Dok EU glasa o novim pravilima o kvaliteti zraka, satelitski podaci pokazuju da 98 posto ljudi živi u područjima gdje je zagađenje iznad granica koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Prevela Dijana Pribačić Jurić.
Doslovno svi Europljani žive u zagađenim gradovima u kojima je prosječna godišnja razina sitnih lebdećih čestica viša od granice koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
U praksi to znači da gotovo svi na europskom kontinentu udišu loš zrak koji se pokazao i fatalnim.
Zagađenje povećava rizik od respiratornih i srčanih bolesti i skraćuje životni vijek.
„Zbog trenutne razine zagađenja zraka mnogo se ljudi razbolijeva. Znamo da smanjenje zagađenja zraka smanjuje broj oboljelih“, kaže Mark Nieuwenhuijsen, ravnatelj Barcelona Institute for Global Health (ISGlobal).
Koliko je loše zagađenje zraka u Europi?
DW je u partnerstvu sa Europskom mrežom za data novinarstvo (European Data Journalism Network) analizirao satelitske podatke iz Copernicusove službe za praćenje atmosfere ( Copernicus Atmospheric Monitoring Service (CAMS)).
Otkrili smo da je u 2022. godini gotovo svuda u Europi 98% ljudi živjelo u područjima gdje je koncentracija sitnih lebdećih čestica, poznatih kao PM2,5, bila veća od granice koju je postavila Svjetska zdravstvena organizacija.
WHO preporučuje da godišnji prosjek koncentracije sitnih lebdećih čestica ne prelazi 5 mikrograma po kubnome metru zraka. Mikrogram je tisuću puta manje od miligrama.
Razina zagađenosti razlikuje se od regije do regije u Europi. Osobito je ozbiljno u dijelovima središnje Europe, u dolini rijeke Po u Italiji te u većim područjima oko metropola, poput Atene, Barcelone i Pariza.
Naša analiza pokazuje da najzagađenija područja Europe dosegnu i godišnji prosjek koncentracije PM 2,5 od oko 25 mikrograma po kubnom metru.
I prije su zabilježene povišene razine zagađenja zraka u nekim gradovima, ali ova analiza podataka pokazuje prvu usporedbu zagađenja u različitim regijama Europe. Može se vidjeti gdje se kvaliteta zraka poboljšala, a gdje pogoršala.
Upotrijebili smo podatke da identificiramo dva mjesta sa istim problemima, ali i drugačijim ishodom. U sjevernoj Italiji razina zagađenja je visoka i čini se da će tako i ostati. U južnoj Poljskoj također je visoka, ali se čini da opada. Provjerili smo da li strategije za smanjenje pomažu ili ne.
Što su sitne lebdeće čestice?
Sitne lebdeće čestice su kombinacija vrlo sitnih krutih i tekućih čestica različitih materijala i zagađivača.
Zagađivači su nevidljivi golom oku. Imaju promjer manji od 2,5 mikrometra odnosno 30 puta su tanje od jedne dlake. Iako ima različitih onečistača koji utječu na ljudsko zdravlje, često je fokus upravo na ovim česticama jer postoje znanstveni dokazi o njihovom lošem utjecaju na javno zdravlje.
Kako je u Europi u usporedbi s drugim krajevima svijeta?
Europski zrak je generalno bolji nego u drugim dijelovima svijeta.
U zapadnim indijskim gradovima, poput na primjer New Delhija, Varanasija i Agre prosječne vrijednosti čestica MP2,5 mogu prelaziti i 100 mikrograma po kubnom metru. U Europi, naši podaci pokazuju zagađenje do 25 mikrograma po kubnom metru.
Ali čak i na tako niskoj razini za Europu u usporedbi s drugim područjima, zagađenje može imati značajan utjecaj na zdravlje.
Koju granicu predlaže EU i što kažu stručnjaci?
Novi europski zakoni o kvaliteti zraka će dopuštati prosječnu godišnju koncentraciju od 10 mikrograma sitnih lebdećih čestica po kubnom metru zraka.
Odbor za okoliš Europskog parlamenta predložio je usvajanje preporuka Svjetske zdravstvene organizacije koje su strože i ograničavaju na pet mikrograma čestica MP 2,5 po kubnom metru zraka.
Već ograničenje na 10 mikrograma, bit će strože od trenutnih standarda koji dozvoljavaju koncentraciju čestica PM 2,5 na 20 mikrograma po kubnom metru – dakle četiri puta više od preporuka WHO-a.
Zdravstveni i okolišni stručnjaci tvrde da bi novi europski zakoni o kvaliteti zraka trebali odražavati upute Svjetske zdravstvene organizacije, ali priznaju da će to biti izazov.
„EU ograničenja ne uključuju samo zdravstvene faktore, već i ekonomske interese dok su ograničenja WHO-a sastavili stručnjaci kojima je bilo važno samo zdravlje“, kaže Nieuwenhuijsen. „Nadam se da će prihvatiti prijedloge WHO-a, ali vjerojatno će mnogi tvrditi da bi to bilo preskupo.“
Pogledajmo naš prvi slučaj: sjeverna Italija – kvaliteta zraka kontinuirano je loša
Sredinom veljače 2023. više je gradova u talijanskoj dolini rijeke Po bilo vrlo zagađeno. Osobito su pogođene regije Lombardija i Veneto.
Dnevni prosjek koncentracije PM 2,5 čestica u gradovima kao što su Milano, Padova i Verona prelazili su, prema podacima istraživača iz Copernicusa, 75 mikrograma po kubnom metru.
Djelomično je krivac i geografski položaj: regija je okružena planinama i zagađenje koje stvara gusti promet, industrija, emisije iz poljoprivrede i grijanja domaćinstava ostaje zaglavljeno na tom području.
Agencije za zaštitu okoliša izvještavaju da više tisuća ljudi svake godine preuranjeno umre zbog bolesti povezanih sa zagađenjem.
U istraživanju obajvljenom u znanstvenom časopisu The Lancet korišteni su podaci o zagađenju od 2015. godine i procijenjeno je da bi oko 10 % smrti u gradovima poput Milana moglo biti spriječeno kada bi se prosječna koncentracija PM 2,5 čestica smanjila za otprilike 10 mikrograma po kubnom metru.
Istraživači su zaključili da bi broj smrti povezanih sa zagađenjem bio za 100.000 manji godišnje kada bi veći europski gradovi mogli doseći cilj od pet mikrograma po kubnom metru.
Ali to nije smjer u kojem ide dolina rijeke Po.
„Uz lošu geografsku poziciju, radimo upravo suprotno od onog što bismo trebali“, kaže Anna Gerