Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača jedinstvene, suverene i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine što ih godinama guraju Milorad Dodik i Dragan Čović?
A što sada, dvoglavi HDZ!? Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača jedinstvene, suverene i međunarodno priznate države BiH (na tzv. europskom putu?) što ih bratski zdušno godinama guraju b-h Srbin Milorad Dodik i b-h Hrvat Dragan Čović? Koja se dvojica velikosrpsko-hrvatski grle i ljube, jer im cjelovita BiH kao građanska i demokratska država nikako ne stane u nacionalističko-separatističke kapute, a jučer su vodili b-h sunarodnjake u međusobna klanja, silovanja, palež, pljačku, rušenje bogomolja, etničko čišćenje „nacionalnih“ teritorija, udruženo pak i protiv Bošnjaka? Ruskom agresijom na Ukrajinu i zapadnim sankcionističkim odgovorom protiv bilo kakvog odcjepljenja tamošnjih pokrajina, samoproglašenih „država“ većinski naseljenih ruskom narodnom manjinom, preko noći je apriorno i naprasno adaktirana svaka Dodikova/Čovićeva pomisao na to da se prijetnjama nacionalnim odcjepljenjem, kuknjavom o narodnoj neravnopravnosti, preglasavanju (HDZ-ovih jastrebova, i samog Čovića) te bojkotiranjem parlamentarnih izbora u listopadu može „konstitutivni“ separatizam utjerati u vodeće glave tzv. međunarodne zajednice. Kako sufleri Banje Luke iz Beograda i Mostara s obaju državnih brda u Zagrebu, tzv. jamci daytonskog okončanja rata u BiH, godinama brifiraju svoje političke anile u svojim b-h filijalama. A što sada!? Separatizam će na dijetu? Itekakvu. Nikako smrtonosnu no komatoznu neko vrijeme – da.
Samodeklarirani RH-Europejac Andrej Plenković nesuverenističkih gena, ali nepokolobljiv karijerni aspirant na neko od (naj)bolje plaćenih (ni za kakav posao s tzv. dodanom vrijednošću) činovničkih mjesta u Uniji bio je goropadnije no kuštravi Britanac Boris Johnson iz Downing Streeta 10 ili sâm „pospani Joe“ iz Ovalnog ureda navro cipelariti Rusku Federaciju i nuklearnog Vladimira Vladimiroviča te im urbi et orbi prijetiti „strašnom“, je li, odmazdom oružjem/sankcijama (sic transit) zapadnobalkanskoga u svakom smislu samonedostatnog bantustana. Pa se i Ante Tomić, jedan od ponajboljih hrvatskih kolumnista, uhvatio za trbuh od smijeha kako pijani zeko baulja šumom i zaziva lava da mu izađe na megdan: „Dođi, lave, da ti sve zube izbijem i prebijem te namrtvo!“ Naime, primijetio je Tomić kako je Putin – zbog „ubitačna“ Plenkovićeva gnjeva à la „draga Ursula“ i „dragi Charles“, čudotvorno uskrsli Josep Borrell i NATO-ov ratoborni Viking Stoltenberg, etc. na lajni „pospanoga Joea“ s drugog kraja svijeta – prestravljen, istog trenda šporkao gaće nečim smrdljivim.
