Kad su vladajući napokon uvidjeli da ne komuniciraju kvalitetno javnosti svoju polit-epidemiologiju i da im propagandne akcije manje-više padaju u vodu, čini se da zaoštravanje i strogoća opet dolaze u obzir. Pa i neke nove taktike, npr. plašenje ljudi najtežim posljedicama.
Sve pet, cijepljenje protiv virusa SARS-CoV-2 i njegovih mutanata – ma koliko se bez valjanih argumenata istodobno sumnjalo i u virus/cjepivo o kojima medicinska znanost i epidemiološka struka također ne znaju baš mnogo – zasad jest jedino rješenje, nema boljeg, radi kakvog-takvog, je li, držanja pandemije/epidemije na uzdi, ali prijetiri protivnicima cijepljenja i protuvirusnog maskiranja lica izopćenjem iz društvene zajednice izvan je svake pameti. Nisu građani krivi za masovnu sumnju i u postojanje tog smrtonosnog virusa i u djelotvornost te možebitne zle kontraindikacije na brzaka „izmišljenih“ tzv. vektorskih cjepiva, pa ih se više od 50 posto ne želi cijepiti, nego nesposobna državna vlast. Nedosljednim ponašanjem u raznim fazama koronakrize, epidemiološkim „iznimkama“, pa stranački pristranim gledanjem kroz prste „svojima“, nelogičnošću niza mjera, etc., vladajući su upravo uzrokom masovnog nepovjerenja u vlastitu državu i HDZ-ove političke i epidemiološke prvake. Nisu prosvjedna provale tzv. antimaskera u osnovnu školu u Krapinskim Toplicama – zbog isključenja s nastave učenika koji ne želi staviti zaštitnu masku jer „pod njom ne može disati“ – te višednevna javna/medijska drama pred kulisama jake državne represije razlogom što premijer Andrej Plenković osobno traži najstrože kažnjavanje epidemioloških neposlušnika iz Krapinskih Toplica.
I šire, dakako. Bit će već neko vrijeme da premijer Plenković „puca na živce“, pa mu je tzv. antimaskerska seljačka buna u Hrvatskom zagorju a. d. 2021. sjela kao kec na jedanaest za jače odvrnuti ventil plamenika za zmajsko riganje vatre. Na sve koji su mu već proljetos uvjerljivo srušili (vladin) plan o najmanje 55 posto cijepljenih do kraja lipnja. Budući da je u međuvremenu silom ostvario Pirovu pobjedu, jer je malac iz Krapinskih Toplica napokon došao na nastavu s maskom na licu, ostaje vidjeti kako će „pobjednici“ – po školskom PS-u i voljom izvanškolskih institucija koje rade svoj posao – sankcionirati te što su izazivali premijerovo strpljenje. Kako virusni tzv. delta soj sve uvjerljivije pokazuje mišiće, puni bolnice, respiratore i mrtvačnice – a pravi zimski uvjeti još nisu otjerali bablje ljeto – premijer i vodeći mu trguhozborci u Ministarstvu zdravstva, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), Nacionalnom stožeru Civilne zaštite, vladinom Znanstvenom savjetu i njihovim lokalnim/regionalnim filijalama primjetno pojačavaju pritisak na neposlušne sve sofisticiranijim prijetnjama. Vlastite strateške promašaje u transparentnom, dosljednom i argumentiranom, je li, obavještavanju/animiranju javnosti na cijepljenje delegiraju svakomu drugom žitelju Bijedne Naše glupavom frazom „Misli na druge. Cijepi se!“ Valjda se najprije misli na sebe i svoje najbliže!? Ako i drugi budu mislili na sebe i svoje najbliže u obitelji/porodici, svi će učinkovito misliti jedni na druge i problem će jamačno biti bliže zadovoljavajućem rješenju.
