„Rodno osjetljiv proračun je društveno odgovoran i ide u smjeru zadovoljavanja potreba različitih društvenih skupina. Ako se javnim novcem financiraju sportovi kojima se tradicionalno bave većinski dječaci i koji su izrazito popularni, otvaramo vjerojatnost da se veliki broj djevojčica neće uključiti u sport jer, sportovi koje većinski treniraju djevojčice često spadaju u kategoriju manje razvijenih“, kaže Petra Sinovčić iz splitskih Domina, udruge koja je pokrenula kampanju „ZA rodno osjetljivi proračun“.
„Niti pri kreiranju niti pri izvršenju proračuna ne postoje analize na koji način uložena sredstva utječu ili na koji način su utjecala na život u zajednici, organizaciju ili poboljšanje života ili na to koliko doprinose postizanju ravnopravnosti“, kaže Petra Sinovčić iz splitske udruge Domine, udruge koja je provela analizu proračuna pet jedinica lokalne samouprave na području četiri dalmatinske županije, gradova Splita, Supetra, Korčule i Obrovca, te općine Biskupija.
Zanimalo ih koliko se pri izradi proračuna u Dalmaciji primjenjuju načela ravnopravnosti spolova. Pokazalo se da se rodna analiza ne primjenjuje pri izradi proračuna unatoč činjenici da je ravnopravnost spolova temeljna ustavna vrijednost, temeljna vrijednost EU te peti cilj globalnog razvoja.
Udruga je zato pokrenula kampanju ‘ZA rodno osjetljivi proračun’, koja se istovremeno provodi na društvenim mrežama te u četiri županijska sjedišta, Splitu, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku. Na vidljivim mjestima u tim gradovima istaknuti su plakati koji građanima približavaju pojam rodno osjetljivog proračuna, i to uoči međunarodne kampanje „16 dana aktivizma u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja“, čime dodatno žele naglasiti važnost institucionalne i financijske podrške ženama žrtvama rodno uvjetovanog nasilja.
O važnosti rodno osjetljivog proračuna za H-Alter govori Petra Sinovčić iz udruge Domine.
Analizirali ste proračune gradova Splita, Supetra, Korčule i Obrovca, te općine Biskupija. Što je vaša analiza pokazala, kako se rodna neosjetljivost oslikava u tim proračunima? Što ste uočili kao posebno problematično?
Pokazalo se da proračuni imaju neke elemente rodne osjetljivosti, ali oni se u većini slučajeva ne koriste sustavnim analizama i politikama, već procjenama donositelja proračuna. Pri tome je važno znati da niti jedna od tih mjera nije donesena zbog planiranog postizanja ravnopravnosti. Iako je takav oblik osluškivanja potreba građana i građanki određenog grada/općine izrazio važan, on nije zamjena za službene i sustavna analize specifičnih potreba građana i građani. Takva vrsta analiza je ključna u stvaranju rodno osjetljivog proračuna.
Ravnopravnost spolova je u proračunima u Hrvatskoj nevidljiva, navodite u najavi kampanje. Na koje načine bi se ravnopravnost spolova mogla ohrabrivati kroz proračune?
Mogla bi biti dio proračuna kada bi se provodile analize na koji način određena ulaganje ili politike doprinose ravnopravnosti spolova. Uz rodnu analizu proračuna, definitivno treba osigurati sredstva za provedbu mjera prepoznatih kao potrebne za unaprjeđenje ravnopravnosti u zajednici. Na taj način, ukoliko bi uočili da neka mjera koju smo donijeli potencijalno smanjuje ravnopravnost spolova, mogli bismo je mijenjati u smjeru stvaranja pravednijeg društva.
Na plakatima navodite neke primjere koji vjerojatno većini ne bi pali na pamet, sufinanciranje javnog prijevoza, ulaganje u manje razvijene sportove, ulaganje u javnu rasvjetu… Ima li tu još nekih mjera koje nam ne bi pale na pamet? Zašto je primjerice bitno ulaganje u sportove u ovom kontekstu ili sufinanciranje javnog prijevoza?
