“Trgovci će po prvi put imati obavezu primati gotovinu”, kaže Fernando Navarrette iz Odbora za ekonomske i monetarne poslove Europskog parlamenta o prijedlozima zakona o uvođenju digitalnog eura.
Digitalni euro bio bi novi, elektronički oblik novca koji bi izdavala Europska središnja banka (ESB) i funkcionirao bi online i offline. Iako su najave o uvođenju digitalnog eura podigle strahove u javnosti da je plan nestanak plaćanja gotovinom iz europskog života, u nacrtu teksta je istaknuto kako je cilj upravo postojanje dvije jednako dvije komplementarne opcije, gotovinsko i digitalno plaćanje.
“Unatoč glasinama koje se šire, tekst prijedloga zakona donosi prvu europsku garanciju da građani uvijek mogu pristupiti i koristiti gotovinu u svakodnevnom životu. Trgovci će biti obavezni primati gotovinu, a države članice morat će garantirati svojim građanima korištenje gotovine za plaćanje”, kaže Fernando Navarrette iz Odbora za ekonomske i monetarna poslove Europskog parlamenta.
Odbor je krajem lipnja usvojio stajalište o paketu jedinstvene valute, a Europski parlament je danas podržao razgovore s Vijećem o prijedlogu koji se sastoji od tri dokumenta. Njima se definira kako bi države članice morale redovito provjeravati dostupnost gotovine, s posebnom pažnjom na ranjive skupine, poput starijih osoba, osoba s niskim primanjima i onih koji nisu u bankama.
“Građani će se moći žaliti ako im netko ne želi primiti gotovinu. Cilj je upravo da građani imaju izbor, korištenje digitalnog eura ili gotovinsko plaćanje”, tvrdi Navarrette.
Niz nevladinih organizacija koje se bave digitalnom sigurnošću u lipnju je u pismu zastupnicima izrazilo zabrinutost vezano uz privatnost digitalnog plaćanja. No, Navarrette tvrdi kako će standardi postavljeni za plaćanje digitalnim eurom biti puno viši od dosadašnjih za digitalno plaćanje.
Iz Parlamenta navode kako bi tehnologije, poput “dokaza o nultom znanju”, omogućile provjeru transakcija bez otkrivanja osobnih podataka, koji bi se obrađivali samo u mjeri u kojoj je to strogo potrebno za funkcioniranje sustava, dok Europska središnja banka ne bi imala pristup osobnim identifikacijskim podacima.
“Digitalno plaćanje ne znači da se odričete privatnosti. Centralni sustav ne može povezati plaćanje s određenom osobom. Transakcije između platitelja i primatelja bi bile direktne, bez posrednika. Nitko u Frankfurtu ili negdje drugdje neće određivati što građanin plaća svojim novcem. To je legalna garancija da plaćanja građana ostaju njihov posao”, tvrdi Navarrette.
U pismu nevladinih organizacija koje se bave digitalnom sigurnošću se poziva europske institucije da zaštitu privatnosti ugrade izravno u tehničku arhitekturu digitalnog eura prije finalizacije rješenja te da uspostave jasne pragove privatnosti za svakodnevne, rutinske transakcije niskog rizika koje ne smiju omogućavati profiliranje korisnika. Također, zahtijeva se visoka razina transparentnosti i objava izvornog koda kako bi neovisni stručnjaci i civilno društvo mogli provjeriti sustav, kao i stvarno, a ne samo proceduralno uključivanje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (EDPS) u rane faze donošenja odluka.
“Nismo protiv digitalnog eura niti želimo nestanak gotovine. Smatramo da Europa treba vlastitu modernu i sigurnu digitalnu infrastrukturu za plaćanja. Međutim, bez stvarne zaštite privatnosti nije moguće izgraditi povjerenje građana, što može dovesti do propasti cijelog projekta. Ako građani ne budu vjerovali da su njihovi podaci zaštićeni, digitalni euro neće zaživjeti, a Europa će i dalje ostati ovisna o američkim platnim sustavima”, izjavio je Duje Prkut, izvršni direktor hrvatske udruge Politiscope, jedne od potpisnica pisma.
Osnovne usluge, poput otvaranja računa, držanja i upravljanja sredstvima te dobivanja barem jednog platnog instrumenta, bile bi besplatne. Pružatelji platnih usluga mogli bi naplaćivati dodatne usluge, s izuzetkom kazni za neaktivnost održavanja računa ili grupiranja usluga. Naknade za trgovce i među pružateljima usluga bile bi ograničene, dok bi izvanmrežna plaćanja bila u potpunosti besplatna.
Kako bi se zaštitio financijski sustav, postojalo bi ograničenje koliko digitalnih eura pojedinac može posjedovati. Zastupnici Europskog parlamenta predložili su da gornju granicu EU-a odredi Komisija, na temelju preporuka ESB-a, te da se preispita barem svake dvije godine. Zastupnici Europskog parlamenta žele da Parlament ima pune ovlasti donošenja odluka u tom procesu.
Konačni zakon morat će se pregovarati s Vijećem prije stupanja na snagu. Navarre kao jedan od razloga za potrebu za digitalnom eurom ističe i veću monetarnu neovisnost Unije. I nevladine organizacije su u svom pismu zastupnicima kako “europski građani danas u velikoj mjeri ovise o platnim sustavima kojima upravljaju velike američke kompanije poput Vise i Mastercarda, što otvara pitanja zaštite podataka, digitalne suverenosti i otpornosti europske infrastrukture”. Kako navode, sve te kompanije podliježu Zakonu CLOUD, koji američkim vlastima omogućuje pristup korisničkim podacima praktički bez ikakve kontrole za pojedince ili europska regulatorna tijela.
“EU uvelike ovisi o monetarnom sustavu izvan Unije, to nije više geopolitički rizik koji možemo otpisati”, zaključuje Navarrette.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
