Kao i svake godine, na Dan NSK glavna ravnateljica će u prigodnom govoru istaknuti da knjižnica čuva dva primjerka prvotiska Misala iz 1483. godine. A tko bi ih trebao čuvati?
U publikaciji Značajne prinove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2007., tiskane 2008. godine za prigodu Dana Knjižnice, tadašnji glavni ravnatelj Tihomil Maštrović započeo je uvodnu riječ rečenicom: „Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu najvažnija je kulturna ustanova u povijesti hrvatskoga naroda.“ Dalje u tekstu Maštrović piše: „Jedan od temeljnih poslova hrvatske nacionalne knjižnice jest kvalitetno i sustavno oblikovanje hrvatske nacionalne zbirke knjižnične građe Croatica.“
A u završnom odlomku teksta Maštrović piše: „Cilj je izložbe Značajne prinove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2007. da svekoliku kulturnu javnost, odabirom značajnije građe nabavljene za fondove Knjižnice u protekloj godini, obavijesti o novim vrijednim kulturnim i umjetničkim ostvarenjima pristiglim u hrvatsku Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, čime se ujedno želi podsjetiti na nezamjenjivu ulogu Knjižnice kao čuvarice i promicateljice hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta.“ (str.5)
Voditelj odjela Zbirke rukopisa i starih knjiga Ivan Kosić piše o prinovama u Knjižnici na tom području. U njegovom tekstu prepoznajem dvije jedinice kao svoj doprinos fundusu Knjižnice: Malu bilježnicu iz rane mladosti Ivane Brlić Mažuranić Kosić je posebno obradio uz slikovnu reprodukciju, a Knjiga gostiju obitelji Hogge navodi se u tekstu.
Sljedeće, 2009. godine, tiskan je katalog za prethodnu godinu, pa glavni ravnatelj Maštrović ponovno piše Uvodnu riječ: „Od godine 2007. Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice – 22. veljače – obilježava se izložbom i prigodnim katalogom najvažnijih prinova knjižnice i u minuloj godini.“
Uz već spomenutu Zbirku rukopisa i starih knjiga i voditelja Ivana Kosića, u svakom katalogu o prinovama u Grafičkoj zbirci piše voditeljica Mikica Maštrović.
O prinovama Zbirci zemljopisnih karata i atlasa piše voditeljica zbirke Mira Miletić-Drder, a o Zbirci muzikalija i audiomaterijala voditeljica Tatjana Mihalić.
Izbor iz novijeg knjižnog fonda predstavljala je u publikacijama voditeljica nabave Sonja Avalon. Na tom području bilo je, i još ima, mnogo desiderata koji su se dogodili iz nekoliko razloga. Čudno je da su se nekada dječja literatura i slikovnice smatrale nevažnima, pa se nisu sakupljale, a ponekad ni obvezni primjerak nije prispio u knjižnicu, pa se nakon proteklih godina nabavljao u antikvarijatima. Naoko, građa nam se čini dostupnom po sjećanju, ali kad ju tražite mogu proći godine da se pojavi u nekom od naših antikvarijata. Slikovni odabir Sonje Avalon možete pogledati na stranicama 82 i 83.
U posljednjem tiskanom katalogu za izložbu/izložbe glavni ravnatelj Maštrović u Uvodnoj riječi piše: „Četvrta po redu izložba, otvorena 22. veljače 2011., pokazuje da je Knjižnica i u protekloj godini obogaćena vrijednom građom i to u svim svojim brojnim i raznolikim zbirkama. I ovogodišnja izložba svjedoči da je Knjižnica živ organizam koji stalnim obnavljanjem blaga svojih riznica uvijek iznova iznenađuje, pa i one koji su mislili da potpuno poznaju hrvatsku kulturnu baštinu.“
Poslije Tihomila Maštrovića na mjesto ravnateljice dolazi provjereni kadar iz Ministarstva kulture. Možda griješim, ali uvidom u računovodstvenu evidenciju mogao bih dalje istražiti koliko je novaca tada utrošeno na nabavu građe. Meni su uvijek odgovarali da sredstava za nabavu nema, a poslije bih čitao u tisku da su sredstva korištena i za kasu uzajamne pomoći. I štošta drugoga o Knjižnici iz tog razdoblja još se može pronaći na internetskim stranicama.
Vrijeme leti, a ne događa se ništa vidljivo u posljednjih deset godina rada NSK. Glavna ravnateljica knjižnice je Ivanka Stričević.
