Peščenica: Tema je izuzetna, lokacija atraktivna, možda takvo bude i rješenje. Ako i kad se usvoje aktualne izmjene GUP-a, novi park postat će administrativna činjenica.
Tema parka u Zagrebu bilježi manifestacije koje tek sporadično, u pojedinim razdobljima uzleta, dosežu visoke kvalitete. U konstelaciji koja je gotovo uvijek daleko od idealne, ponekad sama parcela – a lokacija je temlje svake, pa tako i pejzažne arhitekture – nameće ponešto veće izazove i možda veća očekivanja, svakako velike mogućnosti da se ostvari nešto izuzetno. Takva prilika je i budući longitudinalni park na Peščenici.
Nekad željeznički koridor na potezu od početka Donjih Svetica (praktički Branimirove) do Ulice grada Vukovara, s najznačajnijim, najširim, dijelom južno od Planinske ulice, poodavno je napušten, a željezničke tračnice uklonjene. Nekadašnja zona željeznice do danas je nedefinirana i živi svoju svakodnevicu koja suprotstavlja dvije dominantne spontane urbanizacije. Prvo su improvizirana parkirališta u ekspanziji, a drugo urbana divljina s utabanim stazama za pješake. Na potezu, to neregulirano parkiranje smješteno je sjevernije i bliže Planinskoj, dok je južnije zona gdje auti (još) ne dosežu i gdje je slobodni prolaz po zelenoj površini praktična veza za one koji pješice krate put, brojne šetače pasa ili se koristi kao poligon za igru kvartovske djece. Sve to u dijelu grada gdje značajnjih ili ikakvih parkova gotovo da i nema. Ta, osobito potonja, privremena vrijednost u trajanju između dvije sudbine: željezničke pruge i one nekakvog uređenja, zapravo je i vrijednost sama po sebi – ona koju omogućuje urbana praznina.
Nakon što je pruga izgubila smislao pa onda i nestala, a u traženju novih namjena, tekuće izmjene GUP-a upravo taj prostor prepoznaju kao budući, duguljasti, park. Veliki je to (ne samo planerski) iskorak za čitavu zonu, i za grad. Osim ove, niz je lokacija u gradu koje de facto jesu ili bi mogle funkcionirati kao izduženi parkovi. U prvome redu neki od poteza uz gradske potoke, potom danas još uvijek potpuno zapuštena trasa Samoborčeka ili u nekome obliku praktični spoj terminala na Črnomercu s Grmoščicom putem bivše trase za prijevoz sirovine za ciglanu, što uključuje i most iznad Kustošijanske ceste (po kojem je traka išla) u novoj ulozi pješačkog mosta. Svaki je od tih izazov na svoj način, bliže ili dalje aktivaciji u idealnoj, zelenoj, namjeni.
Aktualna reurbanizacija i transformacija Donjih Svetica u prostor upisuje znatnu izgradnju stambenih kvadrata na mjestima nekadašnjih proizvodnih pogona, skladišta i parkirališta za potrebe industrije. Darwinova ulica s druge strane ukinutog željezničkog koridora već je poprilično izgrađena, ali i tamo nedovršena. Dobrim dijelom koridora kojim su nekad prolazili vlakovi kao svjedoci proizvodnje, nove velike nove zgrade i tisuće novih i budućih korisnika i stanara sad gledaju na pustopoljinu i budući park koji – trebaju. No, umjesto parka, izgledno je da će se taj sada zapušteni prostor s useljenjem daljnih novih objekata i izostankom smislenijih zahvata, znatnije pretvarati u nove spontane parkirališne zone, i da će se na park čekati duže nego je realno potrebno. Park jest važniji, ali tu su inercija, imovinski odnosi, procedure, financije, prioriteti. Park u Zagrebu počesto dođe zadnji na red, ako uopće dođe. Ipak, nova urbanizacija možda može stvar i ubrzati, pa se park dogodi prije, a ne kasnije.
Mnogo toga pritom ide u prilog parka. Tema je izuzetna, lokacija atraktivna, možda takvo bude i rješenje. Ako i kad se usvoje aktualne izmjene GUP-a, novi park postat će administrativna činjenica. Preduvjet koji otvara vrata realizaciji.
