Proaktivnu objavu informacija Zakon o pravu na pristup informacijama zadaje kao obavezu tijelima javne vlasti. H-Alter je nakon 15 godina proveo novu štih probu, i što je ustanovio? Tamo gdje stanje i je nešto bajnije, ostaje isti taj problem od ranije. Za stranice nema zadana forma, ne postoji mrežna regulativna norma, a inspekcija o ZPPI-ju, ako i ima, ne uspijeva u tome da stanje štima. Kako bi drugačije, uopće objasnili, da mnogi još uvijek ljudima s invaliditetom stranice nisu prilagodili. Kako objasniti da slučajnim izborom, možemo kršitelje povezati rimom.
Nigdar ni tak bilo / da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu / da nam nekak nebu. Kajti nigdar nebu / na zemlji ni na webu, da kmet može saznat / kaj radit vlast se bu.
Dok Petrica Kerempuh svijetom je skitao, nitko vazale ništa ne bi pitao. Vlast je bila moć, a kmet neka sluša; ma što zna o vladanju ta priprosta duša. No sad drugo je vrijeme, ili barem jest na papiru, gdje svak’ može vlasti proučit’ na miru, gdje klikovi mišem do svega dopiru jer izvješća i odluke sva su na zbiru. Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) i njegov 10. članak (NN 85/15) jamče nam to kroz svaki zasebni stavak, da sva tijela javne vlasti na svojim stranicama moraju biti ažurna s objavljenim zaključcima, financijskim izvješćima, donacijskim popisima i aktualnim propisima, a i da se to sve može pronaći pretragama.
I više od toga, “na vidljivu mjestu” mora naći se kontakt službenika za informiranje, osobe koja građanima daje odgovore na njihovo pitanje. A jer je taj proces zakonom lijepo uređen, nužno je da je kod službenika i on naveden: da se jasno iznese kako poslati zahtjev za informacije, da se lako može doći do obrazaca za nj, i slične dokumentacije, te da piše koji su eventualni troškovi takve transakcije. Ipak je transparentnost bitna odrednica funkcionalne demokracije, stoga na stranici moraju stajati i “izvješća o provedbi ZPPI” regulacije.
U teoriji divno, svi imaju pravo sve znati, no može li Hrvatska taj zakon popratit’? Prije skoro petnaest ljeta, H-Alter je već pisao, u stvarnosti ZPPI gubi svoj smisao, jer stranice nisu zakon poštivale, već mahom su znanje vješto sakrivale. Davno je to bilo, pa dajmo vlastima drugu šansu, možda su u međuvremenu poboljšali praksu. Samo što, puno je tijela javnih vlasti, kako skrojiti test njihove časti, kako njih preko 5700 vrednovati čisto.
Jednostavno, naš će arbitar postati rima, ona će pokazati čega sve ima. Ako će vlasti ZPPI danas više poštovat, neće bit’ dosta problematičnih institucija za članak rimovat’. Ako pak, nasumce tražeći nađemo rime, pokazat ćemo učestalost kršenja time. Stoga pogledajmo skupa, kako sad ZPPI izgleda, je l’ se poboljš’o, il’ još uvijek je bijeda.
Balada kršenja ZPPI-a od strane tijela javnih vlasti
Nepretraživa je stranica Općine Orle, ali barem ima službenika do kojeg se preko Googlea može doći, za razliku od Američke međunarodne škole, gdje će građani koji traže ZPPI ostati bez pomoći. Orle još u nečem također prednjači, godišnje “izvješće o provedbi ZPPI-a” ponekad okači, a kako je zadnji bio ‘23., možda ‘26. preskočiti neće.
Istarske ljekarne zadnji izvještaj stavljaju ‘24. kao što je slučaj s gotovo svim tijelima, veći je problem što stranice nisu pretražive i sve vezano uz ZPPI razmješteno je po PDF-ovima. Bolje i to od Općine Strizivojne, koja izvješće nije predala od 2016. godine. Pola informacija o ZPPI joj nedostaju, a ni stanje drugih zakonom propisanih dokumenata nije puno bolje, primjerice za stavljanje popisa sponzorstva i donacija nakon 2018. nije bilo volje.
