Novi saziv Gradske skupštine Grada Zagreba ne naslućuje nadilaženje rasprava o kulturnim politikama kakve je javnost imala prilike slušati u prošlome sazivu. Druga je sjednica gradske skupštine nagovijestila upravo takvo stanje.
U pogledu dijaloga o kulturnim politikama, od novog sastava skupštine grada Zagreba nemamo razloga očekivati nadilaženje neproduktivnih i banalnih rasprava kakvima smo svjedočili u prošlome sazivu. Druga je sjednica gradske skupštine zorno nagovijestila upravo takvo stanje.
Promatranje gotovo svake odluke koja se tiče kulturnih politike kroz prizmu onoga što naznačuju rodnom ideologijom, optužbe za nekompetitivnost i pogodovanje ideološki bliskima. Uglavnom su to kritike koje smo imali prilike slušati od skupštinske opozicije od samog početka rada Skupštine.
Gradske je opozicionare na zasjedanju prije nekoliko dana ponajviše alarmirala odluka gradonačelnika Tomislava Tomaševića i Gradskog ured za kulturu i civilno društvo kojom je odlučeno da Grad pristupa Mreži duginih gradova (Rainbow Cities Network). Zastupnici koji su tražili ukidanje te 40. točke s dnevnog reda, uglavnom su napustili maratonsku sjednicu do konačnog izglasavanja odluke.
Već je na samom početku rada gradske skupštine oporbenjak Trpimir Goluža dao okupljenima i javnosti do znanja da nastavlja borbu protiv rodne ideologije u glavnom gradu, nametnute od političke platforme koju Goluži bliski konzervativni krugovi uporno nazivaju „ekstremnom ljevicom“.
Goluža je gradonačelniku predbacio i stavljanje ovako važne točke tako kasno na dnevni red, iako se radi o pitanju vitalne važnosti za grad, zbog čega je, štoviše, predložio i to da bi ovo pitanje trebalo biti riješeno savjetodavnim referendumom na razini grada. Priliku je zastupnik Goluža iskoristio kako bi kritizirao rad Skupštine, istaknuvši da je postala „institucija za brzo i efikasno izglasavanje prijedloga gradonačelnika i gradske uprave“.
S poštovanim zastupnikom Golužom utoliko se možemo složiti u jednoj stvari, a to je da su sjednice gradskih skupština postale u toj mjeri nezanimljive čak i novinarima, koji propuštaju prenijeti pizdarije koje izlaze iz usta zastupnika (i tako im, zapravo, pomažu osigurati koji glas viška na festivalima demokracije), osim kad izvedu eksces kakvima je vičan i dotični. U tom smislu, urednicima medija predlažemo rubrike za praćenje demokratskih procesa koje bi bile nazvane otprilike ovako: “Gledali smo da vi ne biste morali!”
Pristupanje Zagreba Mreži duginih gradova predstavlja jedan od poteza kojima vlast, uglavnom bez konkretnih načina zadiranja u postojeće odnose moći, radi na povećanju inkluzivnosti u različitim oblastima gradskog života. Potez, odgovorio je u raspravi gradonačelnik, prati prošlogodišnji Program Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026. godine.
Gradska uprava spomenutim Programom planira educirati građanstvo o pitanjima vezanim uz probleme seksualnih manjina, raditi na povećanju tjelesnog i mentalnog zdravlja najmlađih s ciljem suzbijanja diskriminacije u gradu, kao i poticanje prijavljivanja diskriminatornog ponašanja nadležnim tijelima.
Što se tiče kulture, iz Programa – inače, uglavnom pozdravljenog kao golemi iskorak od strane ljudi kojih se ovi problemi izravno tiču – ovdje možda treba izdvojiti mjeru 6.1.2. pod točkom 6. Programa, koja predviđa „iznalaženje modela uspostave LGBTIQ+ kulturnog i društvenog centra“. Treba li sumnjati kakvim će baukom postati ova mjera kada dođe na red „iznalaženje“ centra?
Bez lekcija iz predstavničke demokracije i sistema odlučivanja lokalnih samouprava, pokušali su svoje negodovanje zbog članstva u Mreži iznijeti zastupnici liste vodeće opozicionarke Marije Selak Raspudić.
„Drago mi je da možemo raspravljati o ovako osjetljivoj temi bez homofobije i bez samopromocije“, rekao je Mislav Krasić, novopečena nada gradske politike. Istaknuo je pritom da postoji cijeli niz odrednica koje mogu biti nametnute gradu od strane duginih okupatora: od novih datuma u LGBTIQ+ kalendaru, šarenih klupica, semafora, murala, zajedničkih zahoda, posebnih termina na gradskih bazenima rezerviranim samo za ranjive skupine do „inkluzivnog jezika“ za koji naš zastupnik pretpostavlja da bi bio silom nametnut gradskim djelatnicima.
Surfajući internetskim stranicama Mreže i primjerima koje je našao na popisu gradova koji su pristupili mreži (dostupnom na ovoj poveznici) zastupnik je pogodio u sridu zagrebačkog nerva prema šarenim pojavama, evocirajući suptilno incident postavljanja i uklanjanja jedne šarene klupice na Zrinjevcu prije tri godine povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije. Na ništa od navedeno Zagreb, naravno, nije obvezan učiniti pristupanjem Mreži što je sasvim jasno vidljivo i uvidom u Program raspisan krajem prošle godine.
