Sanja Sarnavka, feministkinja i aktivistkinja za prava žena, inicijatorica peticije protiv ultradesnog performansa „klečanja“: Plenković nas je prevario kada je rekao da će preobraziti HDZ. Bujanje desničarenja očito je posljedica toga što on mora zadržati glasove, mora im dopustiti da se razmašu, da mogu vikati, urlati. A ultra desni u samom HDZ-u cvjetaju i bujaju. Veliki vjernici i rodoljubi koriste rječnik koji je meni potpuno stran. Ne bi mi nikad palo na pamet da nekome s kime se ne slažem šaljem poruke kakve oni meni šalju, od „ubij smrdljivu Sarnavku“ do „treba te zadaviti“.
„Duboko sam uvjerena da bi Isus bio uz mene, a ne uz promicatelje bilo kakve neravnopravnosti, jer su poruke Isusa apsolutno raširenih ruku, prihvaćanje svih, i bludnika i razbojnika“, ustvrdila je Sanja Sarnavka, feministkinja i dugogodišnja aktivistica za prava žena, koja je dospjela u središte javnosti ovoga tjedna, nakon što je pokrenula peticiju kojom se traži da se s javnih trgova uklone redovite manifestacije u kojima isključivo muškarci mole za zabranu pobačaja, duhovni autoritet muškaraca u obitelji i čednost u odijevanju. Peticiju je u kratkom roku od svega nekoliko dana potpisalo već više od 78 tisuća ljudi. „Manifestacije koje promiču žensku podložnost muškarcima, osobito u obiteljskom kontekstu, učvršćuju stereotipe koji leže u temelju nasilja nad ženama“, kaže Sarnavka s kojom smo za H-Alter razgovarali o peticiji, ravnopravnosti žena u hrvatskom društvu, nasilju prema ženama i uzrocima porasta generalnog nasilja.
Peticija koju ste pokrenuli dobila je veliku podršku. Rekli ste za N1 da ste očekivali stotinjak potpisa. Što smatrate da je uglavnom pasivne građane motiviralo da se odazovu u ovolikom broju?
To je bio naprosto moj čin iz frustracije i nemoći. Stavila sam link na peticiju na svoj Facebook profil i ostala bez teksta kada su je ljudi masovno počeli dijeliti. Očito je moja frustracija korespondirala s frustracijom jako puno ljudi. Nezadovoljstvo postojećim stanjem i odnosima u društvu očito je veliko. Mi smo jako pasivna nacija tako da je ovo očito bio dobar trenutak. Ohrabruje što se dogodilo to buđenje građana, ali nije dobro što ono ne vodi prema dijalogu, jer se sve događa preko nišana. Dobivam brojne poruke podrške, ali i poruke u kojima me se proglašava jugonostalgičarkom i komunjarom, iako nikad nisam ni ušla u Savez komunista niti zazivam nostalgično „divnu“ prošlost. Zanima me sadašnjost, a još više budućnost. Ne mene radi, već zbog mladih ljudi koji tek ulaze u život. Zanimljivo je da suprotna strana, veliki vjernici i rodoljubi, koristi rječnik koji je meni potpuno stran. Ne bi mi nikad palo na pamet da nekome s kime se ne slažem šaljem poruke kakve oni meni šalju, od „ubij smrdljivu Sarnavku“ do „treba te zadaviti“. To su vrlo agresivne poruke. Postali smo ne-društvo. U demokratskoj zemlji se razgovara i dogovara, postiže neki kompromis u kojem se svi osjećaju dobro. Ja se ne osjećam dobro jer su poruke mržnje toliko glasne da me preplavljuje osjećaj lagane jeze.
Mržnje i diskriminacije je jako puno u javnom prostoru. Zašto vas je baš moljenje na trgovima potaknulo na djelovanje?
To je samo jedan kamenčić u mozaiku, ali je jako vidljiv. Imala sam potrebu reagirati jer se istovremeno s tim ponovljenim performansom dogodilo stravično ubojstvo mlade žene u Rijeci, a dan ranije ranjavanje bivše partnerice i ubojstvo njezine trudne sestre. Sve poruke koje čujemo od desnih stranaka i inicijativa vode k tome da postajemo sve konzervativnije društvo u kojem su žene drugotne. Pritom su oni vrlo glasni, obilno financirani, pa shodno tome i super organizirani. Agenda Europe, organizacija ultradesničarskih konzervativaca, koja žene želi vratiti u 19. stoljeće, sastaje se u skupim hotelima, putuje svijetom, a mi skoro pa u šupama i garažama raspravljamo o mogućim akcijama, kad se uopće uspijemo sastati, jer organizacije stenju ispunjavajući hiperbirokratske formulare koji im omogućuju da opstaju.