Važno je naglasiti da je rodno osjetljiv proračun zapravo društveno odgovoran proračun i ide u smjeru zadovoljavanja potreba različitih društvenih skupina. Primjerice, ukoliko se javnim novcem financiraju sportovi koje tradicionalno upisuju većinski dječaci i koji su izrazito popularni, otvaramo vjerojatnost da se veliki broj djevojčica neće uključiti u sport jer često sportovi koje upisuju većinski djevojčice spadaju u kategoriju manje razvijenih sportova. Javna rasvjeta je isto zanimljiv primjer, jer neosvijetljeni javni prostori često predstavljaju opasnost, posebno za žene, postavljanjem javne gradske rasvjete se osjećaj opasnosti smanjuje i javni prostor postaje dostupan svima. To je direktna mjera rodno osjetljivog proračuna. Slična situacija je i s javnim gradskim prijevozom, o njemu često ovise osobe starije životne dobi i osobe koje ne voze među kojima još uvijek ima veći broj žena nego muškaraca.
Rodno osjetljivi proračun ujedno je način održivog financiranja servisa podrške za žene preživjele nasilje i žrtve nasilja u obitelji, naglašavate u kampanji. Servise podrške u Hrvatskoj trenutno uglavnom vode udruge koje se financiraju od projekta do projekta. Kako vi vidite održivo financiranje takvih servisa? Ima li ih u Hrvatskoj dovoljno? Imaju li žene u manjim sredinama uopće pristup sustavima podrške?
U Hrvatskoj nema dovoljno servisa za žene koje su preživjele bilo koji oblik nasilja. Samo na području Splitsko-dalmatinske županije, prema standardima Vijeća Europe bi trebalo postojati 112 obiteljskih mjesta u sigurnom smještaju (jedno obiteljsko mjesto znači jedna žena plus prosječan broj djece u Hrvatskoj), Splitsko – dalmatinska županija pokriva oko 10% kapaciteta. Na području Dalmacije isto tako nema SOS linije niti krizni centara za žene koje su preživjele seksualno nasilja. Održivo financiranje bi značilo da Savjetovališta poput našeg, sigurne kuće i skloništa ne ovise o projektnom financiranju već da se u nekom dijelu financiraju iz proračunskih sredstava. To bi bilo rodno dogovorno budžetiranje jer na taj način jedinice lokalne samouprave brinu o potrebama jedne od najranjivijih društvenih skupina, a to su žene koje su preživjele ili koje preživljavaju nasilje.
Čini se da se lošim budžetiranjem gubi prilika koju bi proračun mogao odigrati u sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji i u lokalnoj zajednici.
Obaveza je jedinica lokalne/područne samouprave da se aktivno uključe u dosljednu provedbu Istanbulske konvencije odnosno u programe sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i u obitelji. To znači sredstva za programe prevencije i zaštite. Financiranje servisa za žene koje su preživjele bilo koji oblik nasilja bi bilo rodno odgovorno budžetiranje. Proračunskim financiranjem servisa usluge za žene žrtve nasilja ne bi ovisile o projektnom financiranju organizacija i na taj način bi se osigurala održivost servisa.
Razlikuju li se proračuni na lokalnoj i nacionalnoj razini?
Mi u ovoj fazi nismo analizirale nacionalni proračun, ali prema podacima koje imam on isto tako nema integriranu komponentu rodne osjetljivosti.
Postoje li pozitivni primjeri iz europskih država gdje je ravnopravnost dio politike u kreiranju proračuna?
U Velikoj Britaniji, na primjer, postoji nezavisno tijelo za praćenje rodne osjetljivosti proračuna vlade Velike Britanije. Za svaki proračun se radi analiza koliko će mjere koje se financiraju kroz proračun doprijeti ravnopravnosti spolova. U Austriji je rodno odgovorno budžetiranje dio Ustava od 2009. godine, a od 2013. godine sva ministarstva od 2013. imaju obavezu uzeti u obzir ravnopravnost spolova u planiranju, provedbi i evaluaciji proračunskih mjera te implementirati učinkovite mjere za postizanje ravnopravnost između žena i muškaraca kao jedno od načela procjena učinka usmjerenih na rezultate.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).