“Ljudi kažu da vole Unu, a ne poštuju je. Postoji točka bez povratka i to se može dogoditi i Uni. Zato predlažemo nešto što još nije učinjeno gotovo nigdje, stvaranje nacionalnog parka divlje rijeke od izvora na hrvatskoj strani do ušća u Savu u Jasenovcu, uključujući i Sanu i druge pritoke”, kaže Ulrich Eichelmann iz kampanje “Sačuvajmo plavo srce Europe”. Studija izvodljivosti uključila je 660 kilometara Une i njenih pritoka, čiju je zavidnu bioraznolikost prošloga tjedna proučavalo 75 europskih znanstvenika. “Važno je da se pokrene dijalog između institucija BiH i hrvatskih institucija, ovo je dobit za sve strane”, ističe Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.
Ako se već nema neko plovilo drugi najbolji način da se upozna rijeka je da se uz nju kreće ritmom bicikla. Dok se penjem uz Unu od hrvatske granice prema Bosanskoj Krupi, rijeka povremeno nestaje dok se cesta od nje odmiče i vraća se iza sljedećeg ugla. Svaka rijeka ima svoju boju, svaka ima svoju osobnost, a Una ima svoju nijansu zelene. Svaki novi kilometar otkriva kako je, iako BiH formalno štiti Unu puno više nego Hrvatska, divlja gradnja uzela maha. Kuće i vikendice grade se uz samu obalu, betoniraju se prilazi i pontoni, ograde niču dok pojedinci prisvajaju javno dobro. Na najljepšim slapovima redovito su sagrađeni restorani. Dio toka Une u BiH zaštićen je kao nacionalni park, a ovaj donji dio je dijelom park prirode na što pak ukazuje tek usputna tabla uz cestu. Drugih tragova da je riječ o zaštićenom području nema.
Put vodi uz Unsku prugu, jednu od najljepih željezničkih trasa u regiji. Danas su je obrasli makovi dok miruje zaboravljena. To je pruga koja je u vrijeme Jugoslavije povezivala povezivala Zagreb i Split uz tok Une. Danas se dijelovi koriste tek za povremene turističke vlakove. U siječnju je u Zagrebu održan ministarski sastanak na kojem se razgovaralo o revitalizaciji ove pruge no daleko je to od ostvarenja.
Isto kao što je ova pruga zajednička tako je i Una. Zaštita Une ne fukcionira ako se održava samo s jedne strane rijeke, poručeno je s Tjedna znanosti na Uni (Una Science Week) koji je održan u prvom tjednu lipnja u Bosanskoj Krupi. Okupljanje je organizirala međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Europe u suradnji s lokalnim partnerima Centrom za životnu sredinu i Act – Fondacijom Atelje za društvene promjene. 75 znanstvenika i znanstvenica iz cijele Europe cijeli je tjedan po cijelom toku Une i pritokama plovilo i skupljalo uzorke riba, ronilo u špiljama i tražilo spiljske organizme, gacalo po izvorima i proučavalo vodene puževe, mekušce, školjkaše, botaničari su skupljali bilje i proučavali vrbe, skupljalo se uzorke za analizu čistoće vode, kukce, u spiljama se družilo sa šišmišima, teško je sve i nabrojati. U sedam dana na Uni istražene su brojne lokacije od Martin Broda do lokaliteta samog ušća Une kao i njene pritoke s ciljem da se skupe podaci kao argument za jaču zaštitu Une i to kao tek drugi u Europi – park divlje rijeke Une. Koncept parka divlje rijeke uključuje zaštitu cijelog riječnog sliva, a ne samo dijela rijeke kao što je primjerice sada slučaj s Nacionalnim parkom Una u BiH. Park divlje rijeke ujedinio bi Hrvatsku i dva entiteta u BiH, a već je napravljena i studija izvodljivosti u koju je uključeno 660 kilometara unskog sliva, od ukupno više od tisuću kilometara rijeka i potoka.
“Rijeke su najugroženiji ekosustavi na planetu, ugroženije su nego prašume ili morski ekosustavi. Na Balkanu još imamo očuvanije rijeke nego u ostatku Europe. Una je nevjerojatna rijeka no vidimo da pritisaka na preostale žive rijeke u Europi raste i da vrijeme za njihovu zaštitu istječe”, kaže Ulrich Eichelmann, poznati aktivist za zaštitu rijeka koju je motivaciju za ovaj veliki zadatak dobio 2024. kada je sudjelovao na prosvjedima protiv gradnje male hidroelektrane na vrelu Une u Hrvatskoj.
Hidroelektrane trenutno nisu neposredna prijetnja na Uni, no tu su već spomenuta ilegalna gradnja uz rijeku i betonizacija obala, masovni turizam te zagađenje vode.
