Novootvorena biciklistička staza BRZO spaja Zabok i Oroslavje, a uključuje i prekrasan biciklistički most preko željezničke pruge u Zaboku kojeg se ni Nizozemska ne bi posramila. No, dojam je da su u gradu izvođači ove staze poslovično pogubljeni, ali ostatak staze kao i mostovi su svakako osvježenje u hrvatskom lutanju u potrazi za odgovorom na pitanje što li je to biciklistička infrastruktura.
Subotnjom biciklijadom otvorena je i službeno biciklistička ruta Zabok – Oroslavje, dužine 5,2 kilometra. U sklopu rute nazvane BRZO izgrađen je i biciklistički most, koji premošćuje željezničku prugu u Zaboku. Kako mi uvjereni biciklisti nešto nalik biciklističkoj infrastrukturi u Hrvatskoj čekamo već desetljeća i o tome razgovaramo, morala sam se osobno uvjeriti o kakvoj je izvedbi riječ pa sam se uputila u Zabok nekoliko dana prije otvaranja.
Prva biciklistička prednost koju Zabok ima je da ga sa Zagrebom spaja elektromotorni vlak koji ima mjesta za bicikle. S biciklom u vlaku stigla sam na Željeznički kolodvor u Zaboku gdje službeno navodno počinje biciklistička staza. Ispred kolodvora nalazi se natkriveno parkiralište za bicikle što je također za većinu hrvatskih gradova još uvijek neotkriveno čudo tehnike. No, s obzirom da su ušli u trud da sagrade cijeli most, a da staza počinje na kolodvoru, očekivala sam jasnu signalizaciju koje na kolodvoru ipak nema. Nedaleko nalijećem na tablu koja najavljuje stazu Zabok, no i dalje bez putokaza. Nešto kasnije postavljena je plava kockasta tabla uz put.
Staza u početku vodi pločnikom, odvojenom slavnom crtom od pješačkog dijela te dolazi do mosta, koji se ne može promašiti, nadsvođuje željezničku prugu, a cijelom površinom staza preko njega je obojena u crveno. Provozala sam se s jedne na drugu stranu mosta nekoliko puta, most je prekrasan i mogla sam lako fantazirati da sam u Nizozemskoj, osim što u petnaestak minuta mog zadržavanja na mostu nijedan drugi biciklist nije prošao, pa su fotke biciklističkog mosta tužno zakinute za bicikliste.
Nakon mosta staze neko vrijeme nema, da bih potom ulovila traku označenu na kolniku, odvojenu opet samo linijom boje od automobila. Osim mosta, ostatak ove staze u samom gradu je izveden kao većina biciklističke infratsrukture u Hrvatskoj, malo boje po betonu, raskidane i zbunjujuće linije. No, nakon zadnjih kuća počinje ugodno iznenađenje. Biciklistička staza u nizozemskom stilu, ili u zadnje vrijeme čak i slovenskom, dovoljno široka i samo za bicikle s dva označena smjera kretanja. Automobila nema u blizini, staza ne vodi uz prometnicu, što je dodatan šarm ove staze iako neko vrijeme slijedi prilično smrdljivi odvodni kanal.
Putem se nailazi na rijeku Krapinu, onu koja se u Podsusedu ulijeva u Savu u Zagrebu. U sklopu izgradnje staze preko rijeke je sagrađen još jedan lijepi manji most samo za bicikliste. Staza nakon tog mosta vijuga preko polja, zatim dolazi do nadvožnjaka gdje zbunjujuće izgleda kao da staza prestaje. Naime na nadvožnjaku nestaju oznake na podlozi da bi se nastavile nakon nadvožnjaka. Staza u svojih malo više od pet kilometara prelazi još jedan potok i potom dolazi do Oroslavja, gdje se na dnu uzbrdice ispod prvih kuća opet naglo prekida označavanje. Kada se cesta spoji na veću cestu vidljive su izlizane oznake za dijeljeni promet, tzv. sharrows, no kasnije i to nestaje iako bi staza trebala voditi do autobusnog kolodvora u Oroslavju.
Dojam je da su u gradu izvođači ove staze poslovično pogubljeni, no ostatak staze kao i mostovi su svakako osvježenje u hrvatskom lutanju u potrazi za odgovorom na pitanje što li je to biciklistička infrastruktura.
Iako smo se stazom provozali u sredini radnog dana, sreli smo tek jednog biciklista na cijeloj ruti između dva mjesta. Gdje ste, zagorski biciklisti i biciklistice?
U svakom slučaju, staza je zanimljiva i za korištenje rekreativcima, ako već nema onih koji putuju na posao ili obavljaju svakodnevne poslove. Od Oroslavja se može nastaviti prema Stubici, okupati se u toplicama, posjetiti Gupčevu lipu, nastaviti prema Mariji Bistrici i zaokružiti natrag prema Zaboku. Može se i dobiciklirati do Krapine i posjetiti Muzej krapinskih neandertalaca ili krenuti u drugom smjeru prema Zaprešiću i tamo uloviti vlak. Oni ambiciozniji mogu se preko Sljemena uspeti i spustiti u Zagreb, ili kao ja, nižim obroncima preko Planine Gornje do Sesveta.
Iako su ovo tragovi u malome onoga što čekamo, lijepo je sanjariti o tome kako bi cijela Hrvatska mogla izgledati tako da bicikl i vlak idu zajedno, da postoje biciklističke rute koje će sve privući na bicikle. Da ljudi shvate da je posjedovanje automobila nužnost samo ako lokalno planiranje prometa zakaže.
Koliko sve to košta
Kako navode ploče uz stazu, projekt koji je započeo 2020. godine sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Vrijednost projekta je 1.820.459,32 eura, a od toga bespovratna sredstva iznose 1.061.782,47 eura.