Grad Čazma ima izvješće iz ‘24., no dokumenti su raštrkani i teško ih se nađe iako je stranica pretraživa, dok Hrvatskom muzeju turizma fali tražilica, al’ im sve potrebne dokumente ujedinjuje jedna stranica, koju osoba neće naći ako nije snalažljiva. Potonji ima onaj problem s neimenovanjem službenika i neobjašnjavanjem ZPPI-a, već te informacije gura po raspršenim PDF-ovima. To radi i Dječji vrtić Lepoglava, koji staviti kontakt službenice zaboravlja, dok zadarska Privatna gimnazija Nova kontakt ima, no ime službenika izostavlja. Osnovna škola Dr. Stjepan Ilijašević u Oriovcu stavlja kontakt i ime službenice, no ZPPI informacije i izvješća izostaju sa stranice, dok Osnovna škola Julije Klović u Zagrebu na webu nema ništa o ZPPI-u, očito zakon ne tiče se sviju.
Dubrovačka Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti svoju stranicu nema, ali o ZPPI-u govori koliko i stranica Zaklade policijske solidarnosti, što će reći da je nijema. Iz Novog Kaštela Osnovna škola Bijaći, kao i Klović, odmetničkom energijom zrači, o ZPPI-u nema ništa, “šta građanima to znači?” Bolje je nešto u Općini Pitomači, no ZPPI stranica puno im ne znači, kad bez korištenja Googlea nećete ju pronaći. A na stranici “Dječji vrtić Dobrilići” ništa nećete naći, jer još uvijek se radi, a njihovu provedbu ZPPI-a nisu raspisali puležanski pisači.
Ako neko tijelo još nema svoje mrežne stranice, dužno je ZPPI poštovati na webu više instance, gdje valja naznačiti ulaz u njezine podstranice. Sve takve primjere, na koje smo naišli, sa zakonom su se valjda, jadni mimoišli. Osim Dobrilića to tiče se i Metkovića, odnosno njegovoga Dječjeg vrtića Leuta. Na stranici Metkovića, osoblje Leuta slavi policiju, ne razmišljajuć’ puno pritom, o ZPPI-u. Za razliku od Leuta, stranicu ima Hrvatska komora fizioterapeuta, a njihov ZPPI će zbog nepretraživosti pronaći samo onaj koji na Google zaluta. I tad će im falit obrasci i informacije o naknadi, da ne govorimo o izvješćima o ZPPI provedbi. Zadnje financijsko izvješće datira iz 2023., a od tog da fizioterapeuti nemaju pristupačnost ljudima s invaliditetima, nema ironije veće. Isto vrijedi za stranicu splitskih županijskih cesta, koja samotni kontakt službenice pušta, a ostatak ZPPI informacija prosto propušta.
Općina Sveti Ilija, ozaljska Eko Azelija, i Hrvatska Lutrija prikaz su gradacije nepoštivanja ZPPI pedanterija. Prva je uredna, premda na zadnjem ZPPI izvješću piše 2022., druga ima obrasce i službenika, no ne opisuje kako doći do ZPPI usluga, a treća nit je pretraživa, nit ima obrasce, niti ime ZPPI službe, jednom riječi tuga. Primjeri Centra za kulturu Maksimira, Općine Vira i Veterinarske ambulante Trogira još goreg su đira, ZPPI tretiraju kao da je satira. Nepretražive stranice, nepostojeće informacije, Maksimir ih gubi u PDF-ovima, a Vir se uopće ne bavi izvješćima, dok Veterinarska ambulanta Trogira prema ZPPI-u nema obzira, na njihovoj stranici o tome nema ništa osim implicitnog prezira.
