„Ministarstvo poljoprivrede ne prepoznaje da je olovo u sačmi i njihova nadležnost, lovstvo je u njihovom resoru“, komentira Boleslaw Slocinski iz udruge BIOM potez Ministarstva poljoprivrede koje je u izmjenama Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja izbrisalo odredbu o zabrani korištenja olovne sačme u lovu na ptice močvarice i u močvarnim područjima. Ministarstvo pak smatra da je dovoljno to što je zabrana korištenja olova pokrivena Uredbom REACH, koja je u domeni Ministarstva zdravstva.
U Prijedlogu Pravilnika o izmjeni pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja koji je bio na javnom savjetovanju do kraja prošlog tjedna, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva izbrisalo je članak koji se odnosi na zabranu korištenja olovne sačme u lovu na ptice močvarice i u močvarnim područjima. Iako iz Ministarstva kažu da je članak izbrisan kako bi se izbjeglo preklapanje dva propisa, udruge koje se bave zaštitom ptica, BIOM i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode, u svojim se primjedbama protive izbacivanju ove odredbe iz pravilnika. Naime, iako je zabrana korištenja olova u sačmi u močvarnim područjima uvedena EU Uredbom o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) od 2023., u samom Zakonu o lovstvu nema ni riječi o zabrani olova. U pravilnik je ta zabrana uvedena još 2013. godine s danom ulaska u Europsku uniju no sada Ministarstvo smatra da se može izbrisati jer je stupila na snagu Uredba REACH koja je u domeni Ministarstva zdravstva. Iako zabrana jest bila prisutna u lovačkom pravilniku više od deset godina, olovna sačma se i dalje koristi u lovu na ptice močvarice u močvarnim staništima.
„Ministarstvo poljoprivrede još uvijek ne prepoznaje ovu temu kao svoju nadležnost, iako je lovstvo njihov resor. Takav pristup otežava donošenje ključnog propisa koji bi mogao zaštititi i prirodu i ljude. Uz to, Ministarstvo nije osiguralo nikakvu podršku lovcima da im se pomogne prijeći na bezolovnu sačmu. Postoje pozitivne inicijative, ali one se baziraju na pojedinim lovačkim udrugama, županijskim savezima, lovcima, predstavnicima lovačke akademske zajednice i udrugama za očuvanje prirode. Nedostaje vođenje tog procesa od strane nadležnog resora i krovne organizacije“, ističe Boleslaw Slocinski iz udruge BIOM.
Ta je udruga nedavno organizirala radionicu za javne institucije koja je okupila sve sektore, razgovaralo se kako bi ta zabrana olovne sačme trebala izgledati u Hrvatskoj.
„U praksi su sanitarni inspektori nadležni za provedbu Uredbe REACH. Do zabrane olovne sačme sanitarni inspektori su uglavnom bili nadležni za provedbu nadzora prodaje zabranjenih tvari, kao što su kemikalije u igračkama i slično. No prodaja olovne sačme nije zabranjena, pa se sada nalaze u novoj situaciji. Umjesto da obilaze trgovine morali bi nadzirati lov na terenu, hodati po močvarama. Oni to ne mogu raditi bez lovne inspekcije. Ako se ovaj članak makne iz podzakonskog akta o lovstvu, onda će lovni inspektori reći da oni nisu nadležni za pregledavanje sačme. To dovodi u rizik provodljivost ionako već labave zabrane što stavlja državu u lošu poziciju“, ističe Slocinski.
Prema informacijama BIOM-a, iako je propis od 2013. na snazi lovna inspekcija tijekom 12 godina nije izdala niti jednu kaznu zbog kršenja zabrane korištenja olovne sačme, a prodaja je ionako dopuštena.
