Može li zaštitar na vratima garantirati da se neki maturant neće nožem ili kakvim skalpelom krenuti obračunavati s učenikom iz susjednog razreda? Hoćemo li ignorirati mogućnost da se netko pojavi ispred školskih vrata i aktivira „kašikaru“? Roditelji, koji ultimativno zahtijevate apsolutnu sigurnost za svoje proizvode, jeste li sa svojom djecom ozbiljno porazgovarali o ljudskim pravima nakon učestalih napada na ljude drugačije boje kože? Jeste li AP-u poslali mail u kojem zahtijevate prekid ubijanja djece u Gazi? Zašto mislite da je vaš potomak vrjedniji?
„450 000 učenika sutra će krenuti u novo polugodište.“
Koja lažna vijest.
Ako novinari nevelike zemlje listom kao najvažniju stvar obznanjuju da će pola milijuna, što djece, što odraslih sutra krenuti u novo polugodište, nešto je ozbiljno poremećeno – društvo, najvjerojatnije.
Ministar je rekao da mu je čak i ostavka padala na pamet.
Čemu? Pa jednostavnije je promijeniti brave!
E, sad, da se nisam godinama volonterski bavila probnim evakuacijama iz zgrade u Mesićevoj, bila bih slabije upućena u problematiku; ovako, znam da su problemi oko otvorenih/zatvorenih raznih vrata koja postoje na svakoj školskoj zgradi golemi: osim glavnog, ta je zgrada imala još tri alternativna ulaza i za sva tri je bilo strogo određeno tko, osim „sv. Petra od OŠ“ i „sv. Petre od SŠ“, plus par čistačica, plus par profesora (TZK) smije imati ključeve. U vjetar su odlazila upozorenja da se, u slučaju kakvog ozbiljnog belaja, a ne unaprijed najavljene „evakuacije“, ti izlazi moraju držati otvorenima jer će, dok se locira domar, ključ i odgovorna osoba, barem dvjestotinjak od ukupnog broja ljudi/djece biti ozbiljno pečeno/zatrpano/udavljeno – ne smijemo imati otvorena vrata! Zašto? Zato da: a) djeca ne bi nekontrolirano bježala van i b) ne bi nepozvani ulazili unutra.
Zašto se ne mogu ugraditi kvake s „kuglom“ koje se mogu otvoriti samo s unutrašnje strane? Zato što pogani korisnici umetnu kakav kamen u dno vrata i tako ih ostavljaju trajno otvorenima. Nije li i to bolje nego da su trajno zatvorena? Nije! OK, onda ćemo brojiti pofrigane… Čemu nam služi videonadzor? Možemo li identificirati one koji su ostavili vrata otvorenima? Jok! Rezolucija je zakurac. Mašala.
U Titušu postoji jedan ulaz (osim dvorišnog/kolnog) i taj je kontroliran šifrom. Dakle, moje se nade kreću u pravcu neimanja školskog šerifa.
Ali, to je izlišno – javnost traži veću sigurnost…?
Dva su pitanja:
- Koja javnost?
- Kakva sigurnost?
Ad 1. U cijeloj priči s ubijenim dječakom, najdirljivija je scena starije gospođe koja u suzama i nevjerici, držeći rukom ispisani transparent, komentira mali broj sudionika prosvjeda… Gospođa je iskreno očajna, ona žali za izgubljenim životom i sve bi napravila kako se takav slučaj ne bi nikada ponovio. Njena je tuga iskrena, njeni su motivi ljudski, njen je očaj razumljiv.
Danima prije, na ekranima su, rutinski, defilirali predstavnici Ministarstva, Sindikata, liječnika, roditelja, Grada… Svi su bili zgroženi, svi su najavili pomoć. Nisu, doduše, objasnili zašto već nisu odobrili po par stotina eura za bolje kamere, za brave koje se otvaraju samo s jedne strane, za odraslu osobu na porti (nije zajebancija – probajte u zgradu bilo kojeg suda ući bez valjanog poziva i, recimo, u majici na bretele ili u kratkim hlačama).
