Aktualna gradska vlast ne potencira „promoviranje obiteljskih vrijednosti“, kao što se radilo u doba Milana Bandića. Nema mjere poput „pripremanje osoba s invaliditetom za brak, partnerske odnose, roditeljstvo i obiteljski život“, što je stajalo u prethodnoj strategiji. Od dokumenta koji je bio u javnom savjetovanju u veljači, iz neobjašnjenih se razloga odustalo.
Upravo traje javna rasprava o nacrtu dokumenta koji predlaže Grad Zagreb, a trebao bi artikulirati gradsku politiku prema osobama s invaliditetom u iduće četiri godine. Riječ je o uobičajenom postupku svake četiri godine, ali ovogodišnje javno savjetovanje o novom strateškom dokumentu odvija se već drugi put.
Prvi puta je još u veljači na stranicama Grada Zagreba otvoreno internetsko savjetovanje o prijedlogu Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, ali tada je taj dokument trebao vrijediti šest godina, od 2022. do 2027. godine. Njemu se nakon mjesec dana javnog savjetovanja gubi svaki trag, i sada se – tri mjeseca kasnije – u javnom savjetovanju pojavljuje novi prijedlog, ovoga puta za uobičajeno četverogodišnje razdoblje od 2022-2025. Ni nakon nekoliko dana čekanja na objašnjenje, iz Grada nam nisu odgovorili što se zapravo dogodilo da je tako važan dokument za planiranje i provođenje javne (gradske) politike prema osobama s invaliditetom morao ići na – popravni.
Nema više „promoviranja obiteljskih vrijednosti“
Nadamo se da je sadašnja, aktualna varijanta predložene Strategije ona koja će se na kraju i naći u Gradskoj skupštini na izglasavanju, pa je red i da je predstavimo.
Nacrt prijedloga Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2022. do 2025. precizira osam strateških područja. Većim dijelom to su bili prioriteti i u prethodnim četverogodišnjim strategijama koje je Grad donosio još od 2003. godine.
Kako bi odredili prioritete rada u novoj Strategiji, Grad Zagreb je još krajem 2020. godine u suradnji sa Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) proveo savjetovanje i rasprave s građanima, udrugama, institucijama, akademskom zajednicom i poslovnim sektorom.
Svrha nove Strategije je – kao i prethodne 2016.-2020. – “unapređivanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom i unapređivanje i poštivanje njihova urođenog dostojanstva“.
I u novom prijedlogu se kao prioriteti gradske politike navode područja poput odgoja i obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja te socijalne i zdravstvene zaštite osoba s invaliditetom kao i poboljšanje pristupačnosti zgrada, usluga i prijevoza. I dalje kao vrlo važne istaknute su i aktivnosti uključivanja osoba s invaliditetom u kulturni, politički i sportski život kao i zaštita od nasilja u obitelji te suradnja i pomoć udrugama osoba s invaliditetom.
Ono što ovaj prijedlog čini različitim od prethodnih strategija iz vremena bivšeg gradonačelnika Milana Bandića je da aktualna gradska vlast u novom dokumentu ne potencira „promoviranje obiteljskih vrijednosti“. Nema mjere poput „pripremanje osoba s invaliditetom za brak, partnerske odnose, roditeljstvo i obiteljski život“, a što je stajalo u posljednjoj Zagrebačkoj strategiji izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom 2016-2020.
Ponukana novim okolnostima pandemije korona virusa i potresa, nova vlast u aktualnom prijedlogu više je pažnje nego do sada posvetila planiranju aktivnosti pomoći osobama s invaliditetom vezanih za izvanredne situacije, humanitarne krize i katastrofe.
Novost je i da se uvodi vanjska evaluacija provedenih aktivnosti nakon treće godine provedbe Strategije. Rezultati evaluacije koristit će se za pripremu strategije za naredno razdoblje.
Ono što je bilo u vrijeme Milana Bandića, a sada to nije navedeno, je obaveza nadležnog gradskog ureda za osobe s invaliditetom da u roku od tri mjeseca od donošenja Strategije tiska taj dokument u crnom tisku, na Brailleovu pismu, snimi na CD-u i objavi na internetskoj stranici Grada Zagreba.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) iz listopada prošle godine u Zagrebu živi 105.291 osoba s invaliditetom, odnosno 13 posto od ukupnog broja stanovnika. Prije sedam godina – kada se pripremala prošla strategija za period 2016.-2020. – u Zagrebu su bile 90.853 osobe s invaliditetom što je oko 11,5 posto tadašnjeg stanovništva. Na prvi pogled riječ o velikom porastu od oko 15 posto. Međutim, kako su mediji nedavno izvijestili, u HZJZ-u veliki porast broja osoba s invaliditetom tumače promjenom metodologije prikupljanja podataka.