Prijetnje i sila – povijest je puna globalnih primjera, a psihološka znanost argumentiranih objašnjenja – rađaju otporom, inatom i još većom silom, pa kad se jednom otvori ta Pandorina kutija, i vrag je odnio svaku šalu. Prvo, otkud pravo diplomiranom pravniku Plenkoviću s vrha drugoga, tzv. stupa vlasti (izvršna) direktivno zahtijevati od trećeg, tzv. stupa (sudbena vlast) najstrože sankcioniranje tzv. antimaskera iz Krapinskih Toplica kad na to nema pravo ne samo zato što su tri stupa vlasti RH – zakonodavna, izvršna i sudbena – ustavno neovisne jedna o drugoj nego i stoga što je i zdravoj pametine protivno presuditi prije provedenog postupka, dokaza o krivnji i saslušanja okrivljenoga. Tko je premijer RH da neovlašteno i sudi i presuđuje!? Nije mu to u opisu posla. Budući da je naprasno, o trošku poreznih obveznika, zbog jednog učenika VIII. razreda pučke škole, oca mu i majke, sic transit, angažirao sav represivni aparat u punoj borbenoj i birokrtskoj spremi i opremi, najstroža kazna što ju mogu izreći Centar za socijalni rad u Zaboku i sud jest oduzimanje djeteta roditeljima. Radi, je li, „zaštite prava maloljetnog djeteta“, što je državni „alibi“ za vola ubit’.
Ne bi bilo prvi, ali ni zadnji put da socijalni sustav roditeljima oduzima djecu – često iz ishitrenih i neljudskih razloga „stručne opservacije“ – te im upropaštava budućnost državnom tzv. skrbi „u ustanovi“. Istodobno, nije mali broj slučajeva, gdje isti sustav socijalne skrbi ostavlja nezaštićenu u obiteljima u kojima trpe fizičko, pihičko, seksualno, etc. nasilje, gdje ih se zanemaruje, izgladnjuje, gdje su jedan ili oba roditelja ovisnici… Opet s istim službenim/državnim izgovorom o „kontinuiranoj stručnoj opservaciji“ tako da se odnos države, sustava socijalne skrbi i obitelji nerijetko svodi na onu o kadiji koji i tuži i sudi, pa… No, zašto si premijer samovlasno uzima pravo biti velikim kadijom u divanu svog sandžaka kad mu je, tek, dopušteno pratiti s mahfila što se događa u divanu i odgovorno uživati u nargili? Ništa više. Ni Plenkovićevim „epidemiolozima“ od povjerenja, koji nostradamuski trbuhozbore njegove želje i prije no što ih obznani – ako i kada, a najpouzdanije posredstvom režimske tzv. javne kuće HRT-a – nije dopušteno prijetiti zapravo izopćenjem iz dnevnoga društvena života ako se ne žele cijepiti ili nositi zaštitne maske na licu. To izaziva revolt i inat među tzv. malim/običnim ljudima.
To je voda na mlin i političkoj oporbi, tim više jer je veliko nepovjerenje u vjerodostojnost i državnih institucija i svega što govore njihovi čelnici, a otprilike dvije trećine žitelja Bijedne Naše godinama već drži kako vlast vodi državu u pogrešnom smjeru. Jest da RH prakticira znatno blaže i rastezljivije epidemiološke mjere čak i od eurounijskih zemalja tzv. prve brzine (Njemačke i Francuske), jer ju na to prisiljavaju ekonomski razlozi, ali svejedno blizu 50 posto zaostaje u procijepljenosti svog stanovništva dvjema dozama. O jednoj da se i ne govori. Jedna turistička Malta, čiji se državni lider neki dan u Rimu sastao s predsjednikom RH, cijepila je 91 posto svoga odraslog stanovništva, pa nije zgorega poslati Plenkovića, zdravstvenog mu ministra Vilija Beroša i ravnatelja HZJZ-a Krunoslava Capaka s fotokopirkom na Maltu. Zašto ne i u Španjolsku, Portugal, Italiju, Veliku Britaniju, etc., gdje je također već cijepljeno malne 90 posto žitelja, pa je poznata normalnost otpustila ručnu kočnicu. Dobri ljudi, iako turistički konkurenti u mediteranskom bazenu, neće im zatajiti čime su to privoljeli toliki broj svojih građana da dragovoljno pohrle na cjepilišta. Ne treba izmišljati toplu vodu ni otkrivati Ameriku, već su odavno otkriveni, pa… Stvar je samo pameti/svijesti da se učinkovita rješenja – ako treba, i doslovno – primijene i na našem tlu. Zašto ne? Kažu, pametan uči na tuđim pogreškama, a budala na svojim. I još kažu: lijepa riječ i željezna i zlatna vrata otvara, lijepa riječ ima stvaralačku snagu, ružna svaka vrata – zatvara. Ali, i za lijepu riječ treba pameti u glavi.
