Poštar i električar su umrli od vrućine u Texasu. Slično je u Rimu, Cannesu, Palermu, Tirani, Tunisu, Figueresu i Alžiru. Prošlog ljeta je toplotni val odnio 60,000 života samo u Europi. Kina je izmjerila najvišu temperaturu – 53°C – u svojoj povijesti. Kao i najveću kišu u 140 godina, zbog koje je morala evakuirati milijun stanovnika. Iran je zatvorio škole, urede i tvornice na dva dana kako je temperatura prešla 50°C. Na nekim mjestima na Bliskom Istoku temperatura je prešla 65°C, što je već na samom rubu ljudske izdržljivosti. 21 od najtoplijih 30 dana u pisanoj ljudskoj povijesti desilo se prošli mjesec.
Ovog ljeta u Vermontu svaki drugi dan moj mobitel zvoni s nekim friškim katastrofičnim upozorenjem vezanim za vremensku prognozu. Ili je opasnost od previsokih temperatura, ili je opasnost od PM2.5 čestica izazvanih dimom šumskih požara, ili je opasnost od olujnih vjetrova, ili poplava. A danima kada nema upozorenja, šetnja šumom je pakao od količine komaraca i muha raznih boja i veličina, koje su sve evolvirale da sišu krv i grizu toplokrvne životinje. Naslovnice novina i prve vijesti na televiziji svjedoče da nije tako samo u Vermontu. Recimo, Slovenija ima vrlo sličnu klimu. I poplavne kiše ovog ljeta su u gotovo u isto vrijeme uzročile golemu štetu u obje države. Glavni grad Vermonta, Montpelier, je potopljen. Voda je došla do stepenica državne skupštine (koja je na brijegu). Poruka je naprosto preglasna da bi ju se više prešutilo. A i porast temperatura u Vermontu (i Sloveniji), gdje su ljudi navikli da temperature rijetko prelaze 30°C, je umjeren u usporedbi s drugim mjestima u SAD-u i na svijetu.
Phoenix, Arizona, je smješten usred pustinje u ravnici ispresijecanoj hladnim rijekama s okolnih, zimi snijegom pokrivenih, planina. Stoljećima su tamo domoroci živjeli i uzgajali hranu i stoku. 1940. je u toj dolini živjelo 64,000 ljudi i o njoj se pričalo kao raju na zemlji; uvijek sunčano, toplo. Do 2020. grad Phoenix je narastao na 1.6 milijun ljudi, a s predgrađima na preko 4 milijuna. U toj istoj dolini. I danas je tamo pakao. Tijekom 31-og dana u lipnju i srpnju temperatura danju nije padala ispod 44°C, a noću je ostajala preko 31°C, uslijed asfalta, betona i milijuna uključenih klima uređaja (koji hlade unutra, a griju na van). Temperatura pločnika danju na suncu dostizala je 82°C. Pijani beskućnici koji bi zaspali na pločniku završavali su s opekotinama drugog i trećeg stupnja.
I drugi gradovi u Texasu, Nevadi, na Floridi i dugdje na jugu prošli su kroz najtopliji srpanj u povijesti, gdje je temperatura rijetko bila ispod 40°C tijekom cijelog mjeseca: Austin, Little Rock, Miami, Las Vegas. El Paso, San Antonio, Anaheim, Orlando, Fort Worth, Salt Lake City, itd. Poštar i električar su umrli od vrućine u Texasu (gdje je guverner zabranio pauze za ohladiti se i popiti vode). I nije samo Amerika. Isto je tako i u Rimu, Kanu, Palermu, Tirani, Tunisu, Figueresu i Alžiru. Prošlog ljeta je toplotni val odnio 60,000 života samo u Europi (a ovo ljeto još nije gotovo…). Kina je izmjerila najvišu temperaturu – 53°C – u svojoj povijesti. Kao i najveću kišu u 140 godina, zbog koje je morala evakuirati milijun stanovnika. Iran je zatvorio škole, urede i tvornice na dva dana kako je temperatura prešla 50°C. Na nekim mjestima na Bliskom Istoku temperatura je prešla 65°C, što je već na samom rubu ljudske izdržljivosti. 21 od najtoplijih 30 dana u pisanoj ljudskoj povijesti desilo se prošli mjesec.