E sad, nije mala stvar, je li, kad jedan „međunarodno pozicionirani“ etat premijera „državnički pametnog, uglednog i uvažavnog“ u tzv. europskoj obitelji (i šire) – otprilike 10 posto uvažavanja jednog Ive Sanadera, HDZ-ova bivšeg premijera zatočenog zbog teška kriminala, sic transit – bučno podržava/podjaruje separatizam svoje filijale HDZ-a BiH i šefa Dragana Čovića, neformalnog vođe tzv. konstitutivnih b-h Hrvata, separatistički navezanih na separatističko velikosrpstvo Milorada Dodika, proruskog fana većeg od samog Putina, a istodobno na krijesti zapadne proturuske invazije sankcijama gura se suuništiti (bjelo)rusku ekonomiju, drastično izgladnjivati cca 150 milijuna Rusa plus blizu 10 milijuna Bjelorusa „dok ne sruše aktualne režime u Moskvi i Minsku“ i zamijene ih prozapadnima te Vladimir Vladimirovič i Aleksandar Lukašenko ne završe na Haaškom sudu zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u Ukrajini. Nešto tu gadno škripi, jer ne možeš biti za separatizam u BiH, a protiv separatizma u Ukrajini. Srbi i Hrvati u BiH kao dva od triju (Bošnjaci) tzv. konstitutivnih naroda imaju „državotvorna“/separatistička prava u jedinstvenoj državi BiH, imaju i Albanci na Kosovu u odnosu na cjelovitu Republiku Srbiju, a većinski Rusi u Ukrajini nemaju. Po istim normama međunarodnog prava na koje se – paradoksalno, u oba i sijaset inih slučajeva – poziva tzv. međunarodna zajednica.
Nešto ili jest ili nije, ne može biti da i jest i nije, pa ono što smiju Albanci na Kosovu, a žarko žele Srbi i Hrvati u BiH pod raznim „proeuropskim“ izgovorima da se Turci ne dosjete (!?), sada je ratom u Ukrajini gadna kost u Plenković-Milanovićevom grlu službene hrvatske vanjske politike. Začudo, premijer i predsjednik „proeuropskog“ tzv. light HDZ-a Andrej Plenković i predsjednik RH Zoran Milanović navlas su istog stajališta o službenoj hrvatskoj politici prema b-h Hrvatima, njihovoj „nejednakosti“ u odnosu prije svega na Bošnjake u entitetu Federaciji BiH, izbornom zakonu, grubom ignoriranju izborno legitimne vlasti BiH u Sarajevu, simpatijama prema politici i djelovanju Republike Srpske i Milorada Dodika, etc. Ta politika dvojice prvih ljudi tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene prema BiH, međutim, nikako ne ide pod istu kapu s politikom prema ukrajinskom separatizmu samoproglašenih republika na istoku zemlje, prema uzrocima i posljedicama ruske agresije, prema Ruskoj Federaciji i cijelom setu problema koje će katastrofalno pogoditi ne samo nedužan (bjelo)ruski narod nego i svakog ponaosob žitelja u Europi i šire u svijetu.
Globalni svjetski poredak jednostavno ne može normalno funkcionirati bez najveće i najbogatije zemlje na globusu. Vara se svatko tko misli da može, jer je svijet kritično međuovisan. Znani komunikolog Marshal McLuhan još je sredinom prošlog stoljeća uvjerljivo analizirao zašto je svijet postao tzv. globalno selo, pa… Nije bez vraga ni svojedobno ismijavana teorija američkoga politologa Samuela Phillipsa Huntingtona o tzv. sukobu civilizacija, odnosno da će civilizacijski identitet biti glavni uzrok podjela u svijetu nakon hladnog rata. To je bila svojevrsna kritika Fukuyamine teorije o tzv. kraju povijesti, godine 1996. proširene u knjizi „Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka“ (The Clash of Civilizations and the Remaking od World Order). Budući da se zadnjih godina ostvaruju na neki način Huntingtonova predviđanja o sukobima na graničnim crtama dodira različitih civilizacija, civilizacijskih identiteta, pa su najžešći na rubovim islamskog svijeta prema drugim civilizacijama, s tim da će s veremenom eskalirati među tzv. ključnim zemljama svakog od tih svjetova.
