„Dokidanjem konkurencije nastoji se umjetno i nasilno stvoriti konsenzus o temama iz devedesetih godina.“
Početkom prosinca 2023. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja je na čelu s ministrom Radovanom Fuchsom donijelo odluku o povlačenju udžbenika za četvrti razred gimnazije Zašto je povijest važna? autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice iz Kataloga odobrenih udžbenika. Formalno, odluka je utemeljena na stručnom mišljenju ocjenjivača Agencije za odgoj i obrazovanje, koje je negativno ocijenilo udžbenik zato što sadrži „netočne ili zastarjele podatke“ i „upućuje učenika na pogrešne zaključke“. No, 17. svibnja 2021. godine Ministarstvo je odobrilo taj udžbenik. U svojem komentaru najnovijeg „slučaja“ u nastavi suvremene povijesti Inicijativa mladih za ljudska prava poziva se na nedavno objavljeni članak istaknute povjesničarke Snježane Koren. Povjesničarka Koren podsjeća na razdoblje prije 1996. godine kad je postojao monopol jednog propisanog i prihvatljivog udžbenika i koje se može svesti pod tezu da se nacionalna povijest koristi u političkoj borbi.
YIHR-ovo istraživanje Ratne devedesete iz perspektive mladih u Republici Hrvatskoj pokazalo je da je nastava povijesti mladima tek na šestom mjestu kao izvor informacija o događajima tijekom rata devedesetih. Primarni izvor je razgovor s roditeljima i/ili bliskim članovima obitelji i razgovor s osobama koje su imale izravno iskustvo rata, nakon kojih slijede organizirani posjet Vukovaru, mediji i internetski portali. „Naše dugogodišnje iskustvo u radu s mladima pokazuje da je njihovo znanje o devedesetima iznimno suženo, za što sami razlog pronalaze u izostanku obrade spomenutog perioda kroz formalno obrazovanje“, kažu u YIHR-u.
Istraživanje je pokazalo i da struktura znanja o devedesetima većine mladih odgovara dominantnom službenom narativu definiranom u saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu iz 2000. godine: „Interpretacija rata iz Deklaracije je nepotpuna, jednodimenzionalna, isključujuća i monoetnička te je, s obzirom da se nerijetko uzima kao povijesni izvor za razdoblje rata (a ne razdoblja u kojem je donesena!), pokazatelj političke manipulacije u historiografiju, odnosno u historijske narative koji onda posljedično ulaze u udžbenike povijesti.“
„Povlačenje udžbenika koji, iz perspektive njegovih kritičara, predstavlja iskrivljavanje povijesne istine o ratu, pokušaj je zaštite postojećeg narativa i njegovog nekritičkog prihvaćanja među mladima“, kaže YIHR. „Dokidanjem konkurencije nastoji se umjetno i nasilno stvoriti konsenzus o temama iz devedesetih godina i dati prividni legitimitet i zdravorazumski karakter postojećoj interpretaciji koja je uvelike manjkava i ne podudara se s poznatim činjenicama koje se tiču rata.“
Organizacija u svojem proglasu donosi osnovne razloge zbog kojih je odluka o povlačenju udžbenika sporna, kao i preporuke kako bi nastavu povijesti valjalo uskladiti sa suvremenim standardima poučavanja.
Stav je YIHR-a da je štetnost odluke o povlačenju udžbenika vidljiva je iz nekoliko perspektiva, od kojih izdvajaju:
- Perspektivu tranzicijske pravde – forsiranje hegemonijskog narativa koji je, kao što je već rečeno, isključujući i monoetnički ne doprinosi pomirenju i garanciji neponavljanja kao temeljnim načelima tranzicijske pravde.
- Obrazovnu perspektivu – povlačenje udžbenika koji nudi drugačije interpretacije ne doprinosu kritičkom mišljenju učenika koje je jedno od značajki demokratskog društva te ih odbija od preispitivanja postojećih kanona.
- Društvenu perspektivu – propisane interpretacije, favoriziranje istih i povlačenje alternativnih uz ad hominem kritike njihovih autora loše je za društvo u cjelini jer ne doprinosi razvoju i održavanju liberalne demokracije.
- Perspektivu suvremene znanstvene metodologije povijesti koja se bazira na odmaku od opisivanja velikih povijesnih ličnosti, događaja i političke povijesti, a naglasak stavlja na društvenu i gospodarsku povijest težeći tako sveobuhvatnijem pristupu.
U skladu sa suvremenim standardima poučavanja povijesti i preporukama Vijeća Europe za svrsishodno učenje povijesti u 21. stoljeću, udruga preporuča kako bi udžbenici i nastava povijesti trebali izgledati:
- Školska nastava treba nuditi prostor za kritičko razumijevanje prošlosti jer se time jačaju kompetencije za razvoj demokratske kulture te se mlade uči kako aktivno participirati u društvu.
- Kurikulumi povijesti moraju uključivati iskustvo manjina i/ili marginaliziranih društvenih skupina, a ne isključivo povijest najveće/dominantne (etničke) zajednice.
- U poučavanju povijesti treba izbjegavati othering koja uključuje binarnu podjelu mi vs. oni u kojoj se njih dehumanizira i nameće im se kolektivna krivnja.
- Nastava povijesti ne treba izbjegavati kontroverzne teme – ili ih nastojati pojednostaviti – već ponuditi različite, sukobljene izvore i interpretacije, pokazujući tako da se različitim događajima može pristupiti iz različitih perspektiva; takav je pristup koristan i za suvremene, aktualne teme i poziva na konstruktivni dijalog.
- Nastava povijesti treba biti dio građanskog odgoja i obrazovanja (razvijanje građanskih kompetencija, borba protiv diskriminacije, vladavina prava..) i podupirati suvremene principe obrazovanja, a ne one tradicionalne prema kojima se povijest nastoji prikazati jednostrano.
- Nastavnici povijesti, istraživači i drugi akteri moraju osvijestiti svoj spoznajni horizont, odnosno vrijednosni sustav koji zastupaju; zbog toga kritika drugačijih mišljenja ne treba počivati na predstavljanju vlastite pozicije kao nepristrane i neutralne, a tuđe kao ideologizirane.
YIHR na kraju ističe da se u nastavi povijesti ne smiju zaobilaziti teme koje se tiču devedesetih godina i opravdavati to nedovoljnim brojem školskih sati, ali je isto tako potrebno boriti se za kvalitetnu i multiperspektivnu nastavu koja podrazumijeva individualno i kolektivno, hrabro suočavanje s tamnim stranama naše prošlosti, a onda i progovaranje o tome – u javnosti i na školskoj nastavi. Udruga iskazuje podršku otvaranje javne rasprave o tome, „ali ne i povlačenje udžbenika jer je riječ o pokušaju dokidanja bilo kakvog oblika (historijskog) dijaloga te se time ne dopušta odmak od emocijama nabijenog prezentiranja ratnih događaja i izlaganje različitim (kontra)narativima“.