„Ove koji upadaju u škole i rade cirkus treba najoštrije sankcionirati, to je prekršaj i takva praksa je nedopustiva“, zaprijetio je premijer Plenković nakon Aktualnog sata u tzv. Visokom domu, ocijenivši „propošnim“ – ma što mu to značilo – osobno, ne vladino stajalište u pozivu člana vladinoga Znanstvenog savjeta Gordana Lauca roditeljima da i e-mailovima pritisnu školske ravnatelje, a ovi đake da nose maske na licu. „Nije mi jasno to iritantno ponašanje ljudi. Bili smo jako mekani i fleksibilni u restriktivnim mjerama, a ovi koji rade cirkus neka vide kako je vani. Nemaju argument za ovo što rade.“ E sad, argument i „argument“ nisu isto. Vide li uistinu tzv. antivakseri/antimaskeri „kako je vani“ – u Ljubljani, Parizu, Londonu, Ateni, etc., gdje je u prosjeku ipak više cijepljenih no u Bijednoj Našoj, vode se ulični ratovi protivnika cijepnjenja/maski s policijom, krv se lije na objema stranama, a hitna pomoć pada s nogu od posla – bit će u prilici prenijeti goropadnom CRO premijeru i HDZ-ovim polit-epidemiolozima što mogu očekivati od svojih prijetnji. Inat, masovan prosvjed, kamen u policijski štit, Molotovljev koktel u prozor državne institucije…
Prepoznaju li necijepljeni – kojima se prijeti nasiljem, sankcijama svake zle vrsti i omalovažava ih se filipikama von oben – kako ih gornjogradski Wyatt Earp i donjogradski Doc Holliday smatraju razuzdanom bandom Clanton, neizbježan je obračuna kod epidemijskoga O.K. Coralla s bar 50 posto vlastitog naroda. Koji obračun, je li, uopće ne mora završiti kao povijesni 1881. godine kod divljezapadnoga gradića Tombstonea ni kako su ga 1957. riješili Burt Lancaster i Kirk Douglas u režiji Johna Sturgesa. Država se mora okaniti svake – čak i ozakonjene – represije nad svojima većinom uplašenim, neobaviještenim i zbunjenim sugrađanima, koji nisu krivi što ih i mediji i državni polit-epidemiolozi dnevno bombardiraju svim i svačim što produbljuje sumnje, ubija volju za poštivanje oktroiranih mjera čak i kada figuriraju slobodnijima no u susjednim zemljama. Država je dužna zaštititi zdravlje svojih žitelja, omogućiti im kvalitetnu zdravstvenu skrb i u najtežim okolnostima, ne prijetiti građanima i utjerivati im pamet „zakonskom“ toljagom s alibijem „interesa“ većine u odnosu na manjinu no osigurati povoljnu društvenu klimu za učinkovit motivacijski projekt u korist dokazano uspješnih epidemioloških mjera i cijepljenja. To je uvjet da ljudi sami, većinski – na osnovi znanstvenih činjenica koje će vrijeme produbiti/proširiti, ali i primjernog ponašanja najvidljivijih predstavnika vladajuće kaste – osvijeste dnevnu samozaštitnu epidemiološku praksu, uključivo cijepljenje. To je put, državno nasilje je stranputica.
