“Financijski COP”, 29. runda UN-ovih klimatskih pregovora: Iako je dogovoreno da će se utrostručiti financiranje zemalja u razvoju, to je i dalje tek manje od četvrtine potrebnog novca koji čak ni ne dolazi kao izravno financiranje. Okolišne organizacije kažu „premalo i prekasno“ no s klimatskim skepticima na čelu država i pregovorima pod vodstvom Azerbajdžana čiji predsjednik naziva naftu „darom od Boga“, malo je tko imao razloga više očekivati.
Dva je tjedna u studenom 198 zemalja članica UN-a raspravljalo o tome tko će i koliko platiti da se uspori ubrzavanje klimatskih promjena usmjeravanjem novca za zelenu tranziciju i prilagodbu klimatskim promjenama u zemljama u razvoju. Nazvan “financijskim COP-om”, 29. runda UN-ovih klimatskih pregovora završena u nedjelju, održana je otpočetka bez previše nade, u zemlji koja živi od toga što svijet još uvijek voli paliti fosilna goriva, Azerbajdžanu, i u sjeni izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Iako su na COP-u još sudjelovali Bidenovi pregovarači, Trump je već ranije najavio mogućnost povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma, i to po drugi put. Nazvao ga je pljačkom. Drugoga tjedna pregovora ovoga COP-a kojemu nije nedostajalo drame, s pregovora se povukla Argentina, a predsjednik Javier Milai najavio da razmišlja o izlasku te zemlje iz Pariškog sporazuma. On je već prije klimatske promjene nazvao „socijalističkom laži“. Argentina bi tako mogla biti tek druga zemlja koja se iz Sporazuma povukla, nakon SAD-a koji se povukao pa vratio pa bi se sad opet mogao povući. Ako SAD ne sudjeluju u klimatskim dogovorima kao drugi najveći emiter stakleničkih plinova, jasno je da će to biti vrlo krnji dogovori, a uspjesi ni dosad nisu bili ni blizu onoga što je uistinu potrebno da akcija u borbi za usporavanje globalnog zagrijavanja bude iole uspješna.
Već na otvaranju pregovora predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev rekao je da će „kao čelnik zemlje koja je bogata fosilnim gorivima, naravno, braniti pravo ovih zemalja da nastave ulaganja i da nastave proizvodnju jer je to potrebno svijetu”. Azerbajdžan je iskoristio priliku i da tijekom pregovora potpiše ugovore o isporuci plina sa Slovačkom, Bugarskom i Srbijom, između ostalih. Na COP-u je zabilježeno čak 1700 lobista iz industrije fosilnih goriva, a poanta zelene tranzicije je upravo – da svijet prestane paliti fosilna goriva. Usput je predsjednik Azerbajdžana optužio francuske vlasti da su ubile 13 ljudi tijekom ovogodišnjih prosvjeda Kanaka u Novoj Kaledoniji i nastavak kolonijalne politike pa je francuski ministar okoliša odustao od dolaska u Bakuu, a predsjednik Macron nije to ni planirao.
Dok se iza pozornice svašta događalo, čerupalo za resurse više nego brinulo za zdravlje planeta, pravo je čudo da je ikakav dogovor postignut. Dogovoreno je ipak da će se utrostručiti financiranje zemalja u razvoju, s prethodnog cilja od 100 milijardi USD godišnje, na 300 milijardi USD godišnje do 2035. Iako se čini da je utrostručenje financiranja napredak, u usporedbi s onim što je izračunato da je potrebno da se stvari usklade s Pariškim sporazumom to je i dalje „skandalozno malo“, ocijenile su brojne međunarodne organizacije koje se bave klimom i koje su odbile prihvatiti dogovor iz Bakua.
Prvi dogovor financiranja prilagodbe na klimatske promjene za zemlje u razvoju postavljen je za razdoblje od 2010. do 2025. Trebao je iznositi 100 milijardi američkih dolara godišnje, ali je prvi put ispunjen tek 2022, piše The Conversation. Aktivisti su isticali i kako je inflacija uvelike smanjila vrijednost novca pa i trostruko povećanje u odnosu na cilj postavljen 2010. u praksi ne znači trostruku vrijednost.
Kako piše Politico, pregovore je uvelike komplicirala i situacija s Kinom, koja iako najveći emiter i zagađivač u svijetu, želi zadržati status zemlje u razvoju pa i nemati obaveze financijskog doprinosa, dok su se zapadne zemlje zauzimale da Kina kao i bogate zaljevske zemlje Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija preuzmu financijske obaveze, iako po UN-ovom dogovoru iz 1992. to nisu bile obavezne. Na kraju se u tekstu sporazuma „ohrabruje i zemlje u razvoju da doprinesu financijski“, ali bez obaveze.
U dogovor je tek kao težnja stavljeno i „osigurati napore svih aktera da zajedno rade na povećanju financiranja zemalja u razvoju, iz javnih i privatnih izvora, do iznosa od 1,3 trilijuna USD godišnje do 2035.“ To je iznos koji je potreban prema nezavisnoj grupa stručnjaka koja je izradila proračun za UN i koji su kao cilj zagovarale zemlje u razvoju, uz podršku ekoloških organizacija.
