Udruga za promicanje inkluzije izjavila je da „stoji uz sve pogođene smrću dječaka u Centru za rehabilitaciju Rijeka“, te da „izražava svoju duboku sućut“.
Udruga je dodala da „ustaje protiv onih koji na to gledaju kao ‘uobičajene’ događaje“.
Izjave državne tajnice, prema kojima je smrt dječaka “jedan od uobičajenih slučajeva” te “događa se da korisnici preminu”, izazivaju duboku zabrinutost i bijes, dodaje Udruga za promociju inkluzije. „Takva izjava ne samo da ukazuje na apatiju prema životima najranjivijih, već i ozbiljno umanjuje značaj ovog strašnog događaja, koji bi trebao biti temeljito istražen u kontekstu mogućeg kaznenog djela.“
Udruga ističe da se u ovom slučaju „ne radi samo o još jednoj žrtvi, već o posljedicama sustava koji marginalizira djecu i odrasle osobe u socijalnoj skrbi, kao i o nebrizi nadležnih institucija za njihove osnovne potrebe i prava“.
Predsjednica Udruge Borka Teodorović rekla je da slučajevi poput ovog ukazuju na hitnu potrebu za daljnjom deinstitucionalizacijom ustanova socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Njihov uzrok ona vidi u netransparentnosti i zatvorenosti ustanova.
Smrt ovog dječaka, koji je, prema dostupnim podacima, bio zaključan u sobi, postavlja niz ključnih pitanja koja ne mogu ostati bez odgovora: Kako je moguće da je dijete bilo prepušteno takvom tretmanu? Zašto mu nije osigurana dovoljna zaštita i odgovarajuća skrb? – pita udruga i nudi odgovor: „Svjesni smo da praksa poput zaključavanja štićenika nije iznimka već pravilo u institucijama diljem Hrvatske. Stoga apeliramo na hitnu, a nedovršenu, transformaciju stacionarnih ustanova prema uslugama utemeljim u zajednici.“
Udruga apelira i na pokretanje hitne istrage DORH-a radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti ovog slučaja te pokretanje svih mjera iz njihove nadležnosti.
„Smrt ne smije biti trivijalizirana, niti smatrana ‘nečim što se događa’. Svaka smrt, osobito ona koja se događa u institucijama socijalne skrbi, mora biti pomno istražena, a uključeni pozvani na odgovornost“, zaključuje Udruga za promicanje inkluzije. „Ova tragedija ne smije biti samo još jedan broj u statistici – ona mora postati poziv na temeljitu reformu sustava, odgovornost i savjesnost u radu s osobama s teškoćama, a koja je izostala u ovom slučaju – kako se ovakve situacije više nikada ne bi ponovile.“
