Autor: Ivan Berislav Vodopija
Tko uživa u kulturi, njegova je. Tko sakuplja književnu građu, njegova je. Tko je obnavlja i štiti od zaborava, njegova je.
Pritvorenici u grčkim zatvorima nisu ponijeli u Atenu ni medikamente, a kamoli knjige. Ministarstvo kulture i medija nije učinilo ništa za ovu mladež.
Još se samo ne zna na kojemu će groblju, potiho, bez glazbe i govora biti sahranjene male nakladničke djelatnosti.
U zemlji i gradu u kojem nije lako nositi nezgodno ime i prezime, u kojem je opasno imati drugačiju boju kože, jednom godišnje održava se Gay Pride. Razlikuje se od procesija, ali od karnevalskih povorki ne.
„U staro doba življaše“, ili „Nekoć davno“, riječi su kojima počinju rečenice u bajkama sa sretnim završetkom.
Šteta što više nemam priliku raditi izlog u knjižari pa da napravim Križni put akcijskih kataloga od Lidla do Konzuma, a i drugih trgovačkih lanaca prema kojima većina naših građana sastavlja dnevne jelovnike.
“…povratne informacije o uspjehu Strategije poticanja čitanja nemam. Pretpostavljam da je ocijenjena uspješnom.”
Slao sam knjigu od 102 stranice, mekog uveza i čak sam pomislio da je poderem na dva dijela i pošaljem u dvije koverte. Možda škart prestane biti roba.
Nemojte misliti da ne znam koji je razlog zbog kojeg knjiga Book&ništa neće biti dostupna u narodnim knjižnicama. Znam, a znat će i njezini čitatelji.