“Žao mi je što moram reći da ovaj dokument nije ništa više od optičke iluzije. Ovo, po našem mišljenju, neće odgovoriti na golemost izazova s kojim se svi suočavamo, stoga se protivimo donošenju ovog dokumenta“, bila je jasna predsjednica indijskog izaslanstva Chandni Raina na završnoj sjednici summita, nekoliko minuta nakon što je dogovor postignut. Podržale su je Nigerija i još neke zemlje.
„Cilj je potpuno promašio cilj u odgovoru na potrebe zemalja u razvoju. Razvijene zemlje su krive – iskoristile su izborni rezultat u SAD-u kao izgovor za proguravanje ovog slabog rezultata. SAD već godinama pokušava demontirati Pariški sporazum, s Trumpom ili bez Trumpa“, žestoko su kritizirali dogovor iz mreže Climate Action Network.
Sljedeće godine COP30 održava se u Brazilu, a dotad bi sve vlade trebale predstaviti nove klimatske planove (Nacionalno utvrđeni doprinosi ili NDC). Ovi novi klimatski planovi moraju obuhvatiti sve stakleničke plinove i sve sektore, kako bi granica zagrijavanja od 1,5°C bila dosegnuta iako je jasno da je sada to u praksi već gotovo nemoguće doseći i da svijet klizi u puno veće zatopljenje. Zemlje u razvoju željele su znati s koliko će novca raspolagati prije nego što se obvežu na ambiciozne ciljeve.
“Globalni sjever napustio je jug s ovom oskudnom ponudom od 300 milijardi dolara i nema pravo zahtijevati ambicije ublažavanja od našeg dijela svijeta s tako malo financija na stolu. Dvosmislenosti cilja jasno pokazuju da će biti malo odgovornosti i sljedivosti sredstava. Ovo je bila posljednja preostala prilika za Sjever da se iskaže, plati svoj udio i vrati neki privid povjerenja u multilateralni proces. Nisu uspjeli”, komentirala je Avantika Goswami iz Centra za znanost i okoliš (CSE) Indija.
Još oštriji bio je Gerry Arances, izvršni direktor Centra za energiju, ekologiju i razvoj (CEED) s Filipina koji je rekao da je „neuspjeh bogatih zemalja da ispune obveze financiranja na COP29 izravan napad na ranjive zemlje“.
„Tekst dogovora se pretvara da se bavi krizom – ali nazovimo to kako jest: premalo, prekasno. Poruka bogatih nacija je jasna: njihov profit od fosilnih goriva važniji je od života onih koji se dave, gladuju ili bježe iz svojih domova zbog klimatskih katastrofa“, zaključio je Arances.
No, čak i novac koji je dogovoren nije ono što su zemlje u razvoju tražile i očekivale, bezuvjetno financiranje, već ono što zapadne zemlje žele – kombinacija javnog i privatnog novca, kombinacija izravnog financiranja i kreditiranja ili smanjenja postojećeg duga, stvaranje još duga za mnoge od ranjivih zemalja. The Conversation navodi kako je 2022. 58 najsiromašnijih i klimatski najosjetljivijih zemalja svijeta potrošilo 59 milijardi američkih dolara na otplatu dugova u usporedbi s 28 milijardi američkih dolara koje su primile u financiranju klimatskih promjena, od čega su više od polovice bili zajmovi.
Iz najveće svjetske mreže organizacija za zaštitu okoliša Friends of the Earth kritizirali su i sporazum o uspostavljanju centraliziranog tržišta ugljika koji je usvojen za vrijeme COP-a, a od strane UNFCCC-a ocijenjen kao uspjeh. “COP29 također je zabio posljednji čavao u lijes, otvorivši vrata globalnom tržištu ugljika i katastrofalnim utjecajima na zajednice i ekosustave. Vidjeli smo učinke ovih shema: otimanje zemlje, prava starosjedilačkih naroda i kršenja ljudskih prava i više”, rekla je Kirtana Chandrasekaran iz Friends of the Earth International.
U tekstu s prošlogodišnjeg klimatskog COP-a u Dubaiju korištena je fraza „prijelaz s fosilnih goriva“ koja je pozdravljena kao povijesni napredak u pregovorima, no Saudijska Arabija i podržavatelji uspjeli su u svom naumu da se u ovogodišnjem tekstu ona više ne spominje.
Sljedeći COP održat će se u brazilskom Belemu sljedeće godine i pritisak je velik. Članice UN-a doći će s novim klimatskim planovima, što će vjerojatno značiti da će se morati i formalno priznati da se svijet može pozdraviti s ciljem zaustavljanja globalnog zagrijavanja na 1,5C što je označeno kao granica onoga s čime se čovječanstvo zna nositi. U Guardianovoj velikoj anketi u kojoj su ispitali stotine znanstvenika, zaključak je već bio da je taj cilj nedostižan i da svijet ide prema najmanje 2,7C u odnosu na predindustrijsko razdoblje do kraja stoljeća što će uzrokovati katastrofalne posljedice za čovječanstvo. No, to nije bilo dovoljno da se svijet ujedini u zajedničkom cilju u Bakuu.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