To, međutim, što se premijer Plenković javno čudi i „priznaje“ novinarima kako mu „nije jasno da neki i dalje ne vjeruju u covid“, a SARS-CoV-2 je već usmrtio više od 8500 i jamačno će s tzv. četvrtim valom zapasati svih 10.000 žitelja Bijedne Naše, njegov je problem. Bit će ubrzo dvije godine otkako taj smrtonosni kosac udarnički kosi balkanskim kiflićem, a svi alati za suprotstaviti se koji jednoj državi stoje na raspolaganju – u njegovim su rukama, pa… Zašto smo tu gdje jesmo, i takvi kakvi jesmo, nije čuditi se pred javnošću i novinarima prosipati sarkazam kad ga bocnu pitanjem što ga zasvrbi, nego se samokritički priupitati je li riječ o nesposobnosti voditidržavu/narod u kriznim okolnostima ili ga je – sposobnog, voljnog i marljivog, dakako – jednostavno dopao pogrešan narod? Pa će biti kako su, je li, premijer Andrej Plenković, suradnici mu od najvećeg povjerenja i HDZ s koalicijskim partnerima sposobni, voljni i marljivi, a „Hrvatice i Hrvati, i svi ostali hrvatski građani“ nesposobni, ne-voljni i lijeni? I zato smrtonosni virus smrtonosno žanje, pa nema druge no uprijeti prstom u one čija mati crnu vunu prede?
A stvar se i globalno, što bi se reklo – intenzivira. U Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, etc. više nema labavo, pa se bez tzv. covid-potvrde , PCR ili brzog testa više ne smije ni u javni WC, kamoli raditi u bolnici, u državnoj službi ili privatnom sektoru, u supermarket, na stadion, u kino, kazalište, etc. U RH, je li, to je još relativna stvar. Za razne druge epidemiološke mjere se čeka „što će reći medicinska znanost, EMA…“ Npr. o trećoj dozi cjepiva, dobnoj granici za prvo cijepljenje djece, uporabi tzv.proteinskih cjepiva (RH je od Francuza već naručio 350.000 doza toga još neodobrenog cjepiva!?) koja su navodno učinkovitija od tzv. vektorskih, etc. Pa, kud’ svi Turci, tu i ćelavi Mujo?
Budući da tih cca 50 posto žitelja Bijedne Naše baš demonstrativno ne vjeruje premijeru Plenkoviću, zdravstvenomu ministru Berošu, pa šefu Nacionalnog stožera Božinoviću, ravnatelju HZJZ-a Capaku i nižima u domaćoj polit-epidemiološkoj hijerarhiji ni kad uistinu govore znanstvenu istinu, a kamoli kad muljaju i improviziraju, najčešće se znâ Božinoviću i Berošu javno omaknuti evidentna ljutnja na „neposlušan narod“. Capak nije sklon lupati šakom o stol i indikativno podizati glas, a Plenković pak otvorenu ljutnju radije pakira u sarkazam ili ironiju. No, prva dvojica ga ponekad znaju zavesti u nebrano grožđe, pa je prisiljen popravljati štetu koja se i inače sa suradničkih pozicija ruši njemu za vrat. Kao neki dan kada je morao opovrgnuti ili „pojasniti“ neke Božinovićeve izjave na HRT-u u kojima nije isključio skoro uvođenje obaveznog cijepljenja. Naime, tko ne želi, morat će!? Jer, vrag je odio šalu, a jesen i zima će mu dati i ostatak. Ako ga uopće bude?
„To nije točno“, energično je ustvrdio premijer medijima za obilježavanja Nacionalnog dana Mladeži HDZ-a. „Pitalo ga se za covid-potvrde, a bilo je preneseno kao obvezno cijepljenje. Izbrišite te naslove, tko god ih ima na portalima. Božinović tvrdi da to nije istina. Ne možemo ni za koga uvesti obavezu cijepljenja jer smo na početku rekli da to nećemo. Vjerujemo u razboritost, mudrost, informiranost hrvatskih građana. Ne vjerujem da postoji više bilo tko u Hrvatskoj tko ne zna da covid postoji više od 18 mjeseci. Vlada je sve napravila i nikoga ne možemo za ruku dovesti na cijepljenje, nikoga prisiliti da se cijepi, ali istodobno život mora funkcionirati. Na snazi su ostale minimalne epidemiološke mjere. Ne vidim u čemu je problem da se ljudi cijepe. Mislite da su Danci, Francuzi i ostali koji su se više cijepili pametniji od nas?“ Ovo tko je „pametniji od nas“ nema veze s logikom, a to kako „ne vjeruje da postoji više bilo tko u Hrvatskoj tko ne zna da covid postoji više od 18 mjeseci“ u potpunoj je opreci s njegovom prethodnom izjavom da mu „nije jasno da neki i dalje ne vjeruju u covid“. E, pa sad… Odgovoran premijer ne bi smio skakati samomu sebi u usta, i to javno. Salto mortale pred svim općinstvom?
