Cilj zaustavljanja globalnog porasta temperature na 1,5 C službeno je umro jučer u Egiptu sa završetkom COP27, ocjenjuje britanski Guardian. Postignut je ipak dogovor o uspostavljanju fonda za „gubitke i štete“, nešto oko čega su se članice UN-a sporile gotovo tri desetljeća. Olakšanje za ranjive i siromašne zemlje, ali svijet ostaje na procijenjenom porastu temperature daleko iznad 2 stupnja C, što nagoviješta sumornu budućnost za sve.
Cilj koji je teškom mukom prihvaćen na klimatskim pregovorima u Parizu na COP21 2015. godine, zaustavljanje globalnog porasta temperature na 1,5C, službeno je umro jučer u egipatskom Sharm el-Sheikhu sa završetkom COP27. Piše to urednik okoliša u britanskom Guardianu Damian Carrington, jednom od rijetkih većih svjetskih medija koji posvećuje dužnu pozornost praćenju klimatske krize. Nije to dakle ocjena samo aktivističkog dijela konferencije, no, nije ni iznenađenje. Cilj od 1,5 je već kad je usvojen u Parizu bio teško dostižan u političkim uvjetima i ekonomskim odnosima kakvi egzistiraju u svijetu, a već duže vremena je živio tek na aparatima. Carrington navodi da unatoč tome, nada ne smije umrijeti i da je svako smanjenje emisija i dalje bitno.
Pariškim je sporazumom 1,5 C bio jedan od dva spomenuta cilja, „zaustaviti porast temperature debelo ispod 2 C u odnosu na predindustrijsko razdoblje“ i „uložiti napor da se porast zaustavi na 1,5“. Na prošlogodišnjoj konferenciji u Glasgowu dogovoreno je da se fokusira na 1,5C s obzirom da znanost pokazuje da porast od 2C znači prevelike izazove za čovječanstvo. No, države se nisu uspjele obvezale da će smanjiti emisije ni približno potrebnome, što bi bilo 50% smanjenje svih emisija do 2030. 2030. godina je opasno blizu. U Glasgowu je zato dogovoreno kako će svake godine države članice UN-a povećavati svoje ciljeve, no globalno emisije i dalje rastu. Dogovor o obvezivanju na to da emisije dosegnu vrhunac do 2025. godine u Egiptu je propao, a riječ je o ključnoj mjeri koja bi dala šanse za porast globalne temperature koji se zaustavlja na 1,5C.
„Čak i uz preuzete i ponovno potvrđene obveze na COP27 svijet ostaje na putu za prosječni porast temperature od 2,7C. Prema svim proračunima, to predstavlja sumornu budućnost za čovječanstvo“, komentirao je Sir David King, bivši glavni britanski znanstveni savjetnik i predsjednik Savjetodavne skupine za klimatske krize.
Osim emisija bitan kamen spoticanja na klimatskim pregovorima ostaje pitanje fosilnih goriva. Tek je prošle godine u Škotskoj uspjela proći obaveza o ukidanju korištenja ugljena. Na COP27 je Indija predvodila države koje su htjele da se uključi obaveza ukidanja korištenja svih fosilnih goriva, ali nisu uspjeli. Dakle, nakon 30 godina konferencija o klimatskim pregovorima, ukidanje fosilnih goriva nije ni na agendi. Gotovo nevjerojatno, piše Guardian. No, vrlo jasno govori o samom procesu klimatskih pregovora. Rubne stvari prolaze, srž ostaje manje-više stabilno „business as usual“. Sljedeća će se UN-ova konferencija o klimi održati u studenom i prosincu 2023. u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kako domaćin ima važnu ulogu u usmjeravanju tijeka pregovora, obaveza o ukidanju korištenja fosilnih goriva teško će se postići i sljedeće godine, s obzirom da domaćin živi od eksploatacije nafte.
Neki bitni izrazi ipak su uspjeli naći svoje mjesto u konačnom tekstu iz egipatskog ljetovališta, primjerice prvi put se spominju „rješenja bazirana na prirodi“ kao i „točke preokreta“. „Prepoznaje utjecaj klimatskih promjena na kriosferu i potrebu za daljnjim razumijevanje ovih utjecaja, uključujući prijelomne točke”, navodi se u konačnom tekstu. Točke preokreta se odnose na trenutke kada se različite promjene akumuliraju i u nekom trenutku prelaze u veliko ubrzanje. Ubrzanje procesa koje se događa poslije prelaska točki preokreta, znači da je mogućnost kontrole gotovo izgubljena. Kao šumski požar koji je izmaknuo kontroli, nakon prelaska točki preokreta ni znanost više ne može izračunati što će se događati. U kontekstu klimatskih promjena spominjanje točki preokreta je važno jer priznaje da se klima ne zagrijava linearno ili postupno, nešto što puno ljudi još uvijek nije jasno, već je riječ o procesu koji ubrzava i prijeti mu vrlo brza eskalacija.
Ono što pak većina zainteresiranih ističe kao uspjeh konferencije u Egiptu je dogovor o uspostavljanju fonda za „gubitak i štetu“, nešto oko čega su se članice UN-a sporile gotovo tri desetljeća. Riječ je o pomoći koju bi trebale dobiti klimatski ranjive siromašne zemlje da kompenziraju štetu od ekstremnih vremenskih uvjeta. Sherry Rehman, ministrica za klimatske promjene Pakistana, zemlje koja je nedavno doslovno poplavljena, ocijenila je dogovor povijesnim.
“Ovdje se ne radi o prihvaćanju milostinje. Ovo je predujam za ulaganje u našu budućnost i klimatsku pravdu“, rekla je Rehman, a i druge siromašne zemlje su slavile ovaj dogovor. No, kako to već biva na COP-ovima, otkud će doći novac, kako će se taj fond uspostaviti i puniti, ostavljeno je opet za kasnije, sigurno dugotrajne i mukotrpne, dogovore.
Kada se zbroje plusovi i minusi, ishod ovog COP-a je „bizaran“, komentirao je na Twitteru klimatolog sa Sveučilišta u Newcastleu, prof. Nick Cowern. Dogovoren je fond za gubitke i štetu, ali nije dogovorena nikakva stvarna akcija da se stvore preduvjeti da se štete ne gomilaju beskonačno, tj. da se zaustavi porast temperature na 1,5C pa čak ni na 2 stupnja.
„Rezultat je da će troškovi gubitaka i šteta neizbježno premašiti sposobnost bilo koje grupe država da ih plati“, kaže Cowern.
Glavni britanski pregovarač o klimi, ministar Alok Sharma, koji je ujedno bio i predsjedavajući prošlog COP-a u Glasgowu 2021., rezignirano je priznao: „Svi se mi trebamo pogledati u ogledalo i razmisliti jesmo li u potpunosti dorasli izazovu“.