Dizanje temperature na kopnu dovodi do suša. Suše u afričkim zemljama kao Sudan, Somalija i Madagaskar su već uništile ovogodišnju žetvu, što će neminovno dovesti do još većeg porasta gladi na najsiromašnijem kontinentu. Vruće suho vrijeme također dovodi do šumskih požara. Početkom ljeta i onda još nekoliko puta tijekom srpnja stizala su upozorenja da ostanemo u kućama, a cijeli sjevernoamerički kontinent je bio prekriven narančastom izmaglicom, kao u filmu Blade Runnera, od dima od šumskih požara u kanadskim provincijama Quebecu i Alberti, dima koji je došao čak do tisućama kilometara udaljene Španjolske, od požara u kojima je samo u lipnju izgorjelo 44,000 km2 šume, tj. 2/3 površine cijele Hrvatske, i 15 puta više nego cijelog prošlog ljeta. Gorili su i hrvatski otoci. I Grčka. U požaru, koji je upravo sažgao gradić Lahaina na Havajima, do sada je prebrojano preko 80 žrtava.
Koliko god to zvučalo kataklizmično, dugoročno je još gore dizanje temperature mora. Tijekom ovog srpnja, po prvi puta u povijesti, izmjerena je temperatura Atlantskog oceana južno od Miamija veća od 38°C. 44% svjetskih oceana je pod toplotnim udarom ovog ljeta. Mediteran, inače toplo more, zagrijava se brže od oceana, i na nekim mjestima, posebno na Jadranu, temperature rastu još brže, te su već oko 9 stupnjeva više od prosječnih. Što pogoduje stvaranju superćelija nad sjevernim Jadranom i nevjerojatno snažnih pljuskova, koji su poplavili i porušili Sloveniju, a u Zagrebu doveli Savu na sam rub nasipa i uz poplavljen oteretni Sava-Odra kanal.
Nekad se znalo reći, kad je jaki pljusak, da lije kao iz kabla, kao da je netko prosuo kantu vode, a danas to više izgleda kao da je netko odvrnuo slavinu i pustio vodu da teče pod visokim pritiskom, derući zemlju, stvarajući klizišta i odnoseći sve pred sobom kako u Sloveniji, tako i u Vermontu. Jer nije samo što se planet zagrijava, bilo je takvih perioda i prije, nego i kojom brzinom se zagrijava, a u zadnjih 100 godina se zagrijava 10 puta brže nego ikada prije, budući mi u tome svesrdno pomažemo sagorijevanjem ugljena i nafte. I kako trenutno stvari stoje, u slijedećih 100 godina ovim tempom će se planet zagrijavati 20 puta brže nego ikada prije. Kako je generalni sekretar UN, Antonio Guterres, u govoru prošlog mjeseca, rekao: “era globalnog zagrijavanja je gotova, sad nastupa era globalnog ključanja.”
A jednom, kad temperature oceana prijeđu 50 stupnjeva C – što danas može izgledati nevjerovatno, ali nemojmo zaboraviti koliko je malo ljudi vjerovalo znanstvenicima pred 40-50 godina da će danas biti ovako kako upravo jest – današnji orkani postat će hiper-orkani sa superćelijama veličine kontinenta, koje sežu visoko u stratosferu, vjetrovima koji dostižu 800 km/h i kišurinama koje mogu bespoštedno padati tjednima, mjesecima, baš kao u biblijskom potopu.
I čovjek bi pomislio da, suočeni sa svim tim danas već ipak sasvim očitim činjenicama, ljudska vrsta i njene institucije, države, UN, svi zajedno ulažemo sve snage u to kako da se daljnje dizanje temperatura spriječi i zaustavi. Nažalost, naša stvarnost ne može biti dalja od tog ideala. Naftna industrija, koja je prošle godine ostvarila dobit od 196 milijardi dolara, i dalje tvrdi da je evidencija da je ljudska aktivnost uzrok klimatskih promjena “neuvjerljiva”. Dva najveća svjetska proizvođača stakleničkih plinova, Kina i SAD, umjesto da surađuju na projektu spašavanja zajedničkog planeta, trenutno vode trgovinski rat.
