Siromaštvo ima brojne aspekte, a što ako ste primjerice, nezaposlena žena i ne možete si priuštiti higijenske potrepštine za vrijeme menstruacije? Razmišlja li itko u Hrvatskoj o ovome aspektu kvalitete života? Riječka Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter provela je vjerojatno prvo istraživanje u Hrvatskoj o menstrualnom siromaštvu. Istraživanje se provodi u sklopu projekta #TetkaPerioda u suradnji između makedonske organizacije Tiiit! Inc. i PaRitera.
“Kroz različite forme komunikacije, suradnje i druženja smo mapirale nedostatak dijaloga o menstruaciji: kako o menstruaciji kao financijskom opterećenju, tako i o menstruaciji kao nevjerojatno stigmatiziranoj biološkoj pojavi. Zaključile smo kako bi bilo dobro makar pokušati izvući konkretne podatke upravo o (ne)dostupnosti menstrualnih potrepština i razini stigme koju su žene doživjele upravo radi toga što su – žene”, ističe Marinella Matejčić iz riječke udruge s kojom smo tim povodom porazgovarali o tabuima koji i danas prate biološku realnost svake žene.
O terminu “menstrualno siromaštvo” se u Hrvatskoj gotovo ne govori. Postoje li uopće neki prijašnji podaci o tome? Otkud dolazi ovaj termin i što zapravo sve obuhvaća?
Porez na menstrualne potrepštine je 25 posto, što je treći najveći porez na robu široke potrošnje u svijetu. Kod nas nije bilo ranijih istraživanja o ovoj temi.
Menstrualno siromaštvo je nemogućnost kupovine proizvoda za higijenu tijekom menstruacije kao što su ulošci, čašice,tamponi, višekratni ulošci, a da kvaliteta tih proizvoda i količina odgovara potrebama osobe koja ih koristi. Menstrualne potrepštine su osnovne potrepštine, nisu luksuzna roba niti nešto bez čega se može. Visoki PDV ide na štetu žena i minimalno bi trebalo smanjiti porez na menstrualne potrepštine kao i na druge osnovne potrepštine, kao što je to već slučaj s kruhom, mlijekom, lijekovima… Po sniženoj stopi od 13 posto se npr. oporezuju kino ulaznice, ali ne i ulošci. Nije rijetkost da djevojke iz siromašnijih obitelji koriste toaletni papir umjesto uložaka jer si uloške jednostavno ne mogu priuštiti.
Kakva su vaša očekivanja, što će ovo istraživanje pokazati?
Istraživanje je još u tijeku i nemamo pristup bazi podataka, stoga ćemo o tome moći razgovarati kada prikupimo sve podatke i analiziramo ih. Zapravo smo očekivale puno manji odaziv, no istraživanje je do sada ispunilo doista veliki broj žena. Iz onoga što sam vidjela iz rezultata otvorenog pitanja, izuzetno je puno osoba ogorčeno cijenama i oporezivanjem ove robe, i tretiranje menstrualnih potrepština kao nečega što nije nužnost shvaćaju kao nepravdu. Također očekujemo i konkretne podatke o cjenovnoj moći i demografskim grupama koje imaju problema prilikom nabavke potrepština, kao i razinu stigme koja je u Hrvatskoj izuzetno snažna. Kao što ste i sami naveli, o toj temi se u Hrvatskoj gotovo da i ne govori – menstrualna krv je sramota i na TV-u ju gledamo kao plavu tekućinu na ulošcima, što je zanimljivo jer je menstrualna krv jedina krv koja ide iz tijela iako nije posljedica ozljede, što nije slučaj s ostalom krvlju koju svakodnevno gledamo na televizijskim programima u sklopu filmova i serija koji vrve nasiljem. Stigmatizacija menstruacije nije isključivo problem našeg društvenog koda, to je široko rasprostranjeno.
U upitniku pitate bi li higijenske potrepštine za menstruaciju trebale biti dostupne u školama i fakultetima, kao što su uvele neke druge zemlje. Koji su to dobri primjeri iz prakse i vidite li mlade tu kao posebno ranjivu skupinu?
