Gradska vlast naručuje ekspertizu kako bi dobila stručno utemeljene smjernice za reformu i modernizaciju mjesne samouprave.
Grad Zagreb objavio je ovih dana da pokreće postupak javne nabave za izradu sveobuhvatne interdisciplinarne analize sustava mjesne samouprave, s ciljem procjene njegove efikasnosti i djelotvornosti. Analiza bi trebala, kažu u Gradu, obuhvatiti formalno-pravni, institucionalni, organizacijski, financijski i demokratsko-participativni okvir, kao i stvarnu ulogu mjesne samouprave u zadovoljavanju potreba građana.
Gradski očevi i majke kažu da time žele dobiti stručno utemeljene smjernice moguće reforme i modernizacije zagrebačkog modela mjesne samouprave: „Obuhvatit će ocjenu opravdanosti dvorazinske strukture, cjelovitu reviziju ovlasti, način i svrsishodnost financiranja te kvalitetu i razinu sudjelovanja građana, uzimajući u obzir i usporedbe s praksama drugih europskih gradova.“
Prema riječima Andre Pavune, zagrebačkog pročelnika za za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost, gradskoj je upravi potreban jasan uvid u ulogu i djelovanje vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora: „Rezultati analize poslužit će nam kao temelj za nastavak reformskih procesa, i kreiranje učinkovitijih, pravednijih i građanima dostupnijih rješenja za poboljšanje mjesne samouprave”.
Analizu vrijednu 100 tisuća eura + PDV, najavljuju u Gradu, trebali bi provesti stručnjaci iz područja društvenih i humanističkih znanosti, prava, ekonomije i metodologije istraživanja.
O mjesnoj samoupravi u Zagrebu nezasluženo se malo govori i još manje zna. Radi se o dvostupanjskoj mreži od 218 mjesnih odbora i 17 gradskih četvrti, u čija vijeća građani biraju preko 1600 vijećnika na četverogodišnji mandat, i koji formalno sudjeluju u upravljanju iznosom od 111 milijuna eura, od čega oko 1,5 milijun odlazi na honorare samih vijećnika i još barem toliko na plaće glomaznog činovničkog aparata koji to sve opslužuje. Osim što se radi o golemim izdacima, sam način funkcioniranja mjesne samouprave indikator je ne/demokratičnosti i de/centraliziranosti samog Grada.
Trenutačni zagrebački vlastodršci u mjesnoj su samoupravi uočili problem još otkad su, pod drugom firmom, bili u opoziciji. Ušavši 2017. godine u nekoliko gradskih mjesnih odbora i četvrti, predstavnici nedavno ugašene stranke Zagreb je naš! uočili su karakterističnu bandićevsku prevaru: čitav taj predimenzionirani i skupi submunicipalni sistem konstruiran je najvećim dijelom kao kulisa čija je zadaća da prikrije kruti centralizam upravljanja gradom koji je bio potreban tadašnjem gradonačelniku za prikrivanje malverzacija.
„Demokratičnost i decentraliziranost isključivo je deklarativna i nominalna, a praksa pokazuje suprotno: nama se čini da gradske četvrti i mjesni odbori služe kao poligon za održavanje na vlasti postojećih političkih elita na čelu s gradonačelnikom Bandićem“, rekla je davne 2019. godine Iva Ivšić, tada vijećnica u Gradskoj četvrti Trnje, potom stečajna upraviteljica stranke Zagreb je naš!, a danas predstavnica Možemo! u Gradskoj skupštini i članica njezinog Odbora za gospodarstvo, ekološku održivost i poljoprivredu.
Nagrađivana redateljica Hana Jušić, u to vrijeme članica ZJN!-a u Vijeću GČ Črnomerec, dodala je da ovlasti izabranih predstavnika stanovnika u gradskim četvrtima „nisu ništa veće od ovlasti običnih građana”.
Problemi s mjesnom samouprvom bili su tema napisa pojedinih vijećnika u zagrebačkoj mjesnoj samoupravi na službenim, nedavno ugašenim, stranicama ZJN!
Ista Hana Jušić u svojem je prikazu vlastitih iskustava u bandićevskoj mjesnoj samoupravi dodala: „Iz samo dvije sjednice VGČ Črnomerec postalo mi je jasno da je /…/ ovdje riječ o svojevrsnom teatru u kojem se samo naizgled posjeduje autonomija odlučivanja.“
Ocjena glumice Urše Raukar, tada sukoordinatorice ZJN! i članice VGČ-a Gornji grad, a danas saborske zastupnice, u osvrtu objavljeniom na službenim stranicama stranke bila je još oštrija: „Fukcija vijećnika u jedinicama mjesne samouprave svedena je na premiještanje kontejnera i autobusnih stanica, a za to nas građani stvarno ne moraju plaćati. Potrebno je pokrenuti širu javnu akciju informiranja građana i borbe za realnu snagu mjesne samouprave.“
Sociologinja Marija Brajdić Vuković, tada ZJN!-ova predstavnica u vijeću GČ Podsused-Vrapče, potom skupštinska zastupnica u mandatu 2021. – 2025, u svojem je osvrtu 2019. godine upozorila da „odluke koje bi VGČ trebalo donijeti zapravo donose na neki drugim, višim gradskim razinama“, te da „takvo postupanje čini formalni sustav gradskih vijeća besmislenim, no na političkoj razini ima još dublje posljedice – ono obezvređuje i krši demokratske principe decentraliziranog upravljanja gradom“.