Sigurno muškarci na trgovima nisu jedini problem u Hrvatskoj, ali su izuzetno vidljiv dio pokreta o kojem valja raspravljati. Posebno me živcira jer se skrivaju iza ustavom zajamčenih prava na slobodu iskazivanja vjersospovijedi. A žive u državi u kojoj se više od 80 posto građana izjašavaju kao katolici, gdje na svakom koraku nalazimo crkve u kojima se može moliti i dok vladajući stalno brinu kako udovoljiti zahtjevima vrha Crkve u Hrvatskoj. Kad govorimo o vjeri, treba ih podsjetiti kako u Evanđelju po Mateju stoji: „Samo farizeji mole na ulicama, trgovima“. Naziva ih licemjerima i kaže: „Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ Ovo što se događa na hrvatskim trgovima jednom mjesečno je zapravo skrnavljenje vjere. Usto, s tih se okupljanja šalju vrlo jasne političke poruke. Oni mole za čednost žena, za njihovu pokornost muškarcima, za priznavanje muškarca kao autoriteta. I s vjerske i s političke strane ovo je događanje problematično.
Ističete da nije riječ o molitvi kako je propisuje religija, već o performansu gdje se zagovaraju vrijednosti protivne Ustavu koji uključuje ravnopravnost spolova. Najavili ste da ćete se protiv ove prakse i pravno boriti. Kakve tužbe planirate, tko i na koji način smatrate da treba reagirati?
Ja nisam planirala nikakve tužbe. Inicijativa Za Hrvatsku slobode čija sam članica predala je potpise prikupljene u 48 sati (preko 60 tisuća) saborskom Odboru za ravnopravnost spolova koji bi se trebao zalagati za ravnopravnost spolova, kretanje ka ravnopravnosti od koje smo jako daleko. Početkom prosinca je objavljeno i da smo na indeksu ravnopravnosti pali. Hrvatska je iz rodne ravnopravnosti dobila jedva dvojku. Pali smo i na indeksu slobode medija gdje je Hrvatska po prvi put svrstana u kategoriju „teške situacije“. Predali smo predstavku i Ustavnom sudu da on donese pravorijek što tu preteže, je li mi stvarno zadiremo u pravo na iskazivanje vjere, ili oni krše ustavna prava žena. To pokazuje potpuno nepoznavanje i ignoriranje, koje me ostavlja bez teksta.
Obje ove manifestacije su otvorene, i svi ljudi koji žele mogu se pridružiti. Gay prideom se samo traži da se prepozna da su i oni isto ljudi, a ne da se krše nečija prava. Potpise smo uručili i Pučkoj pravobraniteljici i Vladi RH koja je najodgovornija za atmosferu u kojoj živimo. Institucijama se obraćamo da utvrde je li to u skladu s Ustavom, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o sprječavanju diskriminacije, a građanima se obraćamo kako bi rekli smatraju li klečanje uz molitvu vjerskim činom ili političkom predstavom u kojoj se šalje zabrinjavajuća poruka usmjerena protiv žena.
Apsurd je da potpredsjednik Vlade Ivan Penava reagira tako da pokreće peticiju za zabranu kretanja gay pridea i antifašističkih marševa preko glavnih trgova. Kao, tuk na utuk. U Pravnom leksikonu predstavka, znači i peticija, definirana je kao “podnesak, molba, pritužba i dr. kojim se osoba obraća državnim i drugim tijelima radi pokretanja postupka ili učinkovitijeg ostvarivanja i zaštite svojih prava”. Znači, stranka na vlasti podnijet će sebi peticiju. Valjda da bi bila učinkovitija, kao podstrek svom djelovanju dok je na vlasti. Smijurija.
Iz organizacije koja stoji iza događanja na trgovima, „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“, objavili su da su podnijeli kaznenu prijavu protiv vas, optužuju vas za poticanje na netrpeljivost i mržnju.