Općinstvo mu se odgovorilo masovnim tzv. Festivalom slobode 2.0 na središnjem zagrebačkom trgu što ga je organizirala inicijativa Prava i slobode: „Stop nametanju cjepiva i stožerske diktature“, „Cijepi si mamu“, „Stožer ljudožder“, „Neću i gotovo“, „Dosta je tiranije“, „Plenković nam poručujeje da je ovo floskula, a mi da je on – floskula“, „Djecu su zatvorili u stanove, a starce izolirali“, „Hrvatska je NAŠA zemlja“, „Slobodan izbor svima“… Jedna prosvjednica ironizira: „Mediji kažu da nas na Trgu bana Jelačića ima par stotina, što znači da ostalih 20.000 čekaju trambaj“. Na jednom pak transparentu moglo se pročitati: „Ajde reci ‘koza’, ide treća doza“ za koju prosvjednici tvrde da nećr biti učinkovita kao ni prve dvije te da su sve tri zapravo – eksperimentalne.
I gdje je tu kraj? Tko jest, a tko nije u pravu? Ili su svi na neki svoj način u krivu? Na iks načina temeljito podijeljena i nesložna tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena sada se i buntovno (protu)epidemiološki dijeli što, doduše, jest zasad mlitav eho istovrsnoga globalnog bunta protiv vlasti koja nema zadovoljavajućeg rezultata, ali tim opasniji jer je riječ o maloj, o maloljudnoj miš-državi na povijesno rovitom Balkanu, gdje podjele i sukobi uvijek ostavljaju dugotrajne, teže izlječive posljedice no drugdje. I što znači činjenica da je Bijedna Naša – nakon višemjesečnih manjkova cjepiva zbog „tehničkih“ razloga u zajedničkoj nabavi/distribuciji EU-a – nagomilala u skladištima cca milijun doza vakcine kojoj koncem listopada istječe rok trajanjaje i naručila više stotina tisuća novih, a svaki se drugi građanin ne želi cijepiti? I što znači podatak da gotovo eksponencijalno u rujnu raste broj zaraženih tzv. delta sojem virusa SARS-CoV-2 i u nas i u Europi baš među ljudima koji su se vratili s odmora na hrvatskom dijelu Jadrana? Ta svi stranci su, je li, ušli u RH s covid-potvrdama, testirani i formalno zdravi, a svi hrvatski domaćini u „otključanom“ turizmu morali su se kao pijani plota držati strogih epidemioloških mjera?