“Ljudi kažu da vole Unu, a ne poštuju je. Nemaju osjećaj da je mogu ugroziti, ali postoji točka bez povratka i to se može dogoditi i Uni. Vidjeli smo ovih dana da se čak i ulje od pečenja krumpir iz restorana ispušta u rijeku. Gotovo na svakom riječnom otoku su već kuće, ptice se tu više ne mogu gnijezditi. Stvari se kreću u krivom smjeru, a kad dodamo klimatske promjene to postaje opasno. Zato predlažemo nešto što još nije učinjeno gotovo nigdje, stvaranje nacionalnog parka divlje rijeke od izvora na hrvatskoj strani do Save u Jasenovcu, uključujući i Sanu i druge pritoke Une”, ističe Eichelmann.
Koncept transnacionalne zaštite rijeka u Hrvatskoj nije nepoznat, već je implementiran u sklopu međunarodnog prekograničnog rezervata Mura-Drava-Dunav koji uključuje čak pet država i UNESCO-v je rezervat biosfere. No nažalost ni to ne smanjuje u potpunosti pritisak na rijeke pa ovih dana imamo slučajeve planirane betonizacije obale Drave u Osijeku i gradnje mega farme pilića na samom ušću Mure u Dravu koji je ujedno i ornitološki rezevrat. Ipak, okupljeni u kampu u Bosnaskoj Krupi prošloga tjedna zadržavaju optimizam o budućnosti rijeka pa i Une.
“Vrlo je važno da se pokrene dijalog između institucija BiH i hrvatskih institucija. Una se nalazi na teritoriju obje države, a zaštita prirode ne poznaje granice. Hrvatska već ima u iskustvo UNESCO-vog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav, a nešto slično želimo i ovdje ostvariti, da obje države doprinesu zaštiti ovog prostora. To bi bila dobit za sve strane”, ističe Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu iz Banja Luke.
Jedna od vrsta kojoj su se znanstvenici radovali ovih dana na Uni je riba mladica, endemska i rijetka vrsta iz roda lososa. Dok je u većini Europe ugrožena, na Uni njena populacija dobro stoji te je jedna od njenih najpoznatijih ribljih vrsta.
“Ovdje je prisutna najveća populacija te vrlo posebne riblje vrste. U Austriji su sve populacije gotovo izumrle i to je veliki poziv da se mladica ovdje zaštiti, da od ekosustava ovdje naučimo što ta vrsta treba i kako živi”, kaže riblji ekolog Kurt Pinter s bečkog Sveučilište BOKU koji ističe čak i turizam uz rijeke kao nešto neobično. U Austriji su, naime, gotovo sve rijeke najmijenjene npr. proizvodnji hidroenergije, svega nekoliko tvrtki ima koristi od rijeka, a ostatak društva je izgubio rijeku.
“U stvarnosti priroda će se obnoviti. Zemlja se kao takva obnovila već šest puta zadnjih milijuna godina. Ono što mi ustvari želimo je da se zaštiti bliska veza čovjeka i prirode kroz zaštitu prirode. Vrlo je neobično u europskom kontekstu da se vidi riječni sustav koji još nije potpuno reguliran, gdje još postoji tako bliska veza ljudi i rijeke. Una je vrlo posebno po strukturi, izgledu, ti krški sustavi s velikim izvorima kao što je izvor Krušnica, to je sve vrlo impresivno”, kaže Pinter.
Na teren smo se uputili sa skupinom biologa koja je krenula do izvora rijeke Sane, pritoke Une. Dok gacamo po vodama potoka i tražimo jedan od izvora, biologinje Elisabeth Haring i Michaela Brojer iz bečkog Prirodoslovnog muzeja otvaraju mi svijet koji mi je dosad bio nevidljiv. Na pješčanoj obali odjednom primjećujem razne vrste malih vodenih puževa i divim se šarenilu života.
“Svi vodeni puževi i mekušci su dio ekosustava, hrana su za druge, indikatori su za vode u dobrom stanju. Da, rekla bih da je ovaj izvor u dobrom stanju”, kaže Haring.
Istovremeno botaničarka Sabina Trakić sa Sveučilišta u Sarajevu po obližnjim livadama traži bosansku peruniku, endemsku vrstu, ali nalazi orhideje.
“Ovakve toploljubive livade su zaštićene međunarodnom legislativom jer su staništa orhideja, između ostalog. Ako su u zaštićenom području vlasnici zemljišta imaju obavezu da ih kose i održavaju”, objašnjava.
Anton Drescher, 80-godišnji botaničar sa Sveučilišta u Grazu koji je već 15 godina u mirovini pokazuje mi što znači strast za svojim poslom, dok i dalje s velikim entuzijazmom proučava biljni svijet Une.
“Ako se ove livade ne održavaju ispašom stabla će narasti, stvoriti sjenu i ove orhideje će nestati”, upozorava na činjenicu da je i čovjek često bio sukreator bioraznolikosti nekog područja.
