Siguran sam da ne. Zlatnog doba knjige nikada nije niti bilo. Doduše, pozlaćenih je uvijek bilo, ali kupaca malo, a čitalaca još manje.
Uzalud bi neki hrvatski trump vikao: „Učinimo knjigu velikom!“ ili: „Prvo knjiga!“, nitko ga ne bi šmirglao ni za pet. Iako imamo ministricu koja vrijedi „suhog zlata“, a nađe se takvog kadara i na nižim razinama. Srećom, imamo stranku koja drži štangu stabilnosti vlade, pa i imenovanjem državne tajnice u kulturi.
„Počinje zlatno doba“ najčešći je, ovdje okrnjeni, citat ovih dana. Nažalost ne knjige, već jedne velike zemlje.
Prije šesnaest godina hrvatski nakladnici Mozaik knjiga i Kršćanska sadašnjost, marketinški vješto, izdali su luksuzno izdanje Biblije koja se pogostila zlatnim listićima, starim iluminacijama, pa se ta Biblija u ograničenoj nakladi od 1500 primjeraka, rasprodala. Cijena je bila 2123,56 eura. Zanimljivo je da su primjerci koji su već bili rezervirani, odnosno kupljeni, naručeni ponajviše iz Slavonije, Dalmacije i Like, dok je najmanje zainteresiranih bilo iz Zagreba i okolice.
No, nije zgoreg, da ponovim, zlato je uvijek na cijeni. Zbog toga i donosim tekst daruvarske knjižnice u kojem se pozlata u daruvarskoj pučkoj knjižnici pretvorilo u zlato.
„Biblija u zlatu
Biblija ili Sveto pismo temeljna je knjiga kršćanstva i većina kršćana je ima u kući. No, imati u svome gradu Bibliju u zlatu, povlastica je samo rijetkih.
Naime, 28. lipnja 2011. godine gradonačelnik Grada Daruvara, Dalibor Rohlik i ravnateljica Pučke knjižnice i čitaonice Daruvar, Romana Horvat potpisali su vlasnički list Biblije u zlatu pod rednim brojem 1068.
Bibliju u zlatu, skupocjenu, ručno uvezanu i bogato ilustriranu, tiskale su Kršćanska sadašnjost i Mozaik knjiga u nakladi od 1500 primjeraka. Bogato opremljenu knjigu s biblijskim tekstovima prati vrijedna slikovna građa iz zbirke Austrijske nacionalne knjižnice u Beču, a koje je toj knjižnici darovao habsburški dvor. Sadrži 300 reprodukcija nastalih od 10. do 17. st. Dojam raskoši dodatno naglašava raskošni uvez s ukrasnim, zlatnim ornamentima i zlatnim kopčama na koricama te posebno izrađen drveni kovčežić u kojem se čuva. Biblija se lista bijelim pamučnim rukavicama.
Za tisuću takvih knjiga potrebno je više od godinu dana rada, a Biblija je usporedno rađena u nekoliko europskih radionica specijaliziranih za takva i slična izdanja.
Od 1. veljače 2023. uvodi se cijena knjižnične usluge prezentacije Zlatne Biblije u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvaru u iznosu od:
PO OSOBI (odrasla osoba) – 2,00 EUR
GRUPNE POSJETE (VIŠE OD 20 OSOBA) – 1,5 EUR
DJECA, VRTIĆI I ŠKOLE IMAJU BESPLATNU PREZENTACIJU
Radno vrijeme kada se Biblija može vidjeti:
UTORAK 10,00 -12,00
SRIJEDA 14,00 – 16,00
VIŠE INFORMACIJA:
Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar
Stjepana Radića 5, 43500 Daruvar“
Lijepo bi bilo da se u knjižnici dogodi nekakvo čudo. Da netko od posjetitelja vidi (vidjelica) da lik iz iluminacije na tren oživi, proplače i udjeli kakav savjet. Ili da iz Biblije započnu ispadati zlatnici. Ali, dosta je za tako mali narod jedno Međugorje.
Pa kako pretpostavljam da će se građani Daruvara i dalje morati patiti i živjeti od svojeg rada, prizemljio bih gospodu, riječima da imaju u svojem gradu rođenog pisca svjetske klase, i da bi bilo možda dobro da u knjižnici imaju sakupljen stvaralački opus Josipa Novakovicha u svim prijevodima koje građani mogu prolistati bez da navuku na ruke pamučne rukavice. Danas kad u Daruvaru, siguran sam, nekoliko stotina mladih govori tečno engleski, u knjižnici nema niti jedna Novakovicheva knjiga pisana na izvornom jeziku pisca, a niti u prijevodu na njemački, talijanski, francuski ili španjolski.
Neke knjige se izlažu samo u staklenim vitrinama. Tako su posjetitelji na Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice kao otkup prošle godine mogli vidjeti iluminirani kodeks iz 18. stoljeća nastao u Pavlinskom samostanu u Remetama. Što se drugog otkupa tiče, nisu ga pokazali. Izložili su ono što su im prethodnici ostavili na čuvanje. Da napomenem da u svojem fundusu imaju i kodeks koji su otkupili prije četvrt stoljeća od antikvarijata Europa. Prelistao sam ga stranicu po stranicu. Stariji je od izloženog oko četiri stoljeća. Dakle, prije Gutenberga.
Jučer sam na jednom portalu pročitao članak o imenovanju nove ravnateljice Knjižnica grada Zagreba, s upotrebom političke terminologije: stranka, pogodovanje i prijateljstvo s pročelnicom za kulturu. Pročelnici sam nekoliko puta uputio pisma o dešavanju u Knjižnicama grada Zagreba, nikada nisam dobio odgovor. Meni je svejedno, znam da se ništa ne može promijeniti mojim pisanjem u uhodanom ritmu, o nestručnosti (za koju krivim edukaciju i nezainteresiranost za knjige) dijela zaposlenika.
Međutim, kad se u tekstu spočitava Kontejner i drugo vaninstitucionalno u kulturi, kao omalovažavajuće u jednoj biografiji, tad sam za nove vjetrove, čak i propuh koji će, pretpostavljam, dati novi zamah u radu knjižnica. Posebno Gradske knjižnice, koja u godinu dana ne može biti spremna na preseljenje i pokazati knjigu u punom sjaju – ovaj put ne mislim na zlato.
U tom smislu kao član, odnosno korisnik u Knjižnicama grada Zagreba, želim dobrodošlicu novoj ravnateljici Sunčici Ostoić.
A ja mogu preko Njuškala kupiti Zlatnu Bibliju za samo 800 eura i po daruvarskoj tarifi, za dva eura je pokazivati svakodnevno Zagrepčanima.
Onassis je, pričaju, startao s dvije jabuke. U velikoj sam prednosti.