„To je problem tih kompromisnih zabrana. Trebalo bi generalno zabraniti i olovnu sačmu i karabinski metak jer utjecaj olova je doista poguban iako je nevidljiv. Postoje znanstvene procjene koliko olovo utječe na populacije divljih pataka i ptica grabljivica. Jedno englesko-njemačko istraživanje je dokazalo da samo zbog prisutnosti olova imamo za 10% manju populaciju bjeloglavog supa u Europi nego što dozvoljava stanište. U Hrvatskoj prikupljamo uzorke krvi supova i pokazalo se da polovica ptića koji izlaze iz gnijezda već ima zabrinjavajuće razine olova u krvi te se svake godine nađe i neki sa smrtonosnom dozom“, kaže Slocinski.
Močvare u Europi godišnje se zagađuju s 4.000 do 5.000 tona olovne sačme što je posebno problematično za ptice močvarice koje gutaju zrna sačme umjesto kamenčića, kao što su glavata patka, patka njorka, patka lastarka i plamenac.
Olovo je štetno i za ljudske organizme te je zato već ranije zabranjeno u vodovodnim cijevima, bojama i gorivu za vozila. Olovo je posebno opasno za djecu i trudnice kod kojih trovanje olovom može uzrokovati nepovratna oštećenja živčanog sustava. Konzumacija mesa divljači odstrijeljene olovnom sačmom nije sigurna jer čak i meso očišćeno od olovnih kuglica sadrži čestice olova, a kod odraslih može izazvati niz simptoma kao što su smanjenje kognitivnih sposobnosti, manjak koncentracije, gubitak pamćenja, glavobolje, umor, bol u mišićima, oštećenja bubrega…
Iz Ministarstva poljoprivrede kažu pak kako je lovačkim pravilnikom propisano ograničenje u užem opsegu nego što je propisano Uredbom REACH. Dok je Uredbom zabranjeno korištenje i nošenje streljiva s olovnom sačmom i nije propisana vrsta divljači na koju se zabrana odnosi, pravilnikom je propisana zabrana samo odstrjela, ne i nošenje, uporabom naboja s olovnom sačmom i to samo na pernatu divljač. Isto tako, Uredbom je propisana zabrana u močvarnim (vlažnim) staništima i 100 metara oko njih, a pravilnikom samo u močvarnim staništima.
“Radi otklanjanja navedene kolizije u propisima, posljedično i mogućeg različitog tumačenja propisa koje otežava rad inspekciji i tijelima pravosuđa te s obzirom na to da se ograničenja/zabrane propisuju isključivo zakonima, a ne pravilnicima, predložena je izmjena pravilnika. Napominjemo da se predmetnom izmjenom pravilnika ni na koji način ne utječe na zabranu korištenja streljiva s olovnom sačmom nego se otklanjanju dvojbe”, ističu iz Ministarstva.
Iz BIOM-a odgovaraju kako je objašnjenje Ministarstva “krhko” te kako propise jest potrebno uskladiti, ali ne na ovakav način.
„Zakoni se trebaju uskladiti, ali tako da inspektori lova imaju pravo i obavezu kažnjavati i po ovom svojstvu. Tako je Uredba REACH i zamišljena. U Danskoj ili Nizozemskoj to tako i funkcionira pa zašto ne bi i u Hrvatskoj“, kaže Slocinski.
Iz udruga se nadaju da se da će njihovi komentari biti prihvaćeni te smatraju da bi olovna sačma trebala biti uvrštena i u Zakon o lovstvu pod zabranjenim sredstvima. Na razini Europske unije se radi na potpunoj zabrani olovnog streljiva u lovstvu što bi se ove godine trebalo naći na glasanju u Europskoj komisiji i Parlamentu.
„Korištenje olova je štetna i neodrživa praksa, a promjenom pristupa možemo imati pozitivan utjecaj na prirodu. Danska ima sličnu populaciju kao Hrvatska i duplo više lovaca i tamo je inicijativa za zabranu olova u lovstvu došla od samih lovaca. Nije im ništa naštetilo“, zaključuje Slocinski.