Ad 2. Što će zaštitar na vratima zaista kontrolirati? Može li garantirati da se neki, ne bivši nego sadašnji maturant neće nožem ili kakvim skalpelom krenuti obračunavati s učenikom iz susjednog razreda? Može li jamčiti da se, dok iz zgrade izlazi gomila učenika nakon, recimo, završenog šestog sata, neće mimo njih u zgradu uvući netko s tetejcem u ruksaku? Hoćemo li ignorirati mogućnost da se netko pojavi ispred školskih vrata i aktivira „kašikaru“ baš u trenu kad iz zgrade izlazi par desetaka učenika?
Vrijedi li u zatvor staviti pola milijuna ljudi, ili bi bilo smislenije razmisliti o alternativnim rješenjima? I, ne na posljednjem mjestu, ima li ih uopće?
Roditelji koji ultimativno zahtijevaju apsolutnu sigurnost za svoje proizvode moraju prije postavljanja zahtjeva odgovoriti na par pitanja:
- Gdje ste bili ’91.? 🙂
- Gdje ste bili dok su pred/na Božić 2024. vaši potomci detonirali petarde po kvartu i šire?
- Gdje ste bili kad je Vlada davala sve od sebe kako bi „naše dečke“ izvadila iz grčkih kazamata, bez obzira na to što su preko par granica nosili palice i noževe kako bi se obračunali s nekim tamo imaginarnim protivnicima i po mogućnosti kojeg odvojili od života? Jeste li toj Vladi poručili da ne želite da se takvi nasilnici slobodno kreću po vašem gradu?
- Gdje ste bili kad je najavljeno (i ostvareno) povećano izdvajanje novaca za potrebe opremanja vojske (čitaj: dosizanja NATO standarda)? Jeste li mislili da je BDP bunar bez dna i da se iz njega može zgrtati bez štete po druge sustave?
- Jeste li tražili više novca za zdravstvo, osobito za rješavanje sve većeg broja mladih u problemima? Mislite li da je ovaj momak u Prečkom pao s neba?
- Jeste li sa svojom djecom ozbiljno porazgovarali o ljudskim pravima nakon učestalih napada na ljude drugačije boje kože koji rade poslove koje nitko od nas ne želi raditi?
- Jeste li AP-u poslali mail u kojem zahtijevate prekid ubijanja djece u Gazi? Zašto mislite da je vaš potomak vrjedniji?
- Mislite li doista da bi se neimenovani netko (zaštitar, profesor, čistačica…) trebao baciti pred pištolj uperen u vaše blago koje će za mjesec-dva služiti vojni rok za vrijeme kojeg će učiti kako efikasno ubiti____________ (upišite po potrebi: dijete, vojnika, starca, invalida, novinara)?
Ako ste propustili neke od predloženih momenata za vježbanje građanske sigurnosti/odgovornosti, ne gubite nadu! U Hrvatskoj se prilike otvaraju na dnevnoj osnovi. Recimo, danas – video snimke iz Osijeka: na nekakvom se kružnom toku mlati gomila likova u tamnim/crnim odjelcima, psuju, snimaju, lupaju; između njih se provlače (hrabri) vozači, za njima trči policija… normalno stanje nakon košarkaške utakmice (Zadrani su gostovali…)? Očito, da.
Ono što je najbolji detalj cijele štorije jest snimka zaplijenjenog hladnog oružja koja govori više o mjestu, vremenu i mentalitetu nego sto znanstvenih studija: u gepeku se u svoj svojoj tvrdoći i ozbiljnosti, kočoperilo desetak drški za motike (bez motika, naravno) 🙂 .
Dragi svi, da vas vidim i čujem kako ultimativno tražite prestanak sranja po ulicama. Pa dalje.