Konzervativni Huntington razlikuje šest glavnih civilizacija/svjetova: zapadni, latinskoamerički, pravoslavni, istočni (budističke zemlje Azije, sinosferu pod utjecajem Kine, indosferu pod indijskom kulturnom kapom i Japan), islamski svijet te civilizacije subsaharske Afrike. Među tzv. usamljene zemlje raznih kulturnih i inih posebnosti je uvrstio npr. Izrael na Bliskom istoku i kršćansku Etiopiju u Africi, a Ukrajinu pak među tzv. podijeljene zemlje (dio pripada zapadnom, a dio pravoslavnom svijetu). Po tom kriteriju, je li, zapadni Balkan i osobito BiH civilizacijskim su identitetima dozlaboga podijeljeni da podjeljeniji valjda ne mogu ni biti. Budući da trenutni ratni sukob u Ukrajini između Rusije i SAD/NATO-a s „partnerima“ – između ključnih zemalja tzv. pravoslavnog i zapadnog svijeta – uvelike prijeti preliti se na permanentno zapaljivi zapadni Balkan, osobito disfunkcionalan BiH, gdje još nisu raščišćeni svi računi zadnjeg rata, ni bliže i daljnje prošlosti, a neodgovori samozvani „narodni vođe“ dovlače sve nove i nove kante kerozina na tinjajuću vatru, stanje se dramatizira. Pojedine se režime ucjenjuje svrstavanjem na ovu ili onu stranu, obećava i prijeti, pa uopće nije svejedno tko šta izjavljuje i kako se ponaša. Sutra će se prerano kukurikanje možda nekomu obiti o glavu.
Recimo, mađarski zadrti suverenist Viktor Orbán načelno podržava protu(bjelo)ruske sankcije Zapada, ali izričit je da neće slati svoju vojsku na ukrajinske granice niti će dopustiti da se Ukrajini šalje zapadno oružje preko mađarskoga državnog teritorija. Premijerski mu kolega iz Bijedne Naše papskiji je od pape: „Hrvatska će biti na prvoj crti ukrajinske obrane kako i kada to Washington/Bruxelles zatraži, pa što koštalo – koštalo!“ A Plenkovića, ako uistinu gadno zagrmi u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj zaista neće ništa koštati to što govori u ime svih sudržavljana, ali itekako hoće te u čije ime govori, a da ga nisu ovlastili. Kao što nisu ni referendumski ovlastili tzv. Visoki dom za uključenje RH u NATO, EU, u eurozonu, etc. U najgorem slučaju – isprepadani ljudi fake news ugrozom nuklearnim udarom iz Ruske Federacije masovno žele kupiti jod i folije za zaštitu od radijacije – regrutacijski je čak znatno prekvalificiran za tzv. münchensku bojnu, pa… Hoće li dvoglavi HDZ (u RH i BiH) i šef države Zoran Milanović, slizani s Dodikovim separatizmom do bljutavosti sada na brzaka staviti na dijetu hrvatski separatizam u BiH? Je li u redu biti u kompi s proruskim jastrebom koji prijeti, ali i jest spreman secesionistički potpaliti rat u BiH kakav je apokaliptičniji u ukrajinskoj zbílji no što vidimo na televiziji? Ovisi o zdravoj pameti dvojice ovnova na državnom brvnu između Griča i Pantovčaka.
„Da se hrvatski političari već počinju odricati pomisli na savezništvo s proruskom politikom za razbijanje Bosne i Hercegovine, ovih je dana u dva navrata jasno pokazao bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula, današnji hrvatski socijaldemokratski zastupnik u Europskom parlamentu“, zapisao je hrvatski novinar Boris Pavelić u kolumni „Hrvatsko buđenje iz velikosrpskog sna“, što ga objavljuje mostarski portal Tačno.net. „Picula je, valja to odmah priznati, zajedno sa svim ostalim hrvatskim europarlamentarcima suodgovoran za današnje nepopustljive zahtjeve HDZ-a BiH za federalizacijom susjedne zemlje; te zahtjeve, naime, Čovićeva stranka legitimira rezolucijama i deklaracijama koje je posljednjih godina usvojio Europski parlament, a koje izrijekom zahtjevaju federalizaciju BiH, i usvojene su uz svesrdno lobiranje hratskih europarlamentaraca, uključujući i Tonina Piculu. Utoliko je Picula suodgovoran za ovo što imamo danas: nepopustljiv, uskogrudan, nefleksibilan, netaktičan i nedovoljno promišljen stav HDZ-a BiH i politike u Zagrebu o načinu kako da se riješi kriza u BiH.“
Tonino Picula (SDP) – već treći euromandat u Bruxellesu na debeloj plaći, pa mu euroslast i mast determiniraju stajališta, ne zdrav razum – nije se u tom smislu proslavio zadnjim istupom u Europarlamentu, kao ni prethodno kao gost Aleksandra Stankovića u HTV-ovu „Nedjeljom u 2“, odnosno prije toga kameleonskim pametovanjem na televiziji N1. A da stanje u BiH isprovocirano ratom u Ukrajini uistinu poprima dramatične tonove i zabrinjavajući eho, dokazuje neki dan sukob/razlaz članova Predsjedništva BiH. Srpski član tog tijela Milorad Dodik zatražio je da ta zemlja zauzme neutralno stajalište o ratu u Ukrajini, da se ne priklanja ni jednoj od sukobljenih strana budući da su „na tom teritoriju sada priznate dvije nove države“ (je li, Donbas i Lugansk). Bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić su to odbili. Dodik je ljutito napustio sjednicu nakon samo petnaestak minuta te optužio ovu dvojicu iz državnog vrha da su time „prekršili ustav te doveli u pitanje opstanak BiH“. Jer, rekao je novinarima, „svaki pokušaj da se očuva ustavna struktura danas je srušen i neizvjesno je na koji će se način nastaviti dalje“.
