U današnjem izvještaju Human Rights Watch govori o otimanju djece koje su godinama provodili viši američki službenici u cilju obeshrabrivanja ljudi u pokretu.
Šest godina nakon što ih je na granici s Meksikom vlada Sjedinjenih Država prisilno razdvojila od roditelja, 1360 djece nije se spojilo s njima. Razdvajanje obitelji dio je plana obeshrabrivanja migracija, objavio je danas Human Rights Watch.
Organizacija sumnja da se radilo o povezanom djelovanju različitih službenika koje ona dovodi u moguću vezu sa „zavjerom“ (plot). „Djelovanje“ uključuje prisilne nestanke ljudi a HRW pretpostavlja da je uključeno i njihovo mučenje.
„Američki napori da pomognu razdvojenim obiteljima nisu na odgovarajući način uzeli u obzir štetu koja im je nanesena“, kaže organizacija.
Temeljito obračunavanje s teškim kršenjima ljudskih prava zahtijeva javno polaganje računa, ispriku, obeštećenje i eventualno kazneno gonjenje. Senat SAD-a trebao bi onemogućiti svim službenicima uključenim u razdvajanje obitelji prelazak na viša i bolje plaćena radna mjesta, tvrdi HRW.
Istraživanje koje su zajedničkim snagama proveli Human Rights Watch, Teksaški projekt građanskih prava (TCRP) i Međunarodna klinika za ljudska prava Lowenstein na Pravnom fakultetu Sveučilišta Yale, pokazalo je da je američka vlada odbijala, u mnogim slučajevima danima ili tjednima, otkriti okolnosti i mjesto gdje se nalaze djeca koja su prisilno odvojena od svojih roditelja. „To odgovara definiciji prisilnog nestanka“, ističu organizacije.
Prisilno razdvajanje obitelji može već po sebi predstavljati mučenje i namjerno nanošenje teške patnje od strane državnih službi. Svaki izolirani slučaj prisilnog nestanka ili mučenja zločin je prema međunarodnom pravu, kažu HRW i partnerske organizacije.
“Jezivo je vidjeti proračunatu okrutnost sadržanu u politici prisilnog razdvajanja obitelji”, kaže Michael Garcia Bochenek, viši savjetnik za prava djece pri Human Rights Watchu i autor ovoga izvještaja. “Vlada nikada ne bi trebala ugrožavati djecu kako bi poslala poruku roditeljima.”
Analizirani dokumenti pokazuju da su službenici namjerno odvajali djecu od roditelja kako bi odvratili druge obitelji koje bi inače mogle neregularno ući u Sjedinjene Države.
U razdoblju između 2017. i 2021. godine američka je vlada odvojila više od 4600 djece od njihovih roditelja. 1360 djece koja se vode kao nestala čini gotovo 30 posto djece odvojene tijekom prvog mandata predsjednika Trumpa.
Visoki službenici započeli su rasprave o prisilnom razdvajanju obitelji u veljači 2017. nekoliko tjedana nakon što je Trump prvi put preuzeo dužnost. Između ožujka i studenog 2017. godine, na području El Pasa u Teksasu, carinska i pogranična služba zajedno sa saveznim tužiteljima upravljale su razdvajanjima obitelji. Razdvajanja duž cijele granice započela su u svibnju 2018.
Vlada je razdvajala obitelji primjenom dvaju saveznih zakona. Roditelje je sudski gonila zbog “nedopuštenog ulaska”, k tome ih je transferirala iz područja carinske i granične zaštite (CPB) u policijski pritvor (US Marshals Service). Njihovu djecu istodobno bi tretirali kao djecu bez pratnje. Ona bi bila prebačena u sektor Službe za preseljenje izbjeglica zadužen za tretman djece bez pratnje.
Sudski nalog iz lipnja 2018. zaustavio je nastojanja vlade da sistemski odvoji djecu svake obitelji koja je neovlašteno ušla u Sjedinjene Države. Ali sudski nalog dopustio je razdvajanje po drugim osnovama, a vlada je do kraja 2019. godine nastavila razdvajati stotine djece.
