Autor: Marijan Vogrinec
Hrvatska se sprema za vojnu: Nikad se neće saznati koliko će djece HDZ-ovih (naj)vidljivijih politikanata dobiti ratni raspored među 10.000 prvopozivaca.
Joseph Biden uputio je jasan znak Kini da su zapadni saveznici spremni odgovoriti na jačanje njezina utjecaja u južnoj Aziji i tom dijelu Tihog oceana.
Tko je taj u zemlji koji ima pravo, i u čije ime, utjerivati ljudima u glave da moraju u globalnoj krizi biti uz SAD/EU/NATO i tzv. partnere, širiti proturusku histeriju i javno podupirati daljnje krvoproliće u Ukrajini?
U čemu je razlika, ako Europa „rusku omču oko vrata“ zamijeni američkom koja nije ništa pouzdanija od ruske, neusporedivo je skuplja i guši brže/jače!?
Na sva tri krizna balkanska punkta u ozbiljnom su klinču globalne velesile, pa čak i Turska, a Beograd, Zagreb, Sarajevo i Podgorica tek su bakšiš za potkusurivanje.
Kremaljski režim nije pao unutarnjim „događanjem ruskog naroda“ ili pak „pobunom oligarha“, Putin nije umro od „smrtonosne bolesti“, u Rusiji nisu zavladale nestašice hrane.
Humanitarno prije svega, a onda i politički najvažnija vijest: Bijela kuća je zbog katastrofalnih posljedica potresa u Siriji odlučila privremeno ukinuti američke sankcije.
U godinu dana neprekidnog ubijanja i razaranja u Ukrajini broj mrtvih i ranjenih galopira prema pola milijuna, raseljenih/iseljenih cca 10 milijuna.
Davos se nije suočio ni s uzrocima niti s posljedicama svjetske drame što upravo traje pred očima njegovih aktera, pa mu ni zaključci, preporuke i pretpostavljeni aktivizam u primjeni nisu svrhoviti.
Plenkovićeva prepotencija i licemjerje nemaju granice, bilo da je riječ o Milanovićevim „proruskim“ izjavama ili kad je posrijedi tzv. prava strana povijesti u ratu protiv Ruske Federacije.
Može li Branko „crna torba“ Bačić promijeniti iz temelja sustav koji dokazano ne funkcionira ne samo u obnovi nakon potresa, nego praktično ni u čemu razvojno i životnostandardno bitnom? Ma dajte – najte!
Čista je populistička floskula HDZ-a i Plenkovića da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022., već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće.
„Hvala na obnovi“, gorko zvuči prošlotjedna prosvjednička poruka iz Petrinje HDZ-Plenkovićevoj vladi. Debelokošci nisu ni trepnuli.
Kako i komu vjerovati, za što se uhvatiti u hrvatskoj vanjskoj politici, gdje premijer i predsjednik naočigled svijeta skaču jedan drugomu u usta i psuju si najbližu rodbinu?
Jens Stoltenberg: „Ako stvari krenu po zlu, mogle bi poći užasno po zlu! Radimo svaki dan kako bismo to izbjegli.“
Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – mora da je jako, jako vruće na tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku kad je obučavanje ukrajinske vojske u pitanju.
Nikada SAD nije gazdovao Rusima i Kinezima i nikad neće, nikada te velike zemlje nisu bile američke kolonije ili protektorati da bi se imali razloga/potrebe – odmetnuti.
Smije li ukrajinska vojska prijeći državnu granicu Republike Hrvatske i borbeno se obučavati na njezinom teritoriju, ako takvo što izričito zabranjuje njezin ustav?
Ironičan eho vica o škrtom, siromašnom ili samo „poduzetnom“ Dalmatincu i njegovu tovaru najprecizniji je komentar Plenkovićevih samohvalnih óda s vladine sjednice o državnom proračunu.
U aktualnoj je predkataklizmičnoj zbílji od iznimna značenja radikalan zaokret proamerički podaničke i proturuski isfrustrirane kancelarije Olafa Scholza od 16-godišnje uzlazne prakse njemačke Mutti.