Amnesty International zatražio je od Svjetske nogometne federacije da „rigorozno i transparentno“ osigura da ponude za domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2030. i 2034. u potpunosti štite ljudska prava. FIFA je, traži AI, dužna „odbiti svaku ponudu u kojoj postoji rizik kršenja, koje bi ponovno uprljalo najveći svjetski sportski događaj“.
AI pritom podsjeća na svoj izvještaj nazvan Opasne igre? Rizici za ljudska prava povezani sa Svjetskim prvenstvom u nogometu 2030. i 2034. U njemu, organizacija je procijenila rizike za ljudska prava u vezi sa zajedničkom ponudom Maroka, Španjolske i Portugala, uz dodatne utakmice za koje je zamišljeno da bi se igrale u Argentini, Paragvaju i Urugvaju kao i za ponudu Saudijske Arabije za domaćina turnira 2034. Očekuje se da će detaljne ponude, uključujući strategije za ljudska prava, biti dostavljene FIFA-i na ocjenu u roku od nekoliko tjedana, a nogometno upravno tijelo treba potvrditi domaćine u prosincu 2024.
Steve Cockburn, voditelj sekcije Amnesty Internationala za radnička prava i sport, skeptičan je prema FIFA-inim ovjeravanjima da joj je zaštita ljudskih prava izuzetno važna. „Uz samo jednu ponudu za domaćinstvo svakog od ova dva turnira, i uslijed velike zabrinutosti za ljudska prava koja je vezana uz obje, nameću se velika pitanja o spremnosti Međunarodne nogometne organizacije da se pridržava svojih obećanja, kao i reformi koje je poduzela posljednjih godina, uključujući aktiviranje svojega prava da odbije svaku ponudu koja ne ispunjava zahtjeve koji se tiču ljudskih prava.“
“Pitanja ljudskih prava povezana sa zajedničkom kandidaturom za Svjetsko prvenstvo 2030. značajna su i moraju se riješiti, ali rizici povezani s kandidaturom Saudijske Arabije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2034. – uključujući one s kojima se suočavaju radnici, navijači i novinari – potpuno su drugačije veličine i ozbiljnosti“, dodao je Cockburn. “Povijest pokazuje da Svjetsko prvenstvo može biti izvor dostojanstva ili izrabljivanja, integriranja ili diskriminacije, slobode ili represije. FIFA-ina imenovanja domaćina za te turnire među najkonzekventnijim su odlukama koje je ikada trebala donijeti neka sportska organizacija.”
Andrea Florence, direktorica međunarodne koalicije Sports & Rights Alliance, koja uključuje i Amnesty International podupire ovakav stav: “Prije nego što bilo kome dodijeli turnir, FIFA mora osigurati obvezujuće sporazume o ljudskim pravima koji u potpunosti štite radnike, lokalne zajednice, igrače i navijače, uključujući zaštitu od zlostavljanja i diskriminacije rasnih i vjerskih manjina, žena i LGBTI osoba.”
FIFA je prethodno tražila da se ponuditelji domaćinstva svjetskih nogometnih prvenstava konzultiraju o tome s organizacijama civilnog društva, uključujući skupine za ljudska prava, ali to se na kraju nije dogodilo. „FIFA nije odgovorila na zahtjeve Amnesty Internationala da razgovara s konzultantima koji su uključeni u procjene ponuda temeljene na ljudskim pravima“, naglašava ova organizacija.
AI dodaje i da je FIFA-in neuspjeh u osiguranju potpune zaštite ljudskih prava prilikom imenovanja većine domaćina prethodnih Svjetskih prvenstava omogućio različite zloupotrebe: „Na finalu 2022. u Kataru radnici koji su izvodili građevnske radove nužnih za održavanje turnira pretrpjeli su teške ozljede, uključujući smrtne“, podsjeća organizacija.
Najnoviji AI-ov izvještaj temelji se na istraživanju Amnesty Internationala i njegovih partnera iz Sports & Rights Alliance. Sažeci izvještaja podijeljeni su FIFA-i, nacionalnim nogometnim savezima i državnim tijelima u zemljama kandidatima, a svi primljeni odgovori bit će javno dostupni.
Rizici zajedničke kandidature Maroka, Portugala i Španjolske 2030. godine, s tri utakmice koje bi se trebale igrati u Argentini, Paragvaju i Urugvaju, vezani su prvenstveno uz opasnosti uz kršenja radničkih prava, slobode izražavanja i okupljanja, te iz opasnost od diskriminacije, pretjerane revnosti policije, kršenja prava na privatnost i na stanovanje.