Rishi Sunak, premijer UK, je upravo, usred najvećeg toplotnog vala u povijesti, izdao nove dozvole fosilnoj industriji da buši po Sjevernom moru za naftu i plin, a nekoliko mjeseci ranije njegov svekar, Narayana Murty, šef Infosysa, je sklopio posao s naftnom kompanijom BP vrijedan milijardu i po dolara. Istovremeno, Wael Sawan, šef najveće europske naftne kompanije Shell, drsko izjavljuje za BBC: “Smanjivanje proizvodnje fosilnih goriva bilo bi opasno i neodgovorno jer bi izazvalo porast troškova života.”
U Japanu su, nakon katastrofe u Fukushimi 2011., zatvorene sve nuklearne elektrane. Nuklearne elektrane su tada proizvodile 30% električne energije Japana. Sva ta energija se danas proizvodi iz ugljena. U zadnjih 12 godina, klimatskoj promjeni usprkos, Japan je izgradio 40 (četrdeset) novih termoelektrana na ugljen. I danas, zbog grižnje savjesti, predlaže čišće sagorijevanje ugljena, kombinirajući ga s amonijakom (što je također problematično, jer proizvodnja amonijaka sama kreira ugljični dioksid: proizvodnja amonijaka trenutno kreira 500 milijuna tona CO2 godišnje).
I Njemačka se vratila ugljenu, nakon zatvaranja svojih nuklearki i nakon propasti Nord Stream plinovoda. No, i Japan i Njemačka i dalje zaostaju za Kinom u paljenju ugljena: Kina je sama odgovorna za 53% svjetske električne energije proizvedene iz ugljena, i tamo termoelektrane na ugljen i dalje niču kao gljive poslije kiše, 6 puta većom brzinom od svjetskog prosjeka.
U Sjedinjenim Državama, konzervativna Heritage Fondacija pripremila je tisuću stranica dugačak “Projekt 2025”, koji su pisali ljudi bliski naftnoj industriji i/ili Trumpovoj administraciji, kao Bernard McNamee i William Perry Pendley, a koji bi trebao služiti kao set instrukcija budućem američkom republikanskom predsjedniku što činiti u prvih 180 dana da se što više našteti zaštiti okoliša, i da se što više pogoduje fosilnoj industriji, kao npr. da se eliminiraju regulacije za nove bušotine, da se znatno proširi infrastruktura za zemni plin, i da se skresa financiranje i smanji broj zaposlenih u Agenciji za zaštitu okoliša (EPA), te, specifično, da se ukinu pozicije koje se fokusiraju na klimatsku promjenu (koje nema, ne?).
Senator Bernie Sanders, koji urgira američkog državnog tužioca Garlanda da tuži Exxon, sasvim je u pravu kad kaže da bi naftnoj industriji trebalo naplatiti troškove sanacije šteta nastalih od poplava, šumskih požara i pretjeranih vrućina diljem svijeta, i drugih posljedica industrije iz koje izvlače profit, jer se ona ponaša kao da tih troškova nema, budući da klimatske promjene, uzrokovane sagorijevanjem fosilnih goriva i tako nema, ako oni kažu da u to ne vjeruju, usprkos požara, poplava i vrućina koje svi mi zajedno svakodnevno proživljavamo.
Povrh svega toga, 14% emisija stakleničkih plinova dolazi od proizvodnje mlijeka i govedine, jer krave podriguju i prde metan. No, nazire se rješenje tom problemu: tvrtka Semex genetski je modificirala kravlji genom da manje podriguju. Barem tako kažu. Uopće ne sumnjam da će biti drugih problema s tim jadnim kravama, kad ih jednom “proizvedu”. No, to je samo jedan od brojnih primjera kako problem, koji smo stvorili svojim prekomjernim uplitanjem u prirodu, i dalje primarno želimo riješiti dodatnim prekomjernim uplitanjem u prirodu. Ono što je, čini mi se, najteže, jest odlučiti da živimo skromnije i jednostavnije, sukladnije s prirodom. Ali priroda bi nas na to mogla prisiliti. Jednom kad dostignemo eru hiper-orkana, nema te tehnologije koja će nas moći zaštititi.
