnici “eliminirali desetke terorista i otkrili i uništili oko 40 tunelska okna”.
Međutim, satelitske slike i videozapisi otkrili su da su trupe također uništile stotine stambenih zgrada, groblje i osnovnu školu. Većina srušenih zgrada nalazila se unutar 1 km do 1,2 km od perimetralne ograde. Sustavno uništavanje civilnih objekata u znak odmazde za akcije naoružanih skupina može predstavljati kolektivno kažnjavanje i treba ga istražiti kao ratni zločin.
Dr. Salem Qudeih, učitelj koji je sa svojom obitelji živio u Khuza’i, rekao je Amnesty Internationalu: “Moj dom je bio oko 1650 metara od granice [s Izraelom]. Od kuće smo otišli 11. listopada, jer je područje postalo preopasno. Oko moje obiteljske kuće imali smo voćnjak od tri dunama (0,7 hektara) pun voćaka. Svi su bili uništeni. Ostali su samo stablo jabuke i ruža. Imao sam pčele i proizvodio sam med. Sada je sve nestalo. Od 222 kuće mojih rođaka u okolici ostalo ih je desetak. Moj dom – u kojem sam živio sa suprugom, pet kćeri i jednim sinom – potpuno je uništen.”
Tahani al-Najjar, 42-godišnji stanovnik Khuza’a, rekao je Amnesty Internationalu: “Granatiranje je počelo prvog dana [8. listopada 2023.]. Tog prvog jutra poginuli su moj stric, njegova žena, djeca i unuci… sedam ljudi. Nakon toga smo svi napustili to područje, sa svom rodbinom iz šire obitelji. Mi smo jedna od preko 500 obitelji… Moj sin je nedavno otišao provjeriti naš dom i otkrio da je otprilike jedini koji još stoji u našem kraju, ali da je jako oštećen. Svuda okolo samo uništenje… U našem području, obitelji al-Najjar uglavnom su imale voćnjake oko kuća, gdje su uzgajale voće i povrće. A posvuda u okolici bile su veće farme koje su proizvodile povrće i perad. Velik dio hrane proizvedene u Gazi dolazi s našeg područja. Ljudi nisu izgubili samo svoje domove, već i sredstva za život. Cijela Gaza je izgubila proizvodnju hrane.”
Uništavanje od sjevera do juga
Druga naselja duž razgraničenja između Gaze i Izraela pretrpjele su slično opsežno razaranje zbog izraelskog rušenja.
Prema podacima UN-a, između 26. studenog 2023. i 6. siječnja 2024 U Shuja’iyi, jednoj od najvećih četvrti grada Gaze, više od 750 građevina unutar nametnute „tampon zone” i izvan nje teško je oštećeno ili uništeno. Među njima su bile dvije škole, džamije i desetine stambenih zgrada. Izraelska vojska tvrdila je, bez predočenja dokaza, da se u nekima od tih zgrada nalazilo oružje, streljivo i podzemni tuneli.
Jedan video, objavljen 20. prosinca 2023. na društvenim mrežama, prikazuje izraelske vojnike inženjerijske bojne 749 kako slave rušenje približno 30 domova u Shuja’iyi. Tijekom snimanja eksplozije, koja se dogodila oko 200 metara od njih, nije bilo naznaka neposredne opasnosti za vojnike. Može se čuti kako jedan vojnik govori: “Nahal Oz, ako Bog da, imat ćeš pogled na more.”
Vojnik misli na kibuc Nahal Oz, koji su palestinske naoružane skupine napale 7. listopada 2023., a nalazi se manje od kilometra od ograde na izraelskoj strani.
U drugom videu, objavljenom na društvenim mrežama istog dana, vojnik koji je stajao na zgradi koju je izraelska vojska koristila kao bazu snimio je desetke uništenih građevina. Vojnik kaže: “Izlazak sunca na ruševinama onoga što je nekad bila Šudža’ija. Odavde se mogu vidjeti antene Nahal Oza, vojne baze i grada.”
Izraelska vojska je 21. prosinca objavila da je stekla operativnu kontrolu nad cijelim susjedstvom, koje se proteže duboko u grad Gazu, izvan “tampon zone” koja je ovdje analizirana. Izraelska vojska također je rekla da je “uništila više od stotinu terorističkih struktura, razotkrila i uništila desetke šahtova tunela”. Iako bi takve strukture predstavljale vojne ciljeve, njihova prisutnost u susjedstvu ne opravdava sustavno uništavanje svake civilne strukture unutar tog prostora.
U središnjoj Gazi, od kraja prosinca 2023. do kraja siječnja 2024. područje oko izbjegličkih kampova Al-Bureij i Al-Maghazi i istočno od njih sravnjeno je sa zemljom. Vremenski okvir razaranja usklađen je s ofenzivom izraelske vojske u ta dva gusto naseljena područja, u kojima su tvrdili da su pronašli oružje, raketne bacače i tunelske šahte. Međutim, nisu pružili nikakav dokaz ili objašnjenje o imperativnoj vojnoj potrebi uništavanja sela i poljoprivrednog zemljišta duž istočnog ruba, dok su oružje i vojni ciljevi navodno pronađeni mnogo dalje unutar Pojasa Gaze.