Komšić je u tomu vidio kako je „Dodik krenuo u realizaciju svog dogovora s Rusijom, provođenje Putinovog plana destabilizacije“ BiH i ove trusne regije za što je jamačno dobio signal dva dana ranije u teelefonskom razgovoru s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. U međuvremenu je rusko veleposlanstvo u Sarajevu objavilo kako su Dodik i Lavrov „razgovarali o provedbi Dodikovog dogovora s Putinom lani u prosincu za posjeta Moskvi“. Što su se dogovorili? Može se tek nagađati. Istodobno, Zapad nije uspio nagovoriti Srbiju da u ukrajinskom ratu ne bude na strani Ruske Federacije, pa je indikativan eho iz Beograda: „Mi moramo gledati svoje interese, dosta smo ginuli za druge“. Srbija stoga neće uvesti ni sankcije na štetu Ruske Federacije. À propos, ne treba smetnuti s uma da su srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i mađarski lider Orbán – koji u ukrajinskom ratu ima radikalno stajalište, također tipa „najprije gledati svoje interese“ – u vrlo bliskim, prijateljskim odnosima, znatno boljim no Mađar s RH premijerom Plenkovićem… Po Komšićevu pak mišljenju, krizno je rješenje „poštivanje postojećih odluka iz vanjske politike dok se ne donesu nove“. Džaferović-Komšićevu potporu tomu da se BiH pridruži zapadnim sankcijama protiv Rusije, Dodik zapravo drži „obračunom sa Srbima“, a to uvjerenje može imati teške posljedice.
Budući da Milorad Dodik, vožd radikalno proruskog entiteta BiH, rijetko pametuje na svoju ruku, bez indikativnog miga iz Beograda/Moskve, baš kao brat mu po „pravovjernosti“ Plenković bez daljinskog upravljača u Bruxellesu/Washingtonu – koji programirano šteka u tzv. trećeentitetskim vezama s b-h Hrvatima – može se očekivati opasno usložnjavanje stanja u BiH na koje službeni Zagreb jamačno više ne smije reagirati huškački. Što se Plenkovića i dvoglavog HDZ-a tiče, nema problema, separatizam im nije, kako su ostavljali dojam, nacionalno to be or not to be pitanje, no drčni neodesničar Milanović puno je tvrđi orah. On nije takva trava što se povija već na prvom eurolahoru. „Ako se Ukrajinu želi na brzaka primiti u EU, a zemlja je u ratu i za učlanjenje postoje kriteriji i stoga procedura“, poručio je prkosnim jastrebovima na Zapadu koji i dalje huškaju nesretne Ukrajince na pogibelj u neravnopravnoj borbi, „onda morate primiti i BiH, i Kosovo, i Sjevernu Makedoniju, i Albaniju…“ I onda „pospani Joe“ ima obraza bubnuti u američkom Kongresu da ruska invazija na Ukrajinu „nije ničim izazvana“, pa tu neistinu potom trbuhozbore svi prozapadni političari i novinari.
