Od škola se često očekuje da riješe probleme koji su rezultat nedostatka podrške drugih društvenih sustava, rečeno je na konferenciji školske medijacije “Možemo to riješiti: sveobuhvatni pristup prevenciji nasilja u školi” koju je organizirao Forum za slobodu odgoja.
Na konferenciji školske medijacije “Možemo to riješiti: sveobuhvatni pristup prevenciji nasilja u školi” Forum za slobodu odgoja okupio je više od osamdeset nastavnika, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja, te stručnjaka i ključnih dionika iz više od pedeset škola i relevantnih institucija. Cilj skupa bio je razmjena praksi, iskustava i izazova u području prevencije nasilja u školama.
Konferenciju je otvorio Luka Juroš, pročelnik Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, koji je rekao da Grad Zagreb ulaže znatne resurse u prevenciju vršnjačkog nasilja, naročito kroz provedbu novog Akcijskog plana za prevenciju vršnjačkog nasilja u Gradu Zagrebu.
Marina Brkić, voditeljica programa Možemo to riješiti, istaknula je nalaze nedavnog istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta za Grad Zagreb, koji ukazuju na ozbiljnost problema nasilja u školama: preko 40 posto učenika osnovnih škola u Zagrebu doživljava ismijavanje, ogovaranje i vrijeđanje, dok je 51,6 posto učenika doživjelo nasilje putem interneta ili poruka. Također, 28 posto učenika je fizički napadnuto od strane vršnjaka, a 19,6 posto je doživjelo neprimjereno dodirivanje.
Predstavila je rezultate projekta Možemo to riješiti Foruma za slobodu odgoja: učiteljice i učitelji iz dvadeset škola u kojima je program proveden ove godine svjesni su važnosti prevencije kroz rad na socio-emocionalnim vještinama, no smatraju da su im potrebni znanja, vještine i konkretni alati za prijenos tih vještina na učenike. Nakon edukacija, proveli su program u razredima te su učenice i učenici odlično reagirali na radionice.
U panel raspravi “Prevencija nasilja u školi: što funkcionira, a što ne?” sudjelovalo je šest stručnjakinja iz relevantnih institucija i organizacija.
Ana Munivrana, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, istaknula je da je “važno istražiti i razumjeti što se događa s djecom i mladima prije nego postanu nasilni, pri čemu je posebno važna edukacija i ulaganje u kompetencije odgojno-obrazovnog osoblja, za što je nužna podrška politike i šire zajednice”.
Sanja Vladović, savjetnica Pravobraniteljice za djecu rekla je da je program medijacije u školama kao vrlo vrijedan, jer djecu uči empatiji i kvalitetnoj komunikaciji.
Mira Križanović, savjetnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, najavila je raspisivanje javnog poziva Ministarstva za financiranje preventivnih programa škola koji će biti raspisan u srpnju, kao i program “Abeceda prevencije” koji bi uskoro trebao biti predstavljen školama.
Socijalna pedagoginja Jelena Petković naglasila je važnu ulogu suradnje između stručnih suradnika, učitelja i nastavnika kako bi djelovali preventivno, ali se i znali nositi sa svakodnevnim sukobima.
S njome se složila Iva Milardović Štimac iz Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, pri čemu posebno ističe važnost brige o osobnoj dobrobiti učiteljica i učitelja: “Važno je da netko tko radi s djecom i mladima i sam ima priliku za kontinuirani razvoj te da razumije nove generacije djece i mladih i specifične probleme s kojima se oni susreću.” Martina Tomić Latinac, voditeljica odjela za zaštitu djece Ureda UNICEF-a za Hrvatsku najavila je program koji uskoro počinje s provedbom u Zagrebu: “Za sigurno i poticajno okruženje u školama”.
Marija Roth Jelisavčić, školska psihologinja, održala je stručno predavanje “Prevencija nasilja u doba usamljene generacije”, s fokusom na temu uronjenosti mladih u digitalni svijet što im stvara dodatan teret, a istovremeno se sve teže snalaze u odnosima.
U raspravi su istaknuti problemi u školama i nužnost podrške učiteljicama: od škola se često očekuje da riješe probleme koji su rezultat nedostatka podrške drugih društvenih sustava – socijalne skrbi, mentalnog zdravlja i brige o djeci, naročito djeci iz skupina u nepovoljnom položaju. Učiteljice i učitelji su svakodnevno s djecom i prvi su na liniji prepoznavanja i reagiranja na nasilje. Međutim, suočeni su s visokim očekivanjima – od prepoznavanja sukoba i nasilja, do održavanja nastave i komunikacije s roditeljima, često bez dovoljne podrške i alata. Iako učenici dobro reagiraju na preventivne aktivnosti, one se često provode nesustavno i povremeno, te je prevelik naglasak na akademski uspjeh.
Kao zaključak konferencije nametnulo se zapažanje da su škole ključna mjesta za prevenciju vršnjačkog nasilja, no potrebna im je daleko snažnija podrška drugih institucija i sustavnije ulaganje u kompetencije odgojno-obrazovnih radnika.