Tko je tu koga mogao i jest zarazio, a svi su bili imuni ili zaštićeni? Naši strance ili stranci domaćine i domaće turiste koji su zarazu prenijeli iz jadranskih odredišta na kontinent? I sada imamo Zagreb i Zagrebačku županiju kao epidemijske top-lokacije iz kojih krakovi iprotežu prema ostalim kontinentalnim regijama. Čini se da konkretna praksa, službena forma i epidemiološke politike nemaju mnogo veze jedne s drugima, pa i ta vrst zbunidbe negativno utječe na mnoge ljude koji sumnjaju u maske, cjepiva i samu moć „nove vrsti gripe“. U vladajućih – koji permanentno kasne svojom polit.epidemiologijom tipa kud’ svi Turci, tu i ćelavi Mujo – nesnalaženje i loši rezultati (uskoro i 10.000 mrtvih za manje od dvije godine) razbuktavaju unutarnji bijes zbog „neposlušnih“ i direktivnu želju za oktroiranjem obaveznog cijepljenja. S koliko doza i kojeg cjepiva? S toliko i takvoga koje „struka ozakoni“, a „struka“, je li, nikad ne smije biti u opreci s vladajućom političkom voljom? Pa…
E sad, u slučajevima kad je „struka“ uistinu struka, a politička volja nije isti glinemol sa „strukom“ u celofanu „ekonomije što mora funkcionirati“, moguće je postići epidemiološko-ekonomsku ravnotežu skandinavskoga tipa kojoj se sada sve češće i glasnije skida kapa. Za razliku od vremena kada je i Europa tzv. prve brzine javno osuđivala, npr. Švedsku zbog „krajnje neodgovornosti“ u inzistiranju na tzv. imunitetu krda. A švedsko gospodarstvo, pokazalo se, nije trokiralo u koronakrizi, ljudi nisu ostali u očaju četverozidne depresije niti su smrtne/hospitalne posljedice zaraze teže od posljedica u EU zemljama dugotrajnog lockdowna, policijskog sata, zabrane kretanja i ine epidemiološke strogoće. Kažu, čovjek uči dok je živ i svejedno umre neuk. Ne baš blesav, ali… Jamačno, još se ne vidi kraj koronadrami ni u svijetu niti u Bijednoj Našoj, pa koliko god, je li, premijer Plenković poriče i samu pomisao o obaveznom cijepljenju (višak vakcine kojoj uskoro istječe rok uporabe, tvrdi, „prodat će se ili donirati“), neka vrst državne prisile uslijedit će s porastom broja hospitaliziranih, težih slučajeva na respiratoru i umrlih. Nije šija, nego vrat.
Kad su vladajući napokon uvidjeli da ne komuniciraju kvalitetno javnosti svoju polit-epidemiologiju i da im propagandne akcije manje-više padaju u vodu, čini se da zaoštravanje i strogoća opet dolaze u obzir. Pa i neke nove taktike, npr. plašenje ljudi najtežim posljedicama. U sve medije se šakom i kapom prosipaju infomacije po kojima više od 80 posto umrlih od virusa SARS-CoV-2 čine upravo – necijepljeni. I taj podatak o odnosu necijepljenih i cijepljenih među zaraženima, na respiratoru i umrlih ulazi u dnevnu statistiku koju objavljuju mediji. Kojom (gotovo) otvaraju vijesti iz zemlje i svijeta. Nije slučajno, je li, režimska medijska tzv. javna kuća HRT neki dan pustila reportažu iz Slavonskog Broda u kojoj preboljeli tzv. mali/obični ljudi „svjedoče“ o svojim strašnim bolesničkim iskustvima sa same granice života i smrti, odnosno višemjesečnim posljedicama po svladavanju virusa. „Nikad više neću biti kakva sam bila prije zaraze“, kazala je deprimirana gospođa, uvjerena da je cjepivo jedina preventiva.
Na zagrebačkom tzv. Festivalu slobode 2.0 i milijunskim „festivalima“ te vrsti širom svijeta otvoreno izvrgavaju ruglu takvo stajalište, pa će se pro i anti pokreti, uključivo državne vlasti s antimaskerima/antivakserima, još sukobljavati i, naravno, sukobima ni za jotu pomoći svladavanju bolesti. Kompromis o tom predmetu spora nije moguć, ali jest moguće pronaći rješenje koje može figurirati kao kompromisno: preventivnim mjerama što ih nudi medicinska znanost zaštititi gro ljudi koji ih prihvaćaju slobodnom voljom/izborom, a onima koji to slobodnom voljom/izborom ipak ne žele omogućiti pravodobnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Bez prijetnji, laži i muljanja bilo koje vrsti, jer to vladajućima i nije u opisu posla. Kao što, je li, jest u opisu posla glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu sinergijski s WHO-om prakticirati globalnu epidemiološku pravdu u suprotstavljanju svijeta pandemijskoj invaziji na globus, a nije mu u opisu posla tek jalovo zapomagati neki dan s govornice Opće skupštine UN-a zbog sramotne činjenice nakaradnoga/nečovječnoga svjetskog poretka da je u „nekim zemljama cijepljeno više od 80 posto žitelja dok u nekima ni dva posto“.