Na Božić 2020. godine obustavljen je prijevoz putnika na željezničkoj liniji Zagreb-Beograd zbog opasnosti širenja Covida 19. Uskoro se navršava pet godina od otkazivanja linije, bez službenih naznaka o njezinu povratku na HŽ-ov vozni red. Potencijalni putnici još nekoliko godina neće moći putovati vlakom za Beograd čime HŽ i Srbijavoz gube značajna financijska sredstva. Proizlazi da obje nacionalne kompanije čekaju da EU regulira međunarodni željeznički prijevoz umjesto njih.
Stari koridor X. je paneuropska željeznička mreža koja povezuje Salzburg i Solun, a prolazi kroz glavne gradove Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje. Željeznička putnička linija Zagreb-Beograd prometuje još iz doba Austro-Ugarske Monarhije kada je otvorena spajanjem poteza Vinkovci – Tovarnik – Sremska Mitrovica 1891. godine. U Drugom svjetskom ratu pruga Zagreb – Beograd bila je većinom u opticaju zbog povezanosti Reicha s Nedićevom Srbijom i ostalim kolaboracionistima na jugu Balkana.
Protočnost linije Zagreb – Beograd nacistima su otežavale lokalne partizanske jedinice koje su u nekoliko navrata 1942. i 1943. godine upale u željezničku stanicu Dragalić između Okučana i Nove Gradiške. Godine 1943. partizani su uspjeli zapaliti skladište lokomotiva i dvadesetak vagona, a pruga je uništena na čak 6 mjesta. Koliko je pruga bila važna nacistima i lokalnim kolaboracionistima govori informacija da je promet ponovno pokrenut 48 sati nakon partizanske divizije na pruzi. U Jugoslaviji su tom željeznicom bila spojena tri glavna grada nekadašnjih federalnih republika Slovenije, Hrvatske i Srbije. Krajem 1991. godine, na prijedlog Ministra prometa i veza Josipa Božičevića linija do Boegrada je “zbog terorističkih aktivnosti i ratnih operacija” ukinuta. Linija je nakon poslijeratne obnove puštena ranih dvijetisućitih kada je svakodnevno prevozila putnike do Beograda.
Tadašnji i sadašnji ministar prometa Oleg Butković posjetio je Beograd 2018. godine. Butković je s tadašnjom potpredsjednicom Vlade Republike Srbije Zoranom Mihajlović potpisao Memorandum o suradnji na unapređenju željezničkog prometa između Hrvatske i Srbije. Međutim, već je 2020. godine putnički promet na graničnom prijelazu između Hrvatske i Srbije obustavljen zbog pandemije. Na Božić ove godine ući ćemo u petu godinu od obustave putničke povezanosti između Beograda i Zagreba koja je prethodno postojala 130 godina.
“Vlakovi trenutno ne voze do Beograda. Vlak ne prevozi putnike. Mislim da te linije ove godine nema” – bile su verzije odgovora od, blago rečeno, raznoliko raspoloženih gospođa na informacijama HŽ-a o liniji Zagreb – Beograd. U jednom od razgovora s HŽ-ovom službom za informiranje putnika rečeno je da od ove godine ne prometuje ni jedna linija za Bosnu i Hercegovinu. Od ukupno 17 željezničkih graničnih prijelaza između Hrvatske i susjednih joj zemalja, putnički vlakovi prometuju na samo njih četiri. Granični prijelaz Zaprešić-Dobova prema Sloveniji je, ujedno, dio istog koridora prema Srbiji, najprometniji s obzirom da kroz njega prolazi pet od ukupno 12 međunarodnih željezničkih linija u Hrvatskoj.

Iz uvida u godišnje statistike HŽPP-a poznato je da je 2019. godine, kada je linija s Beogradom zadnji put prometovala, granicu sa Srbijom prešlo 33 tisuće putnika, a s BiH je prema statistici iz 2023. granicu s prešlo oko 5 tisuća putnika. Iz toga je jasno da HŽ godišnje gubi i nastavit će gubiti oko 38 tisuća putnika vlakom iz susjednih nam Bosne i Srbije. Unatoč ovim neslavnim brojkama, HŽ danas ipak ne bilježi pad putnika u međunarodnom prometu u odnosu na godine kada su postojale linije prema ostatku Balkana, jer je u statističkim izvješćima zabilježen porast putnika iz Austrije, Češke i Njemačke.