Više od 1200 građevina bilo je teško oštećeno ili uništeno u tom području između 26. studenog 2023. i 29. veljače 2024. Uništavanje je doseglo do 1,8 km u Pojas Gaze od perimetralne ograde i preko 3 km od sjevera prema jugu, pokrivajući približno 4 km².
Snimka dronom objavljena na društvenim mrežama 14. ožujka prikazuje nekoliko zgrada u plamenu istočno od Al-Maghazija, otprilike 900 m od ograde. Izraelska vojna vozila vidljiva su na satelitskim snimkama 10. siječnja 2024., što ukazuje da su imala kontrolu nad područjem, a čini se da su zgrade srušene između 10. i 12. siječnja. Okolna polja pokopana su buldožerima do 15. siječnja 2024.
Južnije, Al-Sureija i Abasan al-Kabira, dva ruralna sela smještena otprilike kilometar od perimetralne ograde, također su imale zgrade i poljoprivredno zemljište koje je uništila izraelska vojska.
Satelitski snimci pokazuju da je izraelska vojska napredovala prema Al-Sureiju krajem prosinca 2023. Do kraja siječnja 2024. otprilike polovica zgrada u selu bila je srušena, a okolna polja ostrugana. Videozapisi podijeljeni na društvenim mrežama 19. i 20. siječnja pokazuju skupinu kuća koje vojnici dižu u zrak. Ni izraelska vojska ni palestinske naoružane skupine nisu objavile tvrdnje o svojim aktivnostima u i oko Al-Sureija.
Krajem veljače 2024. izraelska vojska napredovala je dalje u regiji istočno od Khan Younisa, gdje se nalazi Abasan al-Kabira. Izraelska vojska je tvrdila da je između 13. veljače i 13. ožujka u području Abasan, koje se sastoji od gradova Abasan al-Kabira i Abasan al-Saghira, ubila određeni broj palestinskih boraca i pronašla oružje i raketne bacače.
Navedeno razdoblje poklapa se s vremenom kada je uništena džamija Omar bin Abdul Aziz. Ova snimka, objavljena 19. veljače, prikazuje izraelske vojnike kako opušteno šetaju tim područjem, bez naznaka neposredne opasnosti.
Međunarodno humanitarno pravo
Međunarodno humanitarno pravo, koje se primjenjuje u situacijama oružanog sukoba, uključujući i vojne okupacije, sastoji se od pravila čija je središnja svrha u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti ljudsku patnju u takvim situacijama.
Četiri Ženevske konvencije iz 1949. i njihova dva Dodatna protokola iz 1977. glavni su instrumenti međunarodnog humanitarnog prava. Mnoga pravila ovih ugovora smatraju se međunarodnim običajnim pravom, što znači da obvezuju sve strane u oružanom sukobu bez obzira na to jesu li ratificirale određene ugovore i radi li se o državnim snagama ili paramilitarnim skupinama.
Njima je “zabranjeno je uništavanje ili otimanje imovine protivnika, osim ako to zahtijeva imperativna vojna nužda”. Prema članku 53. Četvrte ženevske konvencije, koji regulira radnje Izraela kao okupacijske sile u Gazi: „Svako uništenje od strane okupacijske sile nekretnine ili osobne imovine koja pojedinačno ili kolektivno pripada privatnim osobama ili državi , ili drugim javnim tijelima, ili društvenim ili zadružnim organizacijama, zabranjeno je, osim kada je takvo uništavanje apsolutno neophodno zbog vojnih operacija.”
Prema članku 147. Četvrte ženevske konvencije, “razaranje i prisvajanje imovine opsežnih razmjera, koje nije opravdano vojnom nuždom i izvršeno je protuzakonito i bezobzirno” teška je povreda Konvencije, a time i ratni zločin.
Tamo gdje se takvo uništavanje provodi kao kolektivno kažnjavanje, ono također krši članak 33. Četvrte ženevske konvencije koji propisuje: „Niti jedna zaštićena osoba ne može biti kažnjena za prekršaj koji nije osobno počinio. Zabranjene su kolektivne kazne, kao i sve mjere zastrašivanja ili terorizma.”
Civilna imovina u oružanom sukobu također je zaštićena načelom razlikovanja, koje zahtijeva da strane u sukobu u svakom trenutku razlikuju “civilne objekte” od “vojnih ciljeva” i usmjeravaju svoje napade samo na vojne ciljeve.
Prema običajnom međunarodnom humanitarnom pravu, civilni objekti su svi objekti koji nisu “vojni ciljevi”; a vojni ciljevi su „ograničeni na one objekte koji svojom prirodom, lokacijom, svrhom ili uporabom daju učinkovit doprinos vojnoj akciji i čije djelomično ili potpuno uništenje, zarobljavanje ili neutralizacija, u okolnostima koje u to vrijeme vladaju, nudi jasnu vojnu prednost”. Civilni objekti zaštićeni su od napada, osim ako i za vrijeme dok ne postanu vojni ciljevi, kada su svi kriteriji za njihovo tretiranje kao vojnih ciljeva privremeno ispunjeni. Protokol I zahtijeva da, u slučaju sumnje, strane u sukobu pretpostave da predmetna struktura zadržava svoj civilni karakter. Namjerno usmjeravanje napada na civilne objekte ratni je zločin, zaključuje AI u svojem današnjem izvještaju.
