Srbija
Aleksandar Reljić, novinar i redatelj, u intervjuu za H-Alter povodom filma Najglasnija tišina prikazanog na ZagrebDoxu: Da ćaciji imaju imalo mozga, ne bi bili ćaciji.
Branko Čečen, novinar i analitičar srbijanskog društva: Surovost Vučićevog režima sastoji se u kafkijanskom mučenju ljudi.
O kakvoj Srbiji sanjaju, pitamo nekolicinu studenata koji zadnjih mjeseci sudjeluju u velikim prosvjedima.
Ratove kojima nam mašu treba sasjeći u korijenu. Nema boljeg vremena od sad. Nema bolje inspiracije od nade koja se valja fakultetima i školama u susjedstvu.
Na Božić 2020. godine obustavljen je prijevoz putnika na željezničkoj liniji Zagreb-Beograd zbog opasnosti širenja Covida 19. Uskoro se navršava pet godina od otkazivanja linije.
Kako je Možemo! stao iza interesa transnacionalnog kapitala, njegovih zapadnih dioničara, njemačke automobilske industrije i servisera njihovih interesa, europskih političkih elita?
Dubravka Stojanović: Vlasti nisu dale društvima ono što se od njih očekivalo, pa je bolje da im daju bolju prošlost nego ovakvu sadašnjost. Budućnost nije tema.
Temeljni principi demokratskog društva, vladavina prava, stoji pred značajnim izazovima u Srbiji. Studentski pokret pod nazivom Borba nastavlja svoje napore kako bi država bila usklađena s njihovim ambicijama.
Indikativno je da SAD i Rusija u sadašnjoj destabilizaciji Srbije nisu čistih ruku. Opći nered u Srbiji može vrlo lako biti detonator novoga krvavog nereda na cijelom Balkanu.
Današnja Rusija više nije ona koja se uspješno opirala imperijalističkoj strategiji – kao Sovjetska Rusija sa Crvenom armijom.
Desnica ne može da prihvati činjenicu da SPC nije nikakva nacionalna institucija, već korumpirani dodatak svake vlasti.
Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača Bosne i Hercegovine što ih godinama guraju Milorad Dodik i Dragan Čović?
Stipe Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski pristupaju Bosni sasvim suprotno od Dragana Čovića i Milorada Dodika, opsjednutih nacijom, vjerom, izmišljenim nacionalnim mitovima i, nadasve, svojim političkim/materijalnim probicima.
Kina nije komunistička zemlja koja promoviše promenu društvenih odnosa u svetu, kao što je nekad činio SSSR. Ona je kapitalistička sila kojoj odgovara status quo.
Odustajanje od samostalnosti Kosova ne dolazi u obzir, zato su SAD odabrale način kojim se izokola želi postići taj cilj. Vučić pritom dobiva priliku da faktičko priznanje Kosova obrazloži ogromnim ekonomskim koristima za Srbiju.
Neodgovorno šaketanje vodećih državnih službenika i politikantska zloporaba ljudske/tuđe nesreće neće utjecati na uspjeh potrage za nestalim Perišem.