Poliglot, svjetski putnik i knjigoljub, obišao je kontinente, učio, sakupljao literaturu i prijateljstva. Hvala neznanom prijatelju koji mi je indirektno omogućio saznanja o životu i nadi da se za utopiju vrijedi boriti.
„Nedavno je umro moj stari poznanik Bas Moreel (1929-2026), nizozemski anarhist i knjigoljub. Upoznao sam ga 1988.godine na predavanju Rudija Supeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bas je puno putovao po srednjoj i istočnoj Еuropi, svugdje sakupljao knjige, a kao umirovljenik dugo je boravio u doputinskoj Rusiji i Poljskoj. Kao poznavaoca književne scene u Nizozemskoj, pomislio sam da bi Vas ovaj nekrolog mogao zanimati”. Citiram početak pisma Willa Firtha koje sam primio 23. siječnja 2026. godine.
Pročitao sam nekrolog anarhističke knjižare Fort van Sjakoo u Amsterdamu i nakon toga pomislio na Firtha, izuzetnog prevoditelja koji, mislio sam, toliko mene poznaje da je bio siguran da neću ravnodušno prijeći preko osobe koju sam izgubio, a nisam ju niti poznavao.
Bas Moreel rođen je 1929. godine u rimokatoličkoj obitelji što će ga odgojem vjerojatno kroz život uvrstiti među katoličke anarhiste. Moram priznati da s terminologijom anarhizma nisam na ti. Njegova aktivnost prestala je prije dvije i pol godine. Tada je osobno došao na hodaču (roleru) u anarhističku knjižaru i donio nešto knjiga na dar. Morrel je bio jedan od osnivača knjižare Fort van Sjakoo 1977. godine, koja je postala nezaobilazni punkt svakog mog boravka u Amsterdamu. A među knjigama znao sam pronaći meni zanimljive naslove s područja avangarde, od kojih su neke danas u knjižnici MSU-a. Velik dio knjižare zauzima pano s fanzinima i brošurama koji su stizali iz cijelog svijeta. U početku su bile otisnute na geštetneru, a kasnije se prelazilo na kopiranje i srodne izvedbe. Lijevo od ulaza mogle su se vidjeti „relikvije“ anarhističkih akcija s ulica Amsterdama. Jednu sam desetljećima čuvao u Zagrebu u ladici, jer sam i sam bio sudionik protesta protiv rušenja nekoliko ulica zbog izgradnje metroa. Moj skromni novčani prilog akciji bila je kupnja kutije šibica prikladno dizajnirana za ovu priliku. A u knjižari sam možda mogao vidjeti i Moreela jer je povremeno znao odraditi smjenu. Moreel je osnovao i malu distribucijsku firmu za prodaju nizozemskih, a i svjetskih anarhističkih izdanja lijevo orijentiranim knjižarama diljem Nizozemske. Nastojao je da te publikacije dospiju u što veći krug knjižara, a ne da budu getoizirane. Jedno od mjesta na koje je plasirao svoj asortiman je lijevi ulaz u knjižaru Athenaeum Spui u Amsterdamu.
I knjižara Athenaeum Spui i odjel novina i serijskih publikacija, na kojem su se prodavale i publikacije kupljene preko Moreelove distribucijske firme, bio je moj drugi obavezi punkt u Amsterdamu. U ovom odjelu kupovao sam književne časopise na engleskom, a katkada i na nizozemskom jeziku. Jednom sam, mislim da je bila veljača i književni tjedan koji se svečano obilježava u Nizozemskoj, kupio knjigu u Athenaeumu. Dobio sam književni dar za tu godinu i time besplatnu vožnju željeznicom na književna događanja u cijeloj zemlji. Obavezan sam spomenuti da je jedna od najboljih hrvatskih književnica, Daša Drndić, boravila u rezidenciji iznad knjižare koju je kratko opisala u jednoj knjizi. Moja knjiga The Storm in the Still Life, poslije čitanja tadašnjeg voditelja knjižare Herma Pola, našla je mjesto na polici ove kultne knjižare za intelektualnu elitu Amsredama.
Na trgu ispred knjižare svakog se petka održava sajam antikvarnih knjiga. Jedan štand, koji zadnjih desetak godina nije više prisutan na sajmu, držao je lijevu i anarhističku literaturu. Na njemu sam pregledavao knjige o pokretu i časopisu Provo koji je izlazio 1965/67. Tematski časopis za subkulturu Aloha izlazio je od 1969. do 1974. Zanimljivo mi je bilo da su me, kad sam kupovao Alohu, antikvari pitali da li znam što kupujem. I opet da napomenem da sam nešto brojeva Prova i Alohe poklonio knjižnici MSU-a. Kao gošća hrvatsko-nizozemske književnice Lele Zečković, u Zagrebu je boravila Marjolein Kuysten, jedna od urednica Alohe, i tom sam je prilikom upoznao. Poslije toga dolazio sam u njezin stan u Amsterdamu u kojem se nekada nalazila redakcija časopisa. Uvijek mi je odabrala nešto izuzetno na poklon iz bogate biblioteke.
Sve mi se u Amsterdamu činilo, što se poznanstava tiče, isprepleteno. Svi su se znali. A kunsthistoričari na tematskim izložbama ne zaboravljaju izlagati tiskovine subverzivnog političkog djelovanja i njihova utjecaja na likovnost u pitanju sloboda.
Osnivači knjižare Fort van Sjakoo zauzeli su prazan lokal u blizini Rembrandtove kuće, kasnije su akciju najma legalizirali. Prije nekoliko godina čitao sam članak u nizozemskim novinama da grad Amsterdam daje potporu anarhističkoj knjižari koja postojanjem zadovoljava potrebe grada. Nadam se da to ima kontinuitet i danas. I pouka nama. Financiranje i onoga s čime politički nismo suglasni, naša je obveza.
Poliglot Bas Moreel, svjetski putnik i kako kaže Firth, knjigoljub, obišao je kontinente, učio, sakupljao literaturu i prijateljstva. Jedan od njegovih prijatelja bio je i urednik Toni Gabrić kojemu ću predati ovaj tekst. Kako je Nizozemska zemlja u kojoj se sve sakuplja i na činjenicama rekonstruira povijesni kontekst, tako je i bogata ostavština Basa Moreela našla mjesto u nizozemskom Centru za društvenu dokumentaciju. Jugoslavija, Hrvatska i Zagreb, i korespondencija, govori o nama u osamdesetima, u jednom amsterdamskom folderu. Hvala neznanom prijatelju Basu Moreelu koji mi je indirektno omogućio saznanja o životu i nadi da se za utopiju vrijedi boriti.