Dok smo mi pregledavali livade i izvore, speleoronioci su na drugoj lokaciji pronašli i čovječju ribicu, poznati dinarski endem, a pronašli su i određene organizme koji su zabilježene prvi put nakon nekoliko desetljeća. I potraga za insektima je bila uspješna.
“Otkrili smo nove populacije za koje se do sada nije znalo. Imamo puno novih podataka za ovo područje koje je do sada bilo jako slabo istraženo što se tiče terestričnih insekata”, kaže nam u kampu Dejan Kulijer, entomolog u sarajevskom Zemaljskom muzeju BiH koji je proučavao vilinske konjice.
I grupa koja je proučavala šišmiše i zavlačila se danima po pećinama, ali i mostovima i drugim objektima koje šimišmiši naseljavaju je sretna. Pronašli su nove kolonije vrsta koje su i na globalnom nivou ugrožene, a pronašli su i trudne ženke ugroženih vrsta o kojima malo znamo, što znači da se i razmnožavaju negdje uz Unu. To govori da je ovo područje bitno za šišmiše.
Dugoprsti šišmiš je primjerice vezan uz vodu, hrani se uz samu rijeku Unu, leti 5 do 10 cm iznad vode i lovi, može uloviti čak i manje ribe. Drugi rijetki šišmiš je Schreiberov šišmiš koji je također ugrožen na globalnom nivou i populacija im je u padu kao i svim drugim šišmišima.
“U cijeloj Europi su sve vrste šišmiša strogo zaštićene, ali se suočavamo s lošim provođenjem zakona. Ljudi ponekad namjerno narušavaju pećine, tu je i neodrživ turizam u pećinama, rušenje starih objekata, sve to dovodi do gubitka staništa. Šišmiši se suočavaju s velikim probelmima, a od velike su nam koristi i najbitniji su za zdravlje ekosustava. Vrše kontrolu insekata, raspršivanje sjemena i polinaciju dosta biljaka. Jedan šišmiš u sat vremena pojede šesto do 1000 komaraca i drugih štetnih insekata i za poljoprivredu i šumarstvo i prijenosnike zaraznih bolesti”, entuzijastičan je oko tih fascinantnih sisavaca Vojo Milanović iz Centra za krš i speleologiju.
Zemlje na Balkanu su hotspot za šišmiše pa su u BiH dosad poznate 33 vrste. Područje Une je također veoma bogato brojem vrsta, ali i veličinom kolonija šimšmiša.
“Šišmiši postoje oko 58 milijuna godina duže nego mi na planetu. Preživjeli su i razne klimatske promjene da bi sada bili ugroženi. Problem je što imaju malu stopu nataliteta, u većini slučajeva jedna ženka ima samo jednog mladunca godišnje dok ih drugi sisavci većinom imaju više pa je slaba mogućnost obnove populacije”, ističe Milanović.
Od šišmiša do vodenih puževa, perunika i čovječjih ribica, u narednih nekoliko mjeseci će se podaci analizirati, a potom će objaviti rezultate.
“Svi ovi podaci će dati doprinos kada je u pitanju zaštita Une. Dostavit ćemo rezultate javnosti i medijima, ali i predstavnicima institucijima”, kaže Topić dok Eichelmann najavljuje da će krenuti i na turneju cijelim tokom Une i objašnjavati ljudima što bi značila zaštita rijeke u obliku parka divlje rijeke.
“Želim ljudima objasniti što to stvarno znači. To je ujedno i politička odluka, ali mislim da može dobiti podršku i EU-a. Zašto bi EU plaćala samo za ceste ili nuklearni otpad, zašto ne bismo plaćali i provođenje zaštite u praksi”, kaže Eichelmann koji ističe da su procijenili kako bi upravljanje parkom koštalo oko 1,4 milijuna eura.
No, čak i ako se ostvari zaštita na papiru, ono što se dogodi na papiru i stvarna zaštita nisu isto što ovih dana kulminira na prvom europskom parku divlje rijeke, rijeci Vjosi u Albaniji. Već danima naime ondje traju ogromni prosvjedi protiv vlasti koja je promijenila zakon samo kako bi se na ušću ove prevrijedne rijeke izgradio ogromni turistički resort povezan s obitelji Trump.
“Prije tri godine kada su Vjosu proglasili parkom divlje rijeke, slavili smo, ali vidimo da vlasti u praksi za to nije briga. Albanska vlast želi turizam. Zato želimo ondje naučene lekcije implementirati na Uni. No, gradonačelnici s kojima sam razgovarao uz Unu razumiju da je turizam već problem i to je ohrabrujuće. Sve ima svoje limite pa i pritisak na rijeke”, zaključuje Eichelmann koji se s kampa uputio u Albaniju u još jednu bitku za rijeke, zajedničko dobro svih nas, ali i šišmiša, čovječjih ribica, perunika i cjelokupne bioraznolikosti.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