Europska unija drži da su menstrualne potrepštine luksuzni proizvodi i radi toga je izgleda zakonski teže provesti da isti budu besplatni, no različite zemlje doskoče tom problemu tako da smanjuju porez na iste: u Engleskoj on iznosi 5 posto, u Njemačkoj su provedene inicijative da se porez smanji, Škotska je prvo osigurala besplatne menstrualne potrepštine za učenice i studentice te su sada u procesu kojim bi se svim osobama koje koriste menstrualne potrepštine iste osigurale besplatno.
Prema hrvatskom Zavodu za statistiku, stopa rizika od siromaštva za djevojke od 12 do 17 godina iznosi 23,7, što je ujedno i najviša stopa rizika od siromaštva kad gledamo sve dobne skupine žena u reproduktivnoj dobi, dakle u vrijeme kada imaju menstruaciju. Siromaštvo djevojke čini posebno ranjivima, u kontekstu nemogućnosti nabavke menstrualnih potrepština to znači da će one ili izostajati iz škole ili će se snalaziti na različite, manje učinkovite načine, što naravno degradirajuće utječe na njihovo psihičko zdravlje i osjećaj srama.
Za pretpostaviti je da su upravo nezaposlene žene u velikom riziku od menstrualnog siromaštva. Na koji način, koja institucija, bi mogla/trebala rješavati ovaj problem?
Za pretpostaviti je, kada bi tržište rada i obrazovni sustav bili učinkovitiji i relevantniji vremenu u kojem živimo da bi nezaposlenih, kako muškaraca, tako i žena, bilo manje. Smanjenje poreza bi svakako doprinijelo tome da sve društvene skupine imaju veći pristup nužnim potrepštinama, a socijalna država, kakvom se Hrvatska često voli zvati, bi dugoročno trebala planirati konkretne korake i akcijske planove kako bi se nezaposlene žene čim prije integriralo na tržište rada kako bi im se pomoglo da iskoriste svoj potencijal.
Pripisali ste tabuiziranje teme menstruacije patrijarhatu. Kako će ovo istraživanje potencijalno pridonijeti razbijanju te stigma?
Kao što sam ranije navela, jedino otvoreno pitanje je polučilo izuzetno mnogo komentara upravo o tom nonsensu tabuizacije prirodnog procesa. Samim otvaranjem teme i razgovora već radimo na destigmatizaciji. Nadalje, pozivamo i sve umjetnice da sudjeluju u izradi publikacije koja će sadržavati rezultate istraživanja, i to pjesmom, slikom, fotografijom, pismom – bilo kojom formom koja se može tiskati, a tematizira upravo menstruaciju i destigmatizaciju iste. Natječaj smo organizirale u suradnji s INTIMINOM te one osiguravaju poklon pakete za one čiji će radovi ići u tisak.
Što zapravo govore žene same kada menstruaciju nazivaju drugim imenima kao “tetka” na primjer? Bismo li to trebale izbjegavati i nazivati stvari pravim imenom? Čini mi se bitnim za samoosnaživanje nazivati stvari pravim imenom.
Uronjene jesmo u patrijarhat, u kulturu koja ne tolerira posebnosti tijela koje menstruira, tijela koje rađa, tijela koje doji. Od menarhe do menopauze, veo stigme je oko menstruacije – iako svaka od nas krvari otprilike 1440 sati godišnje. Ako računamo da žena ima menstruaciju od npr. 13. do 50. godine, to je 53 280 sati. U životu kišemo puno manje, pa ne govorimo da nam nos štuca, već da kišemo. Kako smo prije nekoliko godina bolno precizno okarakterizirane kao “drugotne” u društvu, prirodno je da su naše biološke nužnosti degradirane kao nešto “prljavo”. Možda ne moramo ići krvariti u zasebnu šupu na dvorište, no svaka od nas zna koliko je skrivala uloške na putu do toaleta u školu, koliko joj je bilo neugodno kupovati uloške (nekim odraslim ženama i sada je), koliko muškaraca nikad u životu nije kupilo uloške za svoju sestru, majku, partnericu, prijateljicu. Kupujemo WC papir, zašto je neugodno kupiti uloške? Imaju istu funkciju: održavati higijenu intimnih dijelova.