Općine Pisarovina i Podravska Moslavina s izvješćima nisu redovna, zadnja su im izdana prije tri, odnosno devet godina. Financijska izvješća ne mogu se naći na stranici Ivaplina, dok uopće ne postoji stranica Doma za starije i nemoćne Ogulina. Ista tvrdnja vrijedi za Centar za kulturu Općine Bol, a premda ima stranicu, o ZPPI-u nam ne daje ništa Osnovna škola Generalski stol, dok Općina Josipdol, te Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol nisu redovni s izvješćima ili im ne rade linkovi; dakle sve je na pol’.
Ne možemo saznati tko vodi ZPPI službu daruvarskoj tržnici na njihovoj stranici, niti kome šaljemo ZPPI mail u zlatarskoj gradskoj knjižnici (nadamo se ne stranice dizajnerici), niti kome ili kako ga poslati Dječjem vrtiću Križevci. Prazno zjapi ZPPI odjeljak Općine Punitovci, za Komunalno trgovačko društvo Šodolovci je nepostojeći, a stranicu opet nema Aerodrom Sopot d.o.o. za prijevoz putnika i robe u zračnom prometu Vinkovci. Treba li uopće napominjati da zadnja tri nisu ažurni s izvješćima, financijskim prikazima, te sponzorstvima i donacijama?
Neki će čitatelji u svojoj fotelji reći “sve su to male institucije, pravo je pitanje što se na višim instancama krije”. Ni tamo, nažalost, često ništa bolje nije, a pokažimo to brzom rundom koja testira županije. Ta upravna tijela, koja ovlasti vrše, gotovo sva redom, ZPPI krše.
Zadnja sponzorstva ‘22. navode Šibensko-kninska, Dubrovačko-neretvanska i Brodsko-posavska županija, Karlovačka prestaje s time dvije godine ranije, a zadnje izvješće o ZPPI-u na mrežu baca 2018. kao dokaz svoje letargije. Krapinsko-zagorska i Bjelovarsko-bilogorska u ZPPI nešto su uigranije, no sponzorstva i donacije nisu objavile ove decenije, dok Požeško-slavonska svoje ZPPI obveze baca s provalije: da nije nevažećih linkova i teške pretraživosti stanje bi bilo sretnije, ovako je samo uzrok agonije. Sisačko-moslavačka ‘21. navodi zadnje donacije, Osječko-baranjska u objavljivanju istih pati od amnezije, gotovo je svaka stranica neujednačen i labirintan prikaz birokratske depresije. Doista bi sve to moglo biti dotjeranije da vlastima stalo je – eto, to su ukratko naše županije.
I ništa od toga ne ulazi u priču da čak i kad zakonu ne izmiču, tijela javne vlasti ZPPI uopće ne ističu.
“Dojam koji se stječe”, prije 14 godina Marina Kelava za H-Alter reče, “jest da ovim tijelima javne vlasti nije cilj preko weba omogućiti građanima jednostavan pristup informacijama, već tek ispuniti formu”, a time do odgovornosti nadležnih doći se neće. Gotovo petnaest godina kasnije, tamo gdje i stanje je nešto bajnije, ostaje isti taj problem od ranije. Za stranice nema zadana forma, ne postoji mrežna regulativna norma, a inspekcija o ZPPI-ju, ako i ima, ne uspijeva u tome da stanje štima. Kako bi drugačije, uopće objasnili, da mnogi još uvijek ljudima s invaliditetom stranice nisu prilagodili. Kako objasniti da slučajnim izborom, možemo kršitelje povezati rimom.
Te turobne stranice, na koncu su slika, Divljega Zapada naših društvenih prilika. Često su upravo, privatno-javna poduzeća, primjer najgore prakse, a time i najvećih zakonskih izuzeća. Dosad klasno je društvo bilo permanentno, a oni na vrhu ne rade transparentno. Ali to nije novo, takav i Srednji je vijek, za popravljanje stanja jedini mi smo lijek. Ako to nam se ne da, jer bunit se nije nam milo, pa… nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo.