Ja nikoga ne mrzim, nego istupam u ime žena koje su žrtve. Htjela bih da budemo drugačija zemlja i drugačije društvo. U sklopu rada Zaklade Solidarna svakodnevno se bavimo ženama koje žele otići iz nasilja. Tragedija je da se nasilje pojačava za blagdane, jer su obitelji zatvorene u istom prostoru i onda se nasilnici razmašu. Zakladin Fond za žene zaprima svakodnevno poruke žena koje žele izaći iz nasilnih situacija, no nemaju novaca, nemaju vlastiti prostor, rade nisko plaćene poslove, imaju djecu s posebnim potrebama. Nedavno se javila žena koja u Vinkovcima plaća sobu 450 eura. Kako žena u Slavoniji, gdje je još i niska stopa zaposlenosti, može plaćati podstanarstvo za sebe i djecu i još imati barem za hranu? Femicid je u Hrvatskoj opet ove godine uzeo maha. Žene ne zaslužuju takav tretman, zato sam pokušala nešto napraviti da to osvijestimo i krenemo o tome razgovarati.
Samo prošloga tjedna ubijene su tri žene, a jedna ranjena. To je ukupno 18 ubojstava žena u ovoj godini. Od potpisivanja Istanbulske konvencije, koja je isto bila na tapeti desnice, nasilje prema ženama se nije smanjilo, već podaci pokazuju njegovo povećanje. Gdje se tu zakazuje?
Protivnicima Konvencije je to dobro došlo, jer govore „evo, potpisali smo i nema manje nasilja“. To je glupo i bezobrazno, jer njih je jedino zanimalo da se ne priznaju prava transrodnim osobama. Istanbulska konvencija je važna i na simboličkoj razini, a to što se sustav nije osposobio adekvatno je implementirati nije krivnja ove konvencije. Najviše nedostaje prevencija. U to ulazi i to da se ovima koji mole za „čednost“ žena kaže: „Molite vi slobodno, ali ne na trgovima gdje vas čuju i djeca i mladi.“ Prevencija je jedini ključ, kao i to da se žene uvažava, a ne da potpredsjednik Vlade Tomo Medved kaže da bi „bilo dobro da ona smanji agresivnu retoriku“, za Daliju Orešković, kada su ultradesničari došli urlati pod njen privatni prostor. To je argumentacija koju i nasilnici koriste, „zašto me izazivaš“. Femicid se najčešće događa kada se žena odvaži reći da odlazi, da neće više trpjeti nasilje. Slijedi njegovo, „ako nećeš biti moja, nećeš ničija“. Nije Istanbulska konvencija za to kriva, ali desničari je ne žele, jer im je glavna argumentacija da će muškarac jednoga dana reći da je žena, i da će ući u ženski WC. Njih strašno tišti priča o transrodnosti, a žene im ionako nisu bitne.
Ministar Piletić je izjavio o tim događanjima kako je „Vlada poslala jasnu poruku protiv bilo kakvog nasilja“. Kako vi vidite poruke koje vlada šalje o nasilju?
Istina je da oni stalno mijenjaju zakone pod pritiskom, no pravosuđe je rak rana sustava, pa još i stalne izmjene zakona dovode do još veće nesigurnosti. Kakve poruke ova vlada šalje vidimo po tome što su neki potpredsjednici u stanju reći. Ispada da smo sami krivi za upadanja zakrabuljenih na kulturne manifestacije, izvikivanje ustaških pozdrava, premlaćivanje stranih radnika, revanje pod prozorima drskih zastupnica. Mi izazivamo nasilnike koji su, eto, izrazito senzibilni iliti tankoćutni.
Generalno, sve je više nasilja u društvu općenito. Usmjerava se i na primjerice migrante, puno je napada na dostavljače hrane, uglavnom one koji su najslabiji.
Strašno je vidjeti ljude zamaskirane u crno koji napadaju na migrante, i to su mladi ljudi. Znači da država nije uspjela poslati nikakvu pozitivnu poruku ni kroz obrazovanje niti kroz javnu sferu. Odgojile su ih društvene mreže i ulica, i to na krivi način. Smatraju da je nasilje prihvatljivo i da mogu mlatiti svakoga tko im se ne sviđa.
Dio razloga za manjak institucionalne reakcije na sve ove oblike nasilja je koaliranje od strane HDZ-a s ekstremnom desnicom. Osim borbe HDZ-a za ostanak na vlasti, ima li tu još nekih motiva?