U Maroku će biti potrebna značajna izgradnja, uključujući novi stadion kapaciteta 115 tisuća mjesta. „Planirani zakon za jačanje zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu tek treba biti donesen, a pritom zabrinjavaju prisilna iseljenja. U tri predložene zemlje domaćina radnici migranti su u opasnosti od iskorištavanja i drugih kršenja prava, uključujući trgovinu ljudima. Ozljede na radnom mjestu u Španjolskoj i Portugalu veće su od prosjeka EU.“ Navedene činjenice AI stavlja u kontekst zlostavljanja i krađe plaća radnicima iz azijskih i afričkih zemalja koji su lani bili angažirani na poslovima proširenja kapaciteta Barceloninog stadiona Camp Nou.
K tome, veliki priljev turista u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, mogao bi u Portugalu i Španjolskoj otežati lokalnom stanovništvu pristup stambenom prostoru, što uključuje i porast kratkoročnih najmova. Takvi procesi prijete izazivanjem povećanja troškova stanovanja ili deložacija sadašnjih stanara.
Prekomjerna uporaba policijske sile dokazani je rizik u sve tri zemlje, i oko nogometa i u drugim kontekstima, a policija prelako poseže i za upotrebom gumenih metaka. Policija u Španjolskoj i Portugalu predmet je brojnih pritužbi domaćih i stranih navijača. Pravo na privatnost također može biti ugroženo invazivnim špijunskim softverom i biometrijskim nadzorom, posebno u Maroku i Španjolskoj, ocjenjuje AI.
Neovisna FIFA-ina procjena prethodne kandidature Maroka za domaćina Svjetskog prvenstva 2026. godine ocijenila je da je kriminalizacija istospolnosti u toj zemlji “posebno problematična”. Marokanski zakoni k tome stvaraju pravne uvjete za rodnu diskriminaciju radnica i sudionica turnira, uključujući kriminalizaciju izvanbračnih seksualnih odnosa, što često sprječava žene da prijave slučajeve seksualnog nasilja.
Maroko ograničava slobodu izražavanja kroz kriminalizaciju kritike islama, kritike monarhije, državnih institucija, vojske i teritorijalnog integriteta države. Novinari i branitelji ljudskih prava bili su maltretirani, proizvoljno zatvarani, premlaćivani i procesuirani zbog kritiziranja vlade, posebno u vezi sa spornim teritorijem Zapadne Sahare.
Rasna diskriminacija problem je u sve tri države i uključuje rasističke postupke prema crnim nogometašima, uključujući protiv Viniciusa Juniora u Španjolskoj, Moussa Marega u Portugalu i Chancel Mbemba u Maroku, nastavlja AI, iznoseći i podatak iz istraživanja provedenog 2020. godine među sportskim radnicima u Portugalu, prema kojem 60 posto ispitanika vjeruje kako u nogometu postoji rasizam.
AI ističe i ekološki problem ovakvih „globalnih“ sportskih megapriredbi: „Emisije stakleničkih plinova generirane putovanjem povezanim s turnirom proširenim na 48 timova koji se proteže na tri kontinenta vjerojatno će biti značajne unatoč FIFA-inoj izjavi o predanosti klimatskim promjenama i obećanjima da će prepoloviti emisije ugljika do 2030. i postići ‘neto nulu’ do 2040.“
Stanje ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, AI naziva „užasnim“. „Njezina kandidatura nosi širok raspon vrlo ozbiljnih rizika. Kraljevstvo je posljednjih godina potrošilo milijarde na kampanju rehabilitacije imidža, uvelike se oslanjajući na ulaganja u sport, uključujući nogomet, kako bi odvratila pažnju od raznih oblika zlostavljanja. Čini se da će nacrt kaznenog zakona dodatno učvrstiti mnoga kršenja ljudskih prava“, navodi AI u svojem izvještaju. „Održavanje turnira zahtijevalo bi veliki program izgradnje, povećavajući rizike vezane uz prisilna iseljenja kakva su se već događala s postojećim građevinskim projektima, uključujući izvješća o upotrebi smrtonosne sile za čišćenje naselja povezanih s The Line, dijelom projekta izgradnje pod nazivom NEOM.“
Za izgradnju objekata i za samo održavanje Prvenstva bit će potrebne stotine tisuća radnika, od kojih će većina vjerojatno biti strani državljani koji već čine većinu radne snage u saudijskom privatnom sektoru i izloženi su ozbiljnom riziku od zlostavljanja na radu. Sustav kafala, koji zakonski veže imigracijski status radnika za poslodavca ili sponzora, ostavlja radnicima ograničeno pravo na zaštitu kad su izloženi krađi plaće, nasilju ili drugim zlostavljanjima.