„Svi znamo o čemu se radi u inkluzivnom jeziku“, istaknuo je dotični zastupnik i nadodao da „informiranje može znači indoktriniranje gradskih službenika“. Tek predstoji vidjeti koliko će daleko ići gradska uprava kad je u pitanju poticanje inkluzivnosti na javnim površinama, kao i to koliko labilni gradski službenici mogu biti kad je u pitanju takozvano „indoktriniranje“.
Odbacivši homofobiju kao razlog ove skupštinske tirade, zastupnik je zajedno sa svojim klubom, kako shvaćamo, htio adresirati i prikrivene troškove ove odluke. Ne samo da je Grad spornoj mreži dužan plaćati godišnju članarinu u iznosu od 3200 eura, nego je uprava dužna i zaposliti osobu koja će raditi na suradnju s gradovima iz Mreže i ići na godišnji sastanak.
Novi izdaci, pak, nisu dovoljno zainteresirali zastupnike dotičnog kluba da bi se posebno osvrnuli komentarom pri glasanju nekoliko točaka dnevnog reda ranije, prilikom rasprave o Prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju kulturnih vijeća.
Gradska je skupština na drugoj sjednici odlučila za osnutak dva nova kulturna vijeća. Osnovano je tako vijeće za međunarodnu i međugradsku kulturnu suradnju, dok se dosadašnje vijeće za dramsku (kazališnu) i plesnu umjetnost razdvaja na vijeće za dramsku (kazališnu) umjetnost i vijeće za plesnu umjetnost. Za članstvo u vijeću je, prema aktualnom Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, predviđena novčana naknada.
Neprihvaćanje zaključka od strane zastupnika nezavisne liste MSR, Krasić je opravdao sumnjom u kompetenciju članova pojedinog vijeća, pri čemu je podsjetio na „komediju u Komediji“, referirajući se na recentne medijske napise na račun rad i odluke kazališnog vijeća Gradskog kazališta Komedija. Gradonačelnik Tomašević je podsjetio opozicijskog zastupnika da se referira na pogrešnu vrstu vijeća: kulturno i kazališno vijeće, naravno, nisu ista stvar. Podsjetimo, gradska kulturna vijeća su stručna savjetodavna tijela, prema Zakonu predviđena kao tijela koja usmjeravaju trošenje javnog novca za javne potrebe u kulturi na razinama lokalne samouprave.
Najvažnije točke dnevnog reda, pak, koje se tiču financiranja kapitalnih infrastrukturnih projekata u kulturi, nisu bile dovoljno zanimljive za raspravu. Potvrđeno je tako financiranje projekta Novo Kino Europa – unaprjeđenje javne kulturne infrastrukture kojim je predviđena konačna obnova kina zatvorenog 2019. Nešto više od polovice ukupnog iznosa od 11, 6 milijuna Europa bit će financirano iz europskih fondova. Gradonačelnik je izrazio žaljenje zbog otezanja početaka radova za što je najviše zahvalna, kako kaže, zavrzlama oko imovinsko-pravnih odnosa.
Dalje, potvrđeno je i sklapanje ugovora za financiranje Gradske knjižnice grada Zagreba i društveno-kulturnog centra Paromlin. Od ukupnih 66 i pol milijuna, grad mora odvojiti oko 40 posto. „Najveće pojedinačno kapitalno ulaganje“, kako kaže Tomašević, za realizaciju ima rok do kraja iduće godine.
„Mislim da će Paromlin biti najkompleksnija i ja bih rekao najzanimljivija zgrada, ne samo u Hrvatskoj, nego u ovom dijelu Europe“, rekao je Tomašević i pozvao zastupnike na obilazak gradilišta. Posebno je istaknuo sretnu suradnju KGZ-a kao gradske ustanove i Novih prostora kulture koja bi u kompleks trebala dovesti nezavisnu kulturu.
Velike projekti poput Kina Europe ili Paromlina čije je investiranje izglasano prije nekoliko dana, nema sumnje, znače puno svima koji u kulturnom životu sudjeluju konzumacijom ili proizvodnjom kulturnog sadržaja.
Ipak, rijetki kritički glasovi koji upozoravaju na to da nisu jedino veliki projekti zalog živahnog kulturnog života u glavnome gradu, ne dolaze s pozicija uključenih u političko odlučivanje. Nije, naravno, kontinuirano i pojačano financiranje kulturnih programa ono što će gradskoj upravi zaraditi neke nove mandate, već upravo veliki projekti poput Paromlina. Primjerice, novac kojim je grad sudjelovao u sufinanciranju Paromlina tek je nešto manji od kompletnog ovogodišnjeg iznosa za sve kulturne programe, bilo gradskih institucija, bilo programa nastalih u okvirima sektora nezavisne kulture.
Rezimirajmo. Mišljenja smo da su zastupnici trenutne konstelacije gradske skupštine već prvom sjednicom dali do znanja o kojem će se smjeru iduće četiri godine raspravljati o kulturnim politikama. Osvježeni kadar opozicije uglavnom je zasjeo na mjesto ex-bandićevaca. Iako, ne držimo da su neki novi opozicionari u stanju značajnije odlijepiti se od banalne kritike ponuđene u prošlome sazivu. Gradska vlast može, dakle, potpuno nesmetano provoditi kulturne politike. I to ne samo logikom skupštinske većine. Mogu računati na odsustvo ikakvog tipa racionalne kritike svojih politika. Na sadašnjoj je upravi odluka hoće li poslušati glasove s rijetkih lijevih pozicija neopterećenih suradnjom s gradskim strukturama, uglavnom u prostoru izvan djelokruga političke utakmice.