Na pismene ponude Knjižnici, po mojem mišljenju vrijedne građe, nema odgovora. Tek na ponovni upit dobivam kratak i jasan odgovor: „Nemamo sredstava.“ Ali, nagore što osjećam je da nema ni interesa, ili bar znatiželje da se ponuđena građa pogleda.
Kao i svake godine, na Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice glavna ravnateljica će u prigodnom govoru istaknuti da knjižnica čuva dva primjerka prvotiska Misala iz 1483. godine.
A tko bi ih trebao čuvati? Da su nabavili treći primjerak, već bi se o tome pisalo i gledalo televizijske emisije o tom važnom događaju.
U nazivu Knjižnice svakako preteže prvi dio naziva, „Nacionalna“. U tom smislu ona prikuplja sve što je u Hrvatskoj tiskano (a i dio građe objavljene u drugim medijima). Pa je u tom smislu u knjižnici trebao biti pohranjen svaki papir (i tonski zapis koji je namijenjen reprodukciji). Primarno, najčešće se pojavljuju knjige. NSK bi u svojem fundusu trebala imati bar jedan cjelovit primjerak svakog izdanja. Naknadno uvezane primjerke valjalo bi zamijeniti kupnjom u antikvarijatima sačuvanim primjerkom knjige kao cjelinom. Znači: s originalnim koricama i zaštitnim omotom, ako je knjiga tako izašla iz tiska. A posla na tom području ima za desetljeća.
Bilo bi mi drago da četvrti broj Vijavice, ekspresionističkog časopisa Antuna Branka Šimića, uz koji stoji napomena da je fotokopija, zamijene originalnim tiskom. Pa možda da nabave prvo izdanje Životopisa Malvine Trifković, ukoliko uopće ubrajaju Mirka Kovača među hrvatske književnike.
Mogao bih nabrajati dalje.
Čitao sam da Knjižnica vuče dugovanja već desetak godina, prebacujući ih na sljedeću godinu. Pitam se: Čemu? Naša država sanirala je itekakve dugove i platila neizvedene projekte, a za „najvažniju kulturnu ustanovu u povijesti hrvatskoga naroda“ za sanaciju nije bilo kuna, a niti eura(!?).
Mogu samo reći „hvala“ za deset izgubljenih godina. Vrijeme ne možete vratiti i sanirati štetu jer je riječ o materijalu koji treba štititi, a svakim danom ga je sve manje. Nadam se da vam nije intencija uništavanje kulturnog nasljeđa.
Od 1977. do 1985. ravnatelj NSK bio je književnik i politički djelatnik Veseljko Velčić. Podrazumijeva se da ga je politički bekgraund doveo do te funkcije. Josip Stipanov bio je zamjenik ravnatelja, kasnije je obnašao dužnost ravnatelja. U mojim kontaktima s voditeljima zbirki nisam zapazio da se Veseljko Velčić uplitao u prosudbu stručnog osoblja. Poslije službenog putovanja u SAD, gdje je posjetio vašingtonsku Kongresnu biblioteku, shvatio je iznimnu važnost ustanove na kojoj je na čelu, pa je dao svoj doprinos unapređenju knjižničarstva.
Nisam siguran zna li itko iz Odbora za kulturu Hrvatskog sabora ili iz Ministarstva za kulturu i medije, pa i NSK, danas tko je bio Živko Strižić. Zbog toga ću s poštovanjem napisati:
Gospodin Živko Strižić bio je dugogodišnji voditelj Antikvarijata Matice hrvatske u Ilici 62 u Zagrebu. Njegovom zaslugom fond kroatistike obogaćen je s oko 40 000 jedinica najvećim dijelom u našoj krovnoj knjižnici, NSK, a malim dijelom i Gradskoj knjižnici u Zagrebu. Ako se tada moglo toliko kupovati, zbog čega je danas iznos za nabavu građe toliko minoran?! Problem nije samo NSK, već se odnosi i na Gradsku knjižnicu u Zagrebu. Ovo je tema za istraživačko novinarstvo.
Ako je pak pisana riječ samo dekorativna kulisa, dižem ruke od svega. Takvu dekoraciju možete gledati svakodnevno u dnevnicima HRT-a u izvještajima iz Vlade RH koja je svoje prostorije, u drugom dijelu zgrade NSK, nakitila glagoljskim slovima kojima nitko, osim hrvatskih i stranih slavista, ne zna značenje.
Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice ove godine pomaknut je na 21. veljače. Za građanstvo su toga dana otvorena vrata, pa mogu razgledati zgradu i mjesta u kojima su smještene pojedine zbirke. Možda i Izložbu značajnih prinova Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2023. godini.