Jer je, je li, Putin dao opasati SAD raketno-nuklearnim plotom sudnjeg dana, a ne američki predsjednici oko Rusije manipuliranjem NATO-om, a Biden dodatnim jačanjem vojnih snaga zapadne alijanse na europskom istoku, čime su agresivno/neprijateljski zaprijetiti nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnoj cjelovitosti prirodnim resursima najbogatije i površinom najveće zemlje na svijetu!? Ni najotrovnija zmija neće pecnuti čovjeka, ako joj se previše ne približi i ne osjeti se ugroženom. Bivša novinarka i savjetnica bivše predsjednice RH Mirjana Hrga na svom je FB zidu neki dan napisala da je rat u Ukrajini počeo još 2014. godine kada je Zapad isprovocirao krvavu smjenu „proruske“ vlasti u Kijevu, pa „nije fer amnestirati Zapad, vrlo konkretno: službeni Washington i Berlin. Svi koji su ozbiljno zainteresirani za ovu priču, a ne na razini piljarica i missica (‘Želim mir u svijetu’) neka si daju truda i provjere u kakvoj je situaciji bio Janukovič (‘Putinv igrač’) između milijuna građana Ukrajine koji ne žele i milijuna koji žele približiti se Bruxellesu. Pogledajte kakvu je pomoć tražio za zemlju koja je jurila u inflaciju.
Pogledajte i kakav je konkretan potez Bruxelles (čitaj Angela Merkel) propustio učiniti da odmakne Kijev od Moskve. Ako im je to uopće bio cilj, ako je Sjeverni tok bio manje važan… SAD? Njihova nadmenost bez stvarnog napora, educiranje ljudi na revoluciju a bez sredstava za realizaciju tih ideja je također bilo huljski. Našetavali su se po Kijevu u ranu zimu 2014. (uključivo tada NATO-ovu diplomatkinju Kolindu Grabar-Kitarović, koja se samodopadno naslikavala ispred barikada na Majdanu, op. a.), taman kada je Janukovič prihvatio ‘zapadni’ uvjet prijevremenih izbora na jesen te godine i onda su poubijani oni nevini ljudi u Kijevu. A pouzdani Zapad? Njihova vjerodostojnost u slučaju napada na Irak? Što su napravili sa sjeverom Afrike? Libijom, Egiptom, Tunisom?“ Napokon, što su Unija i SAD/NATO-sufleri učinili 1990-ih godina s bivšom SFR Jugoslavijom, gdje su dopustili neviđena poslije Drugog svjetskog rata krvoprolića, razaranja i zločine protiv čovječnosti. Žrtve agresije su stavili pod embargo, nenaoružane pred agresorske ciljnike, a sada prvi put poslije 1945. godine skupno i krajnje licemjerno, ratnoprofiterski guraju oružje u ruke ljudima koji će izginuti s njim za tuđe, pardon – zapadne babe zdravlje!?
Oni koji prežive bit će u obavezi ne samo vratiti taj kredit sa zateznim kamatama i pristati na obaveze ispisane jedva vidljivim nonparelom na marginama (ne)pisanih ugovora nego i masno platiti obnovu razorene zemlje. Kad je Plenković nedavno hodočastio u Kijev i onako vojnički nesposoban, bez pišljive minute ratnog puta, sic transit, bio poučavao prijatelja Volodimira Zelenskija kako se VRA Bljeskom i Olujom vraćaju odmetnuti teritoriji u okrilje državne matice, preskočio mu je reći koja je prava cijena rata za tzv. obične/male ljude, a koja za tzv. pse rata što su odreda, zajedno sa zapadnim mecenama, uplovili u mirnodopske luke puni kao brod, kao domaći šeici, tzv. poduzetnici/tajkuni, vlasnici lanaca nekretnina i šlepera pokretnina na Kajmanski otocima, ekskluzivni tumači „borbe za slobodu u Domovinskom ratu“, „vječni“ šefovi raznih „državotvornih“ udruga, stranački plaćeni utjerivači biračkih glasova, etc. Ta tužna priča čeka Ukrajince nakon što oružje zašuti – mora jednoga dana, ako ne prije – a zapadni Balkan, sudeći po nemaru tzv. europske obitelji i SAD-a za ovdašnje ljude i prostore, odnosno ruskim i turskim interesima nabildanim ukrajinskim ratom i poremećenim međunarodnim poretkom, možebitno neće izbjeći prijeteće nerede raznim sretstvima i intenzitetima. Kao nastavak neriješenih prethodnih sukoba.
