Društveno poduzeće Da-Mogu pokrenulo je prošloga tjedna web trgovinu na kojoj možete kupiti ručno rađene kape. Osim što imaju imena kao što su Mandalina, Velebit, Una, kape su jedinstvene po tome što su izradile osobe s invaliditetom i umirovljenice. „Naše pletilje nam i same ističu da ih ova aktivnost umiruje, čini ih sretnima, daje im osjećaj korisnosti, važnosti i potiče ih na kreativnost. Veseli nas vidjeti njihove osmijehe kada im damo novu vunu“, ističe direktorica poduzeća Da-Mogu Tatjana Aćimović.
Završili su crowdfunding kampanju i upravo je pokrenut i webshop. Društveno poduzeće Da-Mogu startalo je ambiciozno, a cilj je plemenit. Zaposliti osobe s invaliditetom i starije osobe i dati im osjećaj vrijednosti kroz – pletenje. Za sada ih možete podržati kupnjom pletenih kapa od kvalitetne merino vune, koje izrađuje 20 pletilja.
Glavna pletilja i savjetnica na projektu je Vanja Hraste. Tu su i dvije pletilje iz Doma umirovljenika Sv. Josip, te tri pletilje iz Doma umirovljenika Trnje. Dvije su pletilje su se uključile preko Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih osoba.
„Do ostalih smo pletilja došli na različite načine, a prvenstveno preko preporuke, poznanstva i našeg oglašavanja putem društvenih mreža. Sretni smo što se možemo pohvaliti da već sada okupljamo pletilje iz Zagreba i okolice, ali i tri dodatne županije – Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Osječko-baranjska. Želja nam je širiti se i dalje, s vremenom okupiti još više pletilja“, ističe direktorica poduzeća Da-Mogu Tatjana Aćimović.
Upravo su među starijim i osobama s invaliditetom prepoznali ranjive skupine koje su najviše pogođene promijenjenim uvjetima života u posljednje dvije godine pandemije
„Život osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi dodatno je otežala socijalna distanca, nošenje maski, zatvaranje. Kada pričamo o osobama s invaliditetom, posebno o osobama s oštećenjem sluha, koje se uvelike oslanjaju na mimiku lica i čitanje s usana, oni su dodatno isključeni iz društva upravo zbog sredstava koji nam omogućuju zaštitu od virusa. S druge strane, osobe u domovima za starije i nemoćne mjesecima su bile odvojene od svojih najmilijih, u strahu i neizvjesnosti“, ističe Aćimović koja smatra da je upravo zato ključno osigurati marginaliziranim ljudima aktivan i ispunjen život.
Starije osobe ovaj su projekt dočekale s oduševljenjem, a osim osjećaja korisnosti, zadovoljstva, i financijska dobit im je itekako dobrodošla.
„Od samih početaka nastojimo osigurati pristojne prihode svim našim pletiljama. Svjesni smo da se ručni rad ne cijeni dovoljno, i da u plaćanju rukotvorina, nikada ne možete platiti koliko to uistinu vrijedi. Ovdje je riječ o nečijem vremenu, trudu, koncentraciji, riječ je o tome da je osoba uložila dio sebe ne bi li proizvela rukotvorinu, i to je ono čega treba biti svjestan kada se kupuju proizvodi na kojima je naznačeno da je riječ o ručnom radu“, kaže Aćimović.
Društveno poduzeće svoje proizvode, zasad kape, prodaje preko web shopa koji je pokrenut ovoga tjedna. Za kape su se odlučili jer su u tome uvidjeli svoj prostor za ulazak na tržište. Naime, od početka pandemije, ljudi su se više okrenuli provođenju vremena na otvorenom.
„Pokazalo da su ljudima potrebne kape. Sjetite se samo proljeća 2020., kada su planine, pješačke staze, parkovi, šetnice i općenito priroda bili puni ljudi. Mi smo spojili iznimno kvalitetnu vunu s ručnim radom i sve ono što smo već nabrojali ljudima koje je pandemija strašno pogodila, i dodali smo u tu jednadžbu moderan dizajn, i zapravo dobili kape kakve se rijetko pronalaze na našem tržištu. Uvijek je bilo važno, a danas je još i važnije, sačuvati zdravlje, a u boravku na otvorenom to postaje gotovo nemoguće bez dobre kape“, ističe Aćimović.