Djeca i roditelji s kojima su razgovarali Human Rights Watch i pripadnici partnerskih organizacija rekli su da trpe intenzivnu tjeskobu i druge traume. Petnaestogodišnji dječak iz Gvatemale rekao je da je “stvarno očajan, slomljenog srca i zabrinut” nakon što su ga odvojili od oca u listopadu 2018.
„Službe uključene u razdvajanje upravo takve su psihološke posljedice i predvidjele“, tvrdi HRW.
Službenici Ureda za preseljenje izbjeglica više su puta upozoravali da prisilno odvajanje riskira značajnu štetu djeci. CBP nije odao tom uredu da se radi o djeci odvojenoj od roditelja, niti su podaci o njima uvedeni u papirnate i elektroničke dossiere djece. Savezni sudac primijetio je da je vlada vodila bolju evidenciju o imovini nego o djeci o kojoj skrbi.
„Kao rezultat toga, pravi opseg politike postao je očit tek nakon godina napora da se identificiraju, lociraju i ponovno spoje razdvojena djeca i njihovi roditelji“, zaključuje HRW.
„Razgovori službenika ne ostavljaju nikakvu sumnju da je prisilno razdvajanje obitelji željeni ishod sistemske politike, a ne nusprodukt rutinskih operacija provedbe zakona“, kažu organizacije:
„’Moramo oduzeti djecu’, rekao je državni odvjetnik Jeff Sessions saveznim tužiteljima u svibnju 2018. Istog mjeseca, kada je viši službenik američke imigracije i carine saznao da se roditelji vraćaju sa suda prije nego što je CBP prebacio njihovu djecu, pisao je: ‘Potvrdite da se od nas očekuje da NE spajamo obitelji’; ponovno ujedinjenje ‘očito potkopava cijeli napor’.“
U akciji razvijanja i provođenja politike politike razdvajanja djece uključen je Thomas Homan, nedavno izabran za novog Trumpovog neprikosnovenog vladara američko-meksičke granice Tu je i Matthew Whitaker, kojega Trump predstavlja kao budućeg ambasadora pri NATO-u. Stephen Miller, savjetnik Bijele kuće koji je 2017. godine pomogao osmisliti politiku zabrane putovanja iz za građane iz muslimanskih zemalja i zagovarao zatvaranje granice za tražitelje azila s argumentacijom zaštite javnog zdravlja, također će biti promoviran na visoku poziciju u novoj Trumpovoj administraciji.
Administracija predsjednika Joea Bidena poduzela je značajne korake kako bi riješila štetu s kojom su se obitelji suočile zbog prisilnog razdvajanja, dodaje HRW. Bidenove mjere uključivale su dopuštanje roditeljima da uđu i privremeno ostanu u SAD-u, pristanak na ponovno otvaranje njihovih predmeta pokrenutih po zahtjevu za azil i izdavanje radnih dozvola, kao i pružanje nekih segmenata zdravstvenog osiguranja ponovno spojenim roditeljima i djeci. Mnoge od tih inicijativa bile su odgovor na sudske naloge; druge su donesene na preporuku Radne skupine za ponovno spajanje obitelji koju je Biden osnovao 2021. godine.
“Privremeni status i kratkoročni pristup uslugama nisu ni blizu odgovarajućih lijekova za namjerno razdvajanje obitelji”, smatra Danny Woodward, odvjetnik uključen u HRW-ov projekt. “Mučenje i druge ozbiljne nepravde zahtijevaju sveobuhvatnu naknadu.”
HRW i partnerske organizacije preporučile su američkom Kongresu i izvršnoj vlasti da uvedu sveobuhvatne mjere za ispravljanje nepravdi koje su pretrpjele obitelji, i da razmotre mogućnost pretvaranja privremene dozvole u dozvolu trajnog boravka. Usluge podrške, uključujući usluge mentalnog zdravlja, trebale bi biti dostupne na trajnoj osnovi obiteljima koje to zatraže.
Organizacije se zalažu za potpuno uvažavanje teških kršenja ljudskih prava razdvojenih obitelji od strane američke države. To uvažavanje podrazumijevalo bi i „javno polaganje računa, ispriku, kompenzaciju i druge korake, uključujući moguća kaznena gonjenja za prisilni nestanak ili mučenje, kako bi se osiguralo da se te nepravde nikada ne ponove“.