Glumac Vili Matula, tada član vijeća GČ-a Donji grad, a potom skupštinski i saborski zastupnik, osvrnuo se tada, 2019. godine, i na kadrovsku kombinatoriku Bandićeve gradske uprave: „U radu Vijeća osjeća se velika razlika otkako je bivša, agilna voditeljica ureda preko noći premještena u ured vijeća GČ-a Novi Zagreb – istok. Radi se o očitom zlostavljanju službenice koja nam je pomogla organizirati sjednicu Vijeća na Trgu žrtava fašizma (u vezi Magnolije, op. a.) kao i oko složene procedure sazivanja zbora građana tim povodom. Nova voditeljica sada zazire od pružnja osnovnih usluga vijećnicima.“
Na osnovu takvih i sličnih uvida, ZJN! je oblikovao vlastite smjernice za politiku reforme zagrebačke mjesne samouprave, koje je izložio u vrijeme izborne kampanje 2021. godine. Citiramo:
„Pokrenut ćemo obuhvatni proces reforme mjesne samouprave s ciljem boljeg balansiranja odgovornosti i ingerencija, davajući mjesnoj samoupravi veće ovlasti i mehanizme koji će je približiti građanima. Reformiranjem sustava u smjeru jačanja njihova položaja značajno ćemo podići demokratizacijski potencijal lokalne samouprave. Ukoliko mjesna samouprava ima jasne ovlasti i odgovornosti, građani će biti zainteresirani za njen rad, u smislu sudjelovanja u radu i nadzora.“
U istom programu, s kojim su Tomislav Tomašević i njegova stranka/platforma došli na poziciju upravljanja Zagrebom, najavljeno je i „razmatranje“ različitih promjena koje bi se odnosile na mjesnu samoupravu, poput prenošenje na nju novih ovlasti iz samoupravnog djelokruga grada, uvođenja prava „uvjetnog veta“, jačanja konzultativne uloge jedinica mjesne samouprave, jačanja pozicije građana o odnosu na nju kao i na središnju gradsku vlast. „Otvorenost JMS (ali i Grada u cjelini) prema građanima potrebno je urediti prema standardima iz Protokola Vijeća Evrope o pravu na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlastiiz 2009. godine“, obećali su.
Također su obećali da će se „u operacionalizaciji principa reforme mjesne samouprave voditi upravo standardima propisanim navedenim Protokolom Vijeća Europe o pravu na sudjelovanje u poslovima lokalnih vlasti iz 2009. godine, koji nalaže državama sudionicama razradu mehanizama sudjelovanja građana u donošenju odluka na lokalnim razinama, načela transparentnosti, otvorenosti, te jačanja procedura za uključivanje u proces savjetovanja s javnošću, omogućavanje participativnog budžetiranja, lokalne referendume, peticije, zborove građana, jačanje prava na pristup informacijama, uključivanje pripadnika ranjivih skupina, razradu mehanizama za rješavanje pritužbi i prijedloga.“
Nije teško dokazati da od navedenih obećanja u prve četiri godine Tomaševićeva mandata nije napravljeno ništa bitno. Naime, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisuje da lokalna jedinica može uvoditi bitne promjene u svoj sustav mjesne samouprave, u prvom redu prenošenje ovlasti, koje je ZJN! najavljivao, isključivo promjenama svojega statuta. A očito je da Statut Grada Zagreba, u pogledu položaja mjesne samouprave, od 2021. godine do danas nije bio mijenjan.
Dapače, pravne stručnjakinje Romea Manojlović Toman i Iva Lopižić pokazale su, u članku koji su prije nekoliko mjeseci objavljen na H-Alteru, da je centralizacija Zagreba danas čak i veća nego u vrijeme Milana Bandića:
„Nova je vlast najavila prenošenje dodatnih ovlasti na jedinice mjesne samouprave, no izmjene gradskog statuta, koje bi te ovlasti ojačale, nisu donesene. Iako je u ZJN!/M! programu istaknut problem prevelike centralizacije koju je provodio tadašnji Gradski ured za mjesnu samoupravu, nova je vlast oduzela vijećima gradskih četvrti ovlast donošenja programa održavanja komunalne infrastrukture, čime je umanjila regulatornu ovlast mjesne samouprave.“
Sama činjenica da su Tomašević i njegov tim, došavši 2021. godine na vlast, fuzionirali tadašnji Gradski ured za mjesnu samoupravu s drugim nadležnostima – sigurnost, promet, civilna zaštita – i da su mu na čelo imenovali bivšeg profesionalnog obavještajca, po struci psihologa, koji o funkcioniranju mjesne samouprave nije imao nikakvih prethodnih znanja ni iskustava, ukazivala je na njihovu nezainteresiranost za tu temu. No Pavuna im očito svojim znanjima i vještinama nije bio od velike koristi niti u analizama sigurnosne situacije u Zagrebu, koja je kulminirala ovoljetnim Thomopsonovim koncertom i nastavila se sistematskim maltretiranjem nacionalnih manjina i gastarbajtera. O glavinjanju gradske vlasti oko Thompsona već smo pisali, kao i o činjenici da uoči tog koncerta nije bila u stanju sročiti odgovor na nekoliko logičnih novinarskih pitanja. U kadrovskom se smislu općenito ništa nije promijenilo od Bandićevog vremena, pa je čak i gospođa koju je 2019. godine po lošemu apostrofirao Matula, ostala sjediti u svojoj fotelji, stavivši svoje nesposobnosti u službu nove gradske uprave.