I sama se kao planinarka uvjerila u nužnost imanja dobre kape, a dodatan poticaj bila joj je kronična upala sinusa.
„Zbog tog problema bilo mi je iznimno važno dobro se zaštititi pa sam puno istraživala, probala ogroman broj kapa, a još veći broj kapa sama isplela. Toliko kriterija kapa mora istovremeno zadovoljiti: mora biti topla, lagana, prozračna, brzo se suši, pružati dobru zaštitu, delikatna je na vašoj koži, fina, ekološki odgovorna, da materijali od kojih je sačinjena zadovoljavaju etičke norme i odnosa prema životinjama… I kad sam sve to shvatila, i stavila na papir, vidjela sam da ovdje ima puno prostora za napredak, i da tržištu nedostaje upravo ovakvih proizvoda“, kaže.
Trenutno nude kape u 18 modela, a podijeljene su u one namijenjene opuštenim i urbanim aktivnostima, te druge za aktivnosti na otvorenom. Kupac njihove kape dobije kapu koja ima ime, poput Mandalina, Velebit, Una, Retfala, Kalelarga… Na stranici na kojoj birate kapu možete upoznati i pletilju koja ju je isplela i saznati dio njene priče.
Kako ističu, riječ je ovdje o rukotvorinama koje su dio slow fashion pokreta, čiji je cilj proizvodnja koja skrbi o društvenom aspektu, kvaliteti materijala, zaštiti čovjeka, okoliša i životinja.
„Praksa je to koja je postala popularna alternativa ubrzanom i konzumerističkom načinu života, te kupovnim navikama koje smo kroz takav život stvorili“, pojašnjavaju iz Da-mogu, te dodaju kako su glavni izazovi koji prate razvoj ovakve mode male zalihe, sporiji procesi proizvodnje, visoki troškovi proizvodnje, kako ljudskog rada tako materijala ekološki provjerenih, pozitivnih odlika, niske marže zbog konačne maloprodajne cijene koja mora biti prihvatljiva krajnjem kupcu.
„Ne manje važna je činjenica da se inkluzija u našem društvu živi samo deklarativno, ne i suštinski. To znači da istinska svijest o kapacitetima ranjivih skupina uistinu ne postoji, pa tako ni sustavi koji omogućavaju i podržavaju njihovo proaktivno uključivanje u poslovni svijet, češće im se pristupa kroz prizmu socijalne politike, a rjeđe kroz razvoj mjera zapošljavanja“, dodaje Aćimović.
Kroz crowdfunding kampanju uspjeli su osigurati sredstva za zapošljavanje dvije osobe s invaliditetom na ¼ radnog vremena, a sama kampanja bila im je važna i da ljudi čuju za njih i njihove ciljeve.
No, ovakve aktivnosti imaju potencijal da donesu i puno više dobrobiti onima koji se u njih uključuju. Pletilje su se tako okupile oko zajedničkog cilja, upoznale se međusobno i razvile prijateljstva, te su podrška jedne drugoj.
„Naše pletilje nam i same ističu da ih ova aktivnost umiruje, čini ih sretnima, daje im osjećaj korisnosti, važnosti i potiče ih na kreativnost. Veseli nas čuti i vidjeti njihove osmijehe kada im damo novu vunu, jer vidimo da ih to jako veseli. Terapeutski učinak, koji ovaj rad ima na njih, to je nešto što nismo mogli niti sanjati da ćemo doživjeti u ovako velikoj mjeri. I to nas je jako obradovalo, jer povratne informacije koje dobivamo, kako od pletilja, tako i od njihovih bližnjih, ali i socijalnih radnica, govore nam da smo s ovim projektom krenuli u pravom trenutku i s pravim ljudima“, zaključuje Aćimović.