Diskriminacija je duboko ukorijenjena i u zakonodavstvu i u sudskoj i administrativnoj praksi, te bi mogla utjecati na navijače, radnike, igrače i novinare. „Nogometne navijačice su suočene s rizikom od nepravednog i nerazmjernog kaznenog progona prema zakonima koji kriminaliziraju seks izvan braka, koji se često koriste za ušutkavanje žrtava seksualnog nasilja, uključujući silovanje, i koji mogu rezultirati pritvorom na neodređeno vrijeme. Sustav muškog skrbništva diskriminira žene i djevojke.“
Unatoč uvjeravanjima Saudijske turističke zajednice da su „svi dobrodošli“, ne postoji pravna zaštita za LGBTI osobe, dodaje AI. Kazneni progoni često se poduzimaju prema nejasnim i preopširnim državnim propisima o javnom redu i moralu, kao i prema Zakonu protiv kibernetičkog kriminala.
Svako javno prakticiranje drugih religija osim islama je zabranjeno, a šiitska muslimanska manjina suočava se sa značajnom diskriminacijom. Dvanaest šiitskih navijača nogometnog kluba Al Safa nedavno je osuđeno na zatvorske kazne u rasponu od šest mjeseci do jedne godine zbog recitiranja folklorne vjerske pjesme na utakmici.
„Postoji malo ili nimalo slobode izražavanja, udruživanja ili okupljanja. Nisu dopuštene neovisne organizacije za ljudska prava, političke stranke ili sindikati, a bilo je i sveobuhvatnih uhićenja i zatvaranja novinara, branitelja ljudskih prava, političkih aktivista, pisaca, svećenika i aktivista za prava žena. Gotovo svi branitelji ljudskih prava sada su ili pred suđenjem, ili služe zatvorske kazne, ili su pod zabranom putovanja ili su u egzilu. Široko definirano antiterorističko zakonodavstvo koristi se za kazneni progon aktivista, izricanjem zatvorskih kazni do 45 godina, pa čak i smrtnom kaznom za ‘izravno ili neizravno’ vrijeđanje kralja ili prestolonasljednika.“
Pored svega navedenoga, ne postoje neovisni mediji, a novinari koji kritiziraju vlast suočavaju se s cenzurom, zatvorom i represijom. Amnesty podsjeća na slučaj novinara Jamala Khashoggija ubijenog 2018. godine u Turskoj, po narudžbi saudijske države.
Vlasti blokiraju niz web stranica i oštro se obračunavaju s pojedincima na internetu. U izvještaju se navodi slučaj Salme al-Shehab, saudijske doktorandice na Sveučilištu Leeds u Velikoj Britaniji, osuđene na 27 godina zatvora zbog aktivnosti na Twitteru. Drugi porazni slučaj predstavlja sudbina Manahele al-Otaibi, instruktorice fitnessa osuđene na 11 godina zbog tweetova kojima je podržavala prava žena. Internetski računi kritičara su hakirani, a špijunski softver Pegasus korišten je za ciljanje telefona aktivista za ženska prava, političkih disidenata, novinara i članova njihovih obitelji.
„Navijači koji putuju na turnir i radnici migranti možda vjeruju da su izuzeti od smrtne kazne, ali strani državljani činili su 39 posto ljudi pogubljenih u Saudijskom Kraljevstvu između 2010. i 2021. godine, uključujući i smrtne kazne za nenasilna kaznena djela kao što su optužbe za drogu. Amnesty International zabilježio je samo 2023. godine pogubljenje 172 osobe, uključujući šest žena, iz najmanje 13 različitih država, od strane Saudijske Arabije.“
AI na kraju zaključuje da će sprečavanje kršenja ljudskih prava povezanih sa Svjetskim nogometnim prvenstvom 2030. zahtijevati mjere za jačanje radničkih prava, borbu protiv diskriminacije, zaštitu prava na stanovanje i omogućavanje slobode izražavanja. Reforme potrebne za sprečavanje kršenja vezanih uz kandidaturu Saudijske Arabije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2034. trebale bi biti temeljnije, uključujući opsežne izmjene zakona o radu radi zaštite radnika i oslobađanje aktivista i branitelja ljudskih prava koji su nepravedno zatvoreni.
AI preporučuje FIFA-i „istinski neovisnu procjenu rizika za ljudska prava“ svake ponude za domaćinstvo svjetskih nogometnih prvenstava, kao i nametanje „obaveze zemalja domaćina za sprečavanje kršenja ljudskih prava, uz rigorozne sustave za praćenje i provedbu njihove provedbe, uključujući žalbene mehanizme i pristup učinkovitoj pravnoj zaštiti“.
FIFA mora osigurati smisleno sudjelovanje organizacija civilnog društva, sindikata, predstavnika navijača, sindikata igrača i grupa koje se kroz čitav postupak izbora domaćina i pripreme turnira suočavaju s diskriminacijom. U AI-jevu izvještaju dodaje se i da FIFA ne smije dodjeljivati Svjetsko prvenstvo nijednoj zemlji koja ne jamči ljudska prava – i raskinuti svaki ugovor o domaćinstvu turnira ako su ljudska prava ugrožena ili prekršena.