Teško je doći i do prave slike o tome kako naši sugrađani s invaliditetom stvarno žive, osim generalne ocjene da su „osobito rizična ranjiva skupina s obzirom na siromaštvo i socijalnu isključenost“. U uvodu novog prijedloga nema sociodemografskih pokazatelja o uvjetima života osoba s invaliditetom u Zagrebu jer se, na primjer, podaci o stopi rizika od siromaštva za tu društvenu skupinu za sada prate samo na državnoj razini. To bi u budućnosti trebalo biti ispravljeno provođenjem kontinuiranih istraživanja i planskim prikupljanjem podataka. Nezaposlenost se, ipak, i lokalno evidentira, pa je tako prosječna stopa zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnoj zaposlenosti u Zagrebu svega 2,3 posto.
Javna rasprava nacrtu prijedloga Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2022.-2025. otvorena je na internetskim stranicama Grada Zagreba i traje do 22. lipnja.
Dio aktivnosti tek iduće godine ili kasnije
U prijedlogu Strategije je za osam prioritetnih područja predviđeno provođenje 33 mjere i to kroz čak 142 aktivnosti.
Iako bi primjena novog dokumenta – nakon javne rasprave i potvrde Gradske skupštine – trebala krenuti ove godine, dio planiranih aktivnosti počinju tek od iduće godine, pa čak i kasnije.
Donošenje Akcijskog plana za unapređenje sustava potpore inkluzivnom obrazovanju djece s teškoćama u razvoju planirano je tek iduće godine kada bi već trebalo krenuti s pripremama za novi upis u škole, s izradom prilagođenih udžbenika i s ekipiranjem stručnih timova. Stoga je pitanje hoće li budući Akcijski plan trčati za događajima ili će biti donesen na vrijeme. Datum njegovog donošenja se, naime, ne navodi, što znači da on može biti donesen i krajem 2023. godine, debelo nakon što školska godina počne. U svakom slučaju, tog akcijskog plana neće biti za iduću školsku godinu 2022./23. koja počinje ove jeseni.
Tek od kraja 2023. godine planira se i početak potpora za njegu u kući, fizikalne i druge terapije iznad propisanih standarda kao i početak provođenja prevencije sagorijevanja (burn-outa) kod članova obitelji ili njegovatelja osoba s invaliditetom. Za iduću godinu planirano je i povećanje broja mobilnih timova za pružanje usluge rane intervencije za djecu s razvojnim rizicima. Od sredine 2023. trebale bi se organizirati i edukacije radi promoviranja udomiteljstva djece s teškoćama u razvoju.
Jedna od aktivnosti koja bi trebala povećati stopu zapošljavanja osoba s invaliditetom je osnivanje inkubatora za samozapošljavanje i društveno poduzetništvo, ali tek od sredine 2024. godine. U sklopu priprema za izlazak iz institucionalne skrbi, iste godine bi trebao biti osnovan i centar za osobe s mentalnim teškoćama. Za dvije godine Grad planira osigurati i uvjete za pružanje usluge privremenog ili povremenog smještaja djece s teškoćama u razvoju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora roditelja/skrbnika. Od 2024. trebalo bi početi i s dodjeljivanjem gradskih stanova za grupni najam osoba s invaliditetom.
Kompleks URIHO na Kajzerici do 2025.
Iako je dovršetak dijela radova na dugo očekivanom URIHO-vom kompleksu na Kajzerici ostavljen prilično otvorenim, prijedlog nove Strategije ipak postavlja mjerljive rezultate. Kompleks koji bi u ovoj fazi trebao imati multifunkcionalnu sportsku dvoranu za osobe s invaliditetom, edukacijski centar, dom za osobe s invaliditetom i radni dio, trebao bi biti završen do 2025. godine, dakle do godine u kojoj je kraj aktualnog četverogodišnjeg mandata gradonačelnika Tomislava Tomaševića. To je pomak u odnosu na posljednju strategiju koja je kompleksu na Kajzerici pristupala prilično općenito s neodređenim aktivnostima i bez jasne odredbe da će on u periodu 2016-2020 biti i dovršen. Ovoga puta je rok za dovršetak radova ipak postavljen.
Riječ je o projektu koji je procijenjen na oko 280 milijuna kuna (bez PDV-a) i koji je u raznim fazama planiranja i izgradnje već petnaestak godina. Projekt restrukturiranja URIHO-a predstavljen je kao jedan od strateških gradskih projekata još 2007. kada se u sklopu saniranja poduzeća već tada najavljivala gradnja novih proizvodnih pogona, poslovne zgrade, sportske dvorane i dva vanjska sportska terena na Kajzerici u Novom Zagrebu te gradnja poslovnih, trgovačkih, uslužnih i hotelsko-ugostiteljskih sadržaja. Tada je vrijednost investicije procijenjena na 11 milijuna eura da bi se osam godina kasnije, 2015. godine, već baratalo cifrom od oko 40 milijuna eura.
U četvrtoj godini mandata ove vlasti, trebao bi početi s radom i centar za rehabilitaciju gluhih i nagluhih osoba. Grad tada planira osigurati i dodatno zapošljavanje osobnih asistenata za dugotrajne skrbi za osobe s invaliditetom kojima je potrebna cjelovita briga tijekom 24 sata. Kako bi se osigurala zaštita i sigurnost osoba s invaliditetom u izvanrednim situacijama, humanitarnim krizama, epidemijama i prirodnim katastrofama, Grad namjerava 2025. godine uvesti pristupačan dojavni sustav za osobe s invaliditetom.