Ono što se može reći sa sigurnošću je da nas je Plenković prevario kada je rekao da će preobraziti HDZ. Kada su mu manjine i SNV bili važni da ostane na vlasti, bio je široke ruke i zagovarao pomirenje i bio spreman dati sredstva srpskoj manjini. Onda je SNS morao izaći iz koalicije jer je Penava to zahtijevao. I tako je krenulo stropoštavanje u mračno desno. Sada je sve ovo s još većim desničarenjem očito posljedica toga što mora zadržati glasove, mora im dopustiti da se razmašu, da mogu vikati, urlati i slati svoje poruke pune ne-ljubavi jer mu trebaju njihove ruke u Saboru. A ultra desni u samom HDZ-u cvjetaju i bujaju.
Kako vidite ulogu medija s obzirom na brojno prenošenje izjava i ugošćivanje osoba, često političara, koje javno propagiraju netrpeljivost, mržnju prema migrantima i slično?
Uvijek imamo medije koji vole biti uz vlast, neki iz osobne koristoljubivosti, neki jer je to oportuno. Lakše se diše. Upala sam nekim čudom u Programsko vijeće HRT-a, to je javni medijski servis, koji ima i dalje izvrsnih emisija, no informativni program je blaga katastrofa. Vidljivo je da je stranački, uz vlast, i da nema veze s javnim servisom u kojem će jednak prostor za govorenje dobiti opozicija koja u demokratskom društvu ima pravo da ju se u javnosti čuje. Ako premijer nije tri do četiri puta u središnjim vijestima, dnevnik je propao. Prekida se sjednica Sabora da bi se pustila cjelokupna pressica jednog pjevača. Situacija je jako loša i ne čudi me da smo pali za dvanaest mjesta na ljestvici slobode medija. U lokalnim medijima je situacija još gora, oni ovise o lokalnim moćnicima. Jako je teško danas biti kvalitetan novinar ili novinarka, a najviše trpi demokracija. Nekima su mediji jedini izvor informacija i dobiju potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti. S druge strane, gomila ljudi mi kaže da oni više nemaju televizor, a u društvu bismo svi trebali sudjelovati, trebali bismo znati što oni kojima smo povjerili da nas zastupaju i u naše ime odlučuju, rade. Sada je u tijeku donošenje novog Zakona o gradnji, ako se ljudi ne informiraju bit će jako iznenađeni što moraju nekome prodati svoj komadić zemlje koji je njima svetinja jer investitor ima 51 posto površine na kojoj želi graditi.
Je li ta buka besmisla i agresivnih poruka koja vlada u cijelom javnom prostoru upravo stvorena da bi se takve stvari sakrile?
Vjerojatno vladajućima to jako paše, očito je da postoji konflikt i podjela u društvu pa onda oni mogu raditi što požele. Na brojna uhićenja za korupciju ljudi su oguglali, nema ni sudskog završetka, procesi traju beskonačno, ljudi već zaborave. Postalo je normalno da je netko ukrao par milijunčića. Bitne stvari ljudima promaknu. Osvijeste se tek kada dođu u bolnicu i naruče ih za dvije godine na pregled. Kada im pokucaju na vrata i kažu „sada morate prodati svoju zemlju“, padat će u nesvijest i bit će jako nesretni.
Rekli ste da smo već ne-društvo. Što još razlikuje društvo od ne-društva?
Društvo bi trebalo imati prostore dijaloga, konflikti bi se od strane vlasti trebali stišavati, a ne potencirati. Jedan skandinavski novinar je rekao da moramo prestati s pričom „if it bleeds, it leads“. Oni su krenuli svjesno u priče u kojima se inzistira na razgovoru argumentima. Odaziv je bio pozitivan, pokazalo se da ono što se prati u medijima ne mora biti konfliktno i krvoločno, i da se može odgajati publiku. Pogotovo da ne nasjeda na spinove.
I za kraj, poruka vitezovima koji tvrde da je Bog uz njih pravednike. Podsjetit ću ih da je kršćanski Bog trojstvo, i ja sam duboko uvjerena da bi Isus bio uz mene, a ne uz promicatelje bilo kakve neravnopravnosti, jer je Isus svoje poruke odašiljao raširenih ruku, prihvaćajući sve, i bludnike i razbojnike. Imamo već drugog papu koji pere noge i zatvorenicima i migrantima, propovijeda mir i čovjekoljublje, no vrh naše Katoličke crkve je utvrda konzervatizma. U nikakvoj mržnji ne želim sudjelovati, poruke mržnje nisam nikad nikome uputila.