Zapad je propustio pravodobno, a mogao je, imao je sve neophodne alate za opametiti vožda Slobodana Miloševića, suzbiti velikosrpski imperijalizam, kolateralno ratoborne mu parnjake u Hrvatskoj i BiH te spriječiti rat. Recimo, učlanjenjem SFR Jugoslavije Ante Markovića i Stjepana Mesića u EU, što je sada u (neizvjesnoj, no više nevjerojatnoj) igri s Ukrajinom. Vanjskopolitički zabrinjavajuće impotentna Unija četvrt stoljeća se od Daytonskog sporazuma neodgovorno odnosi prema BiH, i to mora imati posljedice. Dvoglavi HDZ, Plenković i Milanović su sada u gabuli budući da njihov manje-više otvoreni trećeenitetski separatizam u odnosu na BiH preko noći više ne pije vodu. Kako sada izvesti politički salto mortale po obrascu, je li – pazi, tako da ostanem nevina? Ako si uza Zapad, što Plenković nekritički tvrdi da bespogovorno jest, a Milanović s drčnom zadrškom također, ne možeš ni skrivećki, kamoli javno huškati b-h Hrvate protiv Bošnjaka i slaviti rođendane s Dodikom. S obiteljskim, sic transit, „plemićkim grbom“ na torti. Kič-ponašanje, kič-svijest i kič.politika nisu kvalifikacije za voditi narod zdravim putem u budućnost.
„U Hrvatskoj, zemlji koja je uz BiH i Kosovo, posljedice agresivnog velikosrpstva osjetila najbolnije, tvrditi da je današnja Dodikova politika korisna i partnerska Hrvatskoj, ne može biti ništa drugo nego rezultat potencijalno katastrofalne političke konfuzije, istovjetne onoj kakvu je 1993. pokazao Franjo Tuđman, kada je dopustio da HVO, u neskrivenom savezništvu s Vojskom Republike Srpske, zarati s Armijom BiH, otvori logore za civile i počini teške ratne zločine“, zapisao je Boris Pavelić. „Posljedice te konfuzije cijela regija osjeća i danas, i najveća je moguća politička pogreška graditi današnju politiku na tragu ondašnjih hrvatskih zabluda i predrasuda. A to je upravo ono što, s manje ili više upornosti, već nekoliko godina čini HDZ BiH, uz jasnu podršku vlasti u Zagrebu.“ Hoće li ukrajinska katastrofa izbiti separatizam iz ludih glava ne bi li BiH napokon opet postao normalna država?
Ergo, Milanović je neki dan telefonirao „prijatelju“ Dodiku u Banju Luku ne bi li ga sklonio da vrati bojkotirajuću srpsku sastavnicu vlasti državne institucije kako bi mogle normalno funkcionirati i prestale biti inspiracijom Čoviću, HDZ-u BiH i jatacima sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma za istovjetan bojkot. Zbog „srca kamenoga“ tzv. međunarodne zajednice koja odbija njihove ucjene za izmjenu izbornog zakona. Pa, je li, ostaje vidjeti hoće li velikosrpsko-velikohrvatski separatizam u BiH na dijetu zbog izdramatiziranih međunarodnih okolnosti ukrajinskim ratom te jačanja zapadne vojne nazočnosti (NATO) u zemljama susjednima Ukrajinii. Istodobno, počelo je vidljivo jačanje zapadne vojne nazočnosti u BiH, gdje se po gradovima ubrzano razmještaju postrojbe Eufora.