Pletu i ljudi s potresom pogođenih područja
Planirate i formiranje mreže pletilja, prvo u Sisačko-moslavačkoj županiji, koja je između ostalog teško pogođena i potresima. Mogu li ovakve aktivnosti pomoći da ljudi premoste taj osjećaj besperspektivnosti i napuštenosti?
Upravo ovakve aktivnosti pokazuju ljudima da vrijeme nije stalo, i da život, kako god težak bio, ide dalje. Strašno je to što smo kao društvo proživjeli u posljednjih skoro dvije godine, i vjerujemo da ćemo širenjem mreže pletilja uspjeti vratiti barem dio nade u bolju budućnost onima kojima su okolnosti posljednjih mjeseci tu nadu oduzele. Mi ovim projektom nastojimo glasno poručiti da nismo zaboravili na ljude kojima je teško, koji su sami, koji se osjećaju napušteno i izolirano. Želimo im poručiti da je njihovo mjesto u aktivnom i zaposlenom društvu i da ćemo nastojati pružati mogućnost svima posebno onima kojima je ta mogućnost uskraćena. Ovo je poduzeće nastalo zbog niza razloga, između ostaloga, kako bi osiguralo bolje uvjete i kako bi unijelo radost u živote svih onih koji su proživjeli teške trenutke, bez obzira hoće li izraditi ili nositi kapu.
Upoznajte pletilje!
„Pletenje je nešto čime su se mnogi ljudi, prvenstveno žene, počele baviti još u djetinjstvu i mladosti, i među našim pletiljama tako ima onih koje svoje igle nisu pustile već šest ili sedam desetljeća. To je aktivnost koju možete raditi kad god i gdje god, ne zahtijeva mnogo resursa, a jednom kad je pletivo gotovo, donosi veliku radost, kako osobi koja je plela, tako i osobi koja je pletivo dobila“, kaže Aćimović.
Svaka pletilja ima neku svoju osobnu priču, a zajedničko većini jest da su se tijekom pandemije vratile pletenju i da tvrde kako ih umiruje i daje im osjećaj vrijednosti.
Neke od pletilja čije priče možete pročitati na web stranici Da-Mogu su i:
Boženka Stanša
Kreativnost je glavna Boženkina karakteristika. Osim što odlično hekla, slika, izrađuje nakit, izlaže radove. U mirovini je, živi na selu, i obožava ručni rad. Dugo godina aktivna je u zajednici gluhih, pomaže u jačanju kapaciteta zajednice, bila je i predsjednica udruge gluhih i nagluhih u gradu u kojemu živi.
Jadranka Krstić
Neopisivo se obraduje svakom novom predivu, voli otkrivati, učiti, hekla i plete, uživa u ručnom radu. Prati i veseli se svakom novom koraku i pomacima inicijative Da-Mogu. Sa znatiželjom očekuje hoće li se njezina kapa Retfala dopasti mladima, jednako muškarcima kao i ženama. Blaga je i ljubazna, jednako koliko i hrabra i moćna. Jadranka je od 2018. godine u stoljetnoj povijesti Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih prva žena predsjednica udruge.
Marija Sajtlik
Naučila je plesti i heklati još kao djevojčica od tete i starijih žena u obitelji. Život ju nije mazio, no blaga, vesela i komunikativna veseli se ručnom radu i svakom novom danu, svaki susret s njom izmami nam uvijek osmijeh na licima. Njezina kapa je Mandalina, modernog dizajna za mlade, veseli se vidjeti ih na glavama i nada da će priuštiti jednako zadovoljstva koliko njoj pletenje pruža.
Zdenka Marjanović
“Pletenje je moj apaurin” ističe pričajući o tome što njoj znači ručni rad. Hekla oduvijek, sa zadovoljstvom izrađuje rukotvorine, darovala je puno svojih pletenina… Voli sudjelovati u brojnim aktivnostima, od tjelovježbe do izrade ukrasa za Božić.
Ostale pletinje upoznajte OVDJE.