Kako se možemo baviti tim sramom koji postoji vezano uz ovu temu?
Moramo stvari nazivati pravim imenom jer jezik kreira stvarnost: kada menstruacija postane menstruacija, a ne “dobila sam” ili “stvari”, krenut ćemo u pravom smjeru.
“Odsramimo” se – menstruacija je biološka funkcija. Nije ništa čega se trebamo sramiti. Možemo razgovarati, promišljati, kao društvo odgajati djevojčice i dječake da je to prirodno, da je normalno krvariti i da je to najčešće znak da je žena zdrava, ništa manje i ništa više.
Tko, zapravo, sve zakazuje u lancu odgoja mladih djevojaka u 21. stoljeću i dalje u sramu?
Društvo, roditelji, škola, liječnici i liječnice. Drago mi je čuti da se više ne segregira djecu po rodu kada se govori o menstruaciji već i dječaci slušaju o tome što menstruacija zapravo jeste. Učenje o menstruaciji kao biološkoj nužnosti ide ruku uz ruku s potpunom, znanstveno utemeljenom seksualnom edukacijom.
U upitniku spominjete i brigu za okoliš kao jedan od mogućih razloga za odabir vrste higijenskih potrepština. Jednokratni proizvodi su štetni za okoliš i posljedica su konzumerizma koji eksploatira i ovu dimenziju ženskog života. Višekratni proizvodi poput menstrualnih čašica zapravo uvelike smanjuju mjesečni trošak, a ujedno su puno bolje za okoliš. No, o ovoj temi, postojanja i izbora različitih proizvoda, se gotovo nikad i nigdje ne govori. Ne postoji edukacija o ovoj temi. Kako bi se to moglo promijeniti?
Ljudi su robovi navika i teško je prihvatiti nešto novo, nešto drugačije. U kulturi u kojoj se vjeruje da se vagina “opušta” ukoliko žena ima više seksualnih partnera od te neke brojke za koju je društvo odlučilo da je jedina ispravna, teško je za očekivati da će se novine lako prihvaćati. Korak po korak: postoje na tržištu, dostupne su, no i dalje su pitanje financijske privilegije i mogućnosti shvaćanja da postoje alternative. Neke žene su probale i odustale jer im ne odgovara, treba pronaći najbolju čašicu, ponekad isprobati više modela… Kako godine idu, čini mi se da se mijenja svijest i da sve više ljudi isprobava alternativne načine higijene tijekom menstruacije, no opet – govorim o “balončiću” u kojem živim, ne generalnoj situaciji u zemlji.
I ta jednokratnost koja je nametnuta u vezi menstrualnih higijenskih potrepština je jedan vid posljedice patrijarhata koju spominjete u uvodu opisa istraživanja.
Da, zanimljivo je kako smo spremno prigrlile konzumeristički sjaj jednokratnih menstrualnih potrepština, no za to treba imati u vidu da su još i naše majke koristile višekratne uloške koji su bili puno nezgrapniji nego ovi danas. Ista je stvar i s pelenama: nakon tetri, došlo je do booma jednokratnih pelena, sada se ljudi sve više i više vraćaju višekratnim pamučnim pelenama koje mogu koristiti generacije djece.
Vjerujem da će se to dogoditi i s jednokratnim menstrualnim potrepštinama: dio ljudi će shvatiti da im konzumeristička eksploatacija biologije i ekološka neodrživost nisu prihvatljivi i prijeći će na, još uvijek, alternativne metode kao što su čašice i višekratni krpeni ulošci.
Kako žene mogu podržati druge žene kada je riječ o svim temama vezanim za menstruaciju?
Važno je govoriti otvoreno i iskreno: važno je educirati se o tome zašto uopće imamo menstruaciju i kako izgleda zdravi ciklus. Uz menstruaciju se veže i PMS, pogotovo kao izvor neukusnih šala na ženski račun. Vjerujem da je najvažnije srušiti barijere i razgovarati o menstruaciji jednakim tonom i načinom kao što razgovaramo o svim drugim tjelesnim funkcijama.
