Zoran Milanović
Hrvatska je počastila Ordenom reda Ante Starčevića niz problematičnih osoba iz političke i vojne sfere, kao i onih posve nespornih, kojima je sudskim postupkom utvrđen ratni zločin.
Tko je taj u zemlji koji ima pravo, i u čije ime, utjerivati ljudima u glave da moraju u globalnoj krizi biti uz SAD/EU/NATO i tzv. partnere, širiti proturusku histeriju i javno podupirati daljnje krvoproliće u Ukrajini?
Plenkovićeva prepotencija i licemjerje nemaju granice, bilo da je riječ o Milanovićevim „proruskim“ izjavama ili kad je posrijedi tzv. prava strana povijesti u ratu protiv Ruske Federacije.
Kako i komu vjerovati, za što se uhvatiti u hrvatskoj vanjskoj politici, gdje premijer i predsjednik naočigled svijeta skaču jedan drugomu u usta i psuju si najbližu rodbinu?
Koliko se moglo zaključiti iz izjava viđenijih i manje viđenih ljudi iz političke oporbe – mora da je jako, jako vruće na tajnom tržištu nemoralnih zastupničkih ruku kad je obučavanje ukrajinske vojske u pitanju.
Nije li Čovićevo jeruzalemsko soliranje zapravo Milanovićevo kukavičje jaje u HDZ-Plenovićevom gnijezdu? Dragan Čović distancira se od svih kritika kojima razni politički akteri napadaju Milanovića.
Na sljemenu vlasti netko je umislio da je Luj XIV, pa se svom silinom nejakih pluća dere iz svega glasa: „L’état c’est moi!“ Zoran Milanović? Andrej Plenković? Nije jasno, obojica znaju francuski.
Empirijska je mudrost to da istina najviše boli, što se u nemilosrdnom šaketanju među dvama državnim brdima očitava amplitudama višeg ili nižeg intenziteta bijesa, prostačke invencije, podmetanja i osvetoljublja.
Komu je to odjednom, iznenada, ničim izazvano, palo na pamet da se u glavnim gradovima zemalja članica tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo hitno očiste davno već zaboravljena atomska skloništa u podrumima velikih zgrada!?
Nema veze što je pašnjak gradski, ja sam ga ogradio bodljikavom žicom, moj je i ubit ću te budeš li pametovao zakonom! Drčnog Williamsa ne zanima zakon, on ima pištolj i čopor polupismenih majmuna, pa…
Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača Bosne i Hercegovine što ih godinama guraju Milorad Dodik i Dragan Čović?
Hrvatski građani nisu ovlastili Plenkovića i Banožića da njihovu djecu dovode u rusko-ukrajinsku neizvjesnost. Neka šalju svoju, ako misle da treba.
Budalama željnim vlasti po svaku cijenu COVID-populizam je pričuvna opcija, budući da njihove autsajderske opcije nemaju nikakve šanse. Vidi im politički rejting.
Svaka ozbiljnija raščlamba događaja među Hrvatima na zapadnom Balkanu po raspadu SFR Jugoslavije vodi istom zaključku: desno se posrnuće u političkom tzv. mainstreamu predstavlja kao domoljublje i državnička mudrost.
Kakvo je to “izravnavanje računa”, ako sada Zapad nema lijek za tešku tragediju milijuna nedužnih civila u humanitarnoj, izbjegličkoj/migrantskoj afganistanskoj krizi kojoj se ne vidi razumno rješenje?