Ni u prijedlogu nove Strategije nisu precizirana potrebna sredstva za njezinu provedbu kao ni izvori tih sredstava (gradski proračun, fondovi EU i sl.). Kao i u posljednjem strateškom dokumentu 2016.-2020, stoji samo napomena da su „gradska upravna tijela u svoje godišnje planove rada dužne uvrstiti mjere i aktivnosti u skladu sa Strategijom te su za svaku godinu dužna osigurati sredstva za njihovu provedbu“.
Iz ranijih izvještaja vidljivo je da su izdvojena sredstva svake godine rasla. U 2017. godini za utrošeno je 123,5 milijuna kuna da bi do 2020. godine narasla na 156,2 milijuna kuna. Najviše novaca izdvajano je za socijalnu zaštitu osoba s invaliditetom, stanovanje, mobilnost i pristupačnost te za profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom.
Nova gradska vlast lani nije sačinila novu strategiju za iduće četverogodišnje razdoblje, što čini tek sada, ali su u Gradu svejedno nastavili aktivnosti planirane Strategijom 2016-2020. Prema nedavno usvojenom izvještaju u Gradskoj skupštini, lani je za sve mjere pomoći i podrške osobama s invaliditetom utrošeno ukupno 158,1 milijuna kuna.
Gdje se izgubila prethodna Strategija?
Prije pisanja ovog teksta, pokušali smo doznati koja je sudbina „nesuđenog prijedloga“ Strategije koji je prethodio aktualnom prijedlogu. Uputili smo dopis Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom s nekoliko pitanja.
Zanimalo nas je što se dogodilo s nacrtom prijedloga Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2022. do 2027. koji je bio u javnoj raspravi od 25. veljače do 26. ožujka ove godine, a koji je vrlo sličan aktualnom prijedlogu. Pitali smo nadležni gradski ured i zašto taj prijedlog nakon javne rasprave nije upućen u daljnju proceduru i zašto nije raspravljan na skupštinskim odborima ni na sjednici Gradske skupštine. Tražili smo i pojašnjenje zašto se sada ide s vrlo sličnim prijedlogom, ali koji se odnosi na kraće razdoblje. Prvi prijedlog se odnosio na šest godina, a sada na četiri. I na kraju, zbog čega sada javna rasprava o dokumentu traje samo 14 dana, a u prvom slučaju trajala je mjesec dana. Do zaključenja teksta nismo dobili nikakav odgovor.
Zato nam nije preostalo ništa drugo nego da usporedimo oba prijedloga, ne bismo li sami pokušali uočiti neku razliku i tako odgonetnuti moguće razloge povlačenja dokumenta iz veljače.
Oba strateška dokumenta su vrlo slična, s identičnim ciljevima i mjerama. I planirane aktivnosti se većim dijelom preklapaju. No, ono što nedostaje u „zagubljenom“ dokumentu jest mjerenje rezultata provođenja određenih mjera. Ni za jednu mjeru i aktivnost nisu bili navedeni pokazatelji provedbe. Pojednostavljeno, za više od 140 planiranih aktivnosti u prijedlogu Strategije iz veljače nije navedeno čime će se mjeriti njihova uspješnost (npr. brojem upisanih učenika s teškoćama u razvoju, brojem korisnika neke usluge, brojem prilagođenih pothodnika, brojem provedenih edukacija ili dodijeljenih stipendija i sl.). Tih rubrika naprosto nije bilo.
Riječ je doista o neuobičajenoj – nazovimo to – omašci, jer je za Zagrebačku strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, od prve takve strategije 2003. godine, nadležan uvijek isti gradski ured, a struktura pisanja takvog dokumenta nije se u bitnome mijenjala. O čijoj se omašci zapravo radi – Gradskog ureda za socijalnu zaštitu ili nekog „višeg“ u hijerarhiji nove gradske vlasti – nismo uspjeli doznati.
Bilo kako bilo, sada su ipak za svaku aktivnost navedeni pokazatelji provedbe. Pored toga, neke su aktivnosti dodane, poput organiziranja informativnih susreta učenika s invaliditetom završnih razreda srednjih škola s poslodavcima. Neke su aktivnosti sada izostale, kao što je slučaj s planiranom rekonstrukcijom i izgradnjom Doma za hrvatske branitelje samce u 2023./24, a što je stajalo u prijedlogu Strategije iz veljače. Neki su rokovi sada malo pomaknuti, kao što je slučaj s početkom rada centra za rehabilitaciju gluhih i nagluhih osoba. Sada stoji rok početka rada kraj 2025, a bio je 2023/24.
Javno savjetovanje Grad Zagreb i dalje provodi preko svojih internetskih stranica, a ne preko interaktivne platforme e-Savjetovanja. Tijekom internetskog savjetovanja o prvoj verziji Strategije u veljači i ožujku nije stigla niti jedna primjedba ili prijedlog. Javna rasprava o popravljenom dokumentu će sada možda biti drukčija.