Pred ovogodišnje lokalne izbore stranka Možemo! je glede reforme mjesne samouprave bila daleko opreznija od svoje generičke prethodnice, Zagreb je naš!. U izbornom programu 2025. nije više obećavala ni prenošenje novih ovlasti, ni uvođenje uvjetnog veta, ni rukovođenje standardima iz protokola Vijeća Evrope, ni bilo čega od stvari koje ZJN! u prošlom mandatu nije ostvario. Umjesto toga, u bitnome, najavili su „analizu“ i „promišljanje“, te „odgovornu reformu“ kao rezultat tih mentalnih procesa:
„Kao temelj za sveobuhvatnu reformu sustava, provest ćemo sveobuhvatnu analizu uloge i rada mjesne samouprave i usporedbu sustava mjesne samouprave s drugim gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz rezultate tih analiza, provest ćemo i analizu učinaka pilot projekata participativnog budžetiranja i Plana potreba iniciranih u ovom mandatu… Grad će dobiti kvalitetnu podlogu za promišljenu i odgovornu reformu sustava mjesne samouprave na korist svih sudionika tog sustava, a najviše građanki i građana koji bi se kroz taj sustav trebali angažirati oko promjena u svojoj neposrednoj okolini i kojima bi taj sustav trebao služiti.“
Vijest o pokretanju postupka javne nabave za izradu sveobuhvatne interdisciplinarne analize sustava mjesne samouprave, koja je poslužila kao povod za ovaj osvrt, pokazuje da se na planu navedenih mentalnih procesa ovoga puta nešto ipak, možda, pokušava iskemijati. Pokazuje također i to da u obećanja reforme mjesne samouprave i decentralizacije grada, koja su 2021. godine davali u svojem izbornom programu, ni sami nisu previše vjerovali.
Dapače, pažljivije promatranje događaja dalo je naslutiti manjak sklonosti trenutačnih najvažnijih stanovnika zgrade na Trgu Stjepana Radića prema davanju veće samostalnosti mjesnim vijećima.
Čeprkajući po zapisnicima tih tijela, primjerice MO-a Petar Svačić (35. sjednica prošlog saziva), MO-a Mimara (33. sjednica prošlog saziva), MO-a Zrinski (također 33. sjednica) – listom odbora u kojima su sigurnu većinu držale stranke ZJN!/M! – može se naići na tragove nervoznih reakcija „odozgo“ na njihove inicijative, koje su se očitovale u odbijanju komunikacije od strane gradskih službi i teritorijalno superordiniranog Vijeća gradske četvrti. Riječ je o formulacijama tipa: „Vijeće je u radu nastojalo što je moguće više detektirati i riješiti probleme na svom području, međutim u tome nije uvijek imalo podršku Vijeća gradske četvrti Donji grad niti nadležnih gradskih ureda“, ili: „Članice Vijeća ističu da na svoje prijedloge i zaključke uglavnom nisu dobivale odgovor od Vijeća Gradske četvrti Donji grad.“
Odnos Radićevog trga prema autonomiji na mjesnoj razini bilo je moguće nazrijeti npr. i u zapisniku 40. sjednice VGČ-a Donji grad, na kojoj je iz Vijeća isključen ugledni ekološki aktivist Toni Vidan, ne zato što bi se „prodao“ HDZ-u ili nekoj od frakcija Bandićeve stranke, ili zbog odstupanja od temeljnih ZJN!/M! zasada, već već zato što, pridržavajući ih se (kako se može razabrati iz zapisnika), nije odustajao od vlastitog razumijevanja sadržaja o kojima se raspravljalo i dovođenja u pitanje nekih konkretnih rješenja koja su na dnevni red VGČ-a dolazila iz Gradske uprave.
Može se očekivati da će najveću pažnju javnosti privući rasprava oko ocjene opravdanosti dvorazinske strukture gradske mjesne samouprave. Čini se da u M! ni nakon pet godina upravljanja Zagrebom nisu načistu treba li zadržati i mjesne odbore i gradske četvrti, ili ukinuti jedno ili drugo. Pa sada očekuju da to pitanje za njih riješi „struka“. Ili su možda tu dilemu već politički prelomili, pa će na javnom natječaju tek izabrati onu „struku“ koja će potom svojom „sveobuhvatnom interdisciplinarnom analizom“ post festum potkrijepiti njihov stav.