U moru HŽ-ovih dokumenata, godišnjih izvještaja, statistika i planova, ne pronalazi se izjava koja jasno ukazuje na to da linija Zagreb – Beograd ne prometuje, pa niti informacija o ovogodišnjoj obustavi željezničkog prijevoza za putnike za BiH. Prva i zasad posljednja službena informacija o liniji Zagreb–Beograd bila je obavijest od 24. prosinca 2020. o Izmjenama voznog reda 2020/2021. u međunarodnom prometu u kojoj se navodi da tadašnje dvije dnevne linije iz Zagreba i dvije linije iz Beograda neće prometovati do daljnjeg. S druge strane, Srbijavoz (SV) u javno dostupnom dokumentu o Međunarodnom saobraćaju SV navodi da linija prema Zagrebu privremeno ne saobraća.
Ipak, teretni vlakovi prelaze granicu sa Srbijom. Ta je informacija vjerojatno donedavno bila rezervirana samo za obližnje stanovnike uz međudržavnu granicu Tovarnik – Šid. Na sreću ili nesreću, opća je javnost obaviještena o teretnom prometovanju tom linijom kada je sredinom kolovoza ove godine izašla vijest o željezničkoj nesreći na pruzi između Tovarnika i Šida u kojoj je nekoliko vagona iskliznulo s tračnica kolosijeka radi “visokih temperatura”.
Koliko teretnih vlakova uopće prijeđe željezničku granicu sa Srbijom nalazi se u izvješću o procjeni željezničkog tržišta na Zapadnom Balkanu o kapacitetima, politici, ekonomskoj i tehničkoj razvijenosti i razvoju teretnog i putničkog prijevoza austrijske firme Mobility Consultants. Tamo je navedeno da je u 2022. godini preko željezničke granice između Hrvatske i Srbije prošlo oko pet teretnih vlakova dnevno, što je ukupno oko 1 800 vlakova godišnje. Ako se ti podaci usporede s izvješćem o transportu i komunikacijama Državnog zavoda za statistiku koje je navelo da je 2022. godine preko željezničke granice Tovarnik-Šid prošlo 3 tisuće osoba, jednostavnom računicom dolazi se do zaključka da su osobe koje su prošle spornu željezničku granicu najvjerojatnije bili zaposlenici koji su upravljali teretnim vlakovima, budući da na toj granici nije bilo putničkog prometa od 2020 godine.
Vezano uz ovu diskrepanciju u statističkim informacijama dvije državne firme, obaviješteno je Ministarstvo mora prometa i infrastrukture. Na pitanje zašto su putnici na relaciji graničnog prijelaza Tovarnik evidentirani u statistici Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od 2020. godine do danas, s obzirom na to da su Hrvatske željeznice od 25. prosinca 2020. godine ukinule putnički željeznički prijevoz iz Hrvatske prema Srbiji – odgovor do zaključenja ovoga teksta nije stigao.
Dok se u svom nacionalno-kulturnom diskursu najvažnijom željeznicom smatra Mediteranski koridor (RH2) koji prometuje na liniji Rijeka – Zagreb – Budimpešta i Zagreb – Zidani Most (Slovenija), struka izvana tvrdi suprotno. Izvješće spomenute austrijske firme Mobility Consultants navodi da, s gledišta međunarodnog kretanja vlakova, AWB RFC (Alpine-Western Balkan Rail Freight Corridor) sa „starim” koridorom X., predstavlja najvažnije željezničke teretne koridore u SEEP-u (South East European Parties). Na trasi koridora X prometuje oko 40 posto međunarodnih kretanja vlakova. Prema istom izvješću, željezničko povezivanje Balkana sa Srednjom Europom ima velik strateški značaj, posebno za buduću tj. potencijalnu razmjenu robe između Dalekog istoka i Europe.

U istom izvješću identificirana je financijska i zelena isplativost željezničkog prijevoza robe naspram pomorskog transporta, s tim da su te prednosti dovedene u odnosu sa standardnim problemima Zapadnog Balkana poput korupcije, netransparentnosti, nesigurnosti, složenih birokratskih procedura i sl. Uz sve to, u izvješću opominju da susjedne države – članice EU-a – nisu pokazale interes za prilagodbu svojih graničnih sporazuma s državama Balkana, čime se dodatno usporava željeznički promet u regiji. Tu nezainteresiranost prema komšijama potvrđuje Vladin program obnove i modernizacije željezničke infrastrukture do 2030. godine, pod nazivom Željeznica za budućnost. U usporedbi s austrijskim izvještajem, Vladin program ne spominje pitanja niti probleme međunarodnog prometa sa Zapadnim Balkanom.
Europski Ekonomski i investicijski plan za Zapadni Balkan (WBIF – Western Balkans Investment Framework) u svom fondu od nešto više od 30 milijarde eura financirat će tri projekta u Srbiji za obnovu željezničke infrastrukture na trasi koridora X. Ukupna vrijednost sva tri projekta iznosi skoro dvije milijarde eura, WBIF-ov doprinos bit će oko 40 posto tog iznosa, a ostatak će doći od pozajmnice Europske investicijske banke. Radi se o obnovama željezničke linije Beograd – Niš i linije Beograd – Mladenovac – Velika Plana. Treći projekt je obnova sporne željezničke državne granice Srbije s Hrvatskom preko Šida. Kako je izviješteno na stranicama WBIF-a, Srbiji tek treba stići odobrenje na dio na subvencije WBIF-a za projekt vrijedan oko 800 milijuna eura.

U opisu tog projekta postoje naznake ponovnog povratka putničkog prijevoza, a predviđeni rok za dovršetak radova očekivan je do sredine 2028. godine. Radovi još nisu započeli jer je krajem ovog ljeta završio javni uviđaj projekta u Srbiji, a s tim da na pruzi prometuju teretni vlakovi, ona danas ničim nije spriječena da vrši putnički prijevoz preko granice.
Kako to da, unatoč važnosti ovog koridora za Europsku uniju, nitko iz EU-a nije opomenuo Hrvatsku ili Srbiju da prometna linija puca na graničnom prijelazu potpuno funkcionalne i prometne pruge? Čini se da je Hrvatskim željeznicama lockdown stigao kao prigodna izlika za ukidanje linije, s obzirom na to da je prošlo gotovo godinu i pol od završetka pandemije, a od povratka linije ni glasa. Nakon što Srbija EU novcem provede projekt obnove linija, na njenom otvaranju će se visoki političari najednom započeti hvaliti kako je projekt produkt dugogodišnje suradnje dvaju država koje dovodi do međusobnog pomirenja i putu prema europskim integracijama. Za to će vrijeme HŽ i SV izgubiti par stotina tisuća putnika, koliko su ih je mogli imati na svojim željeznicama da su liniju odavno vratile u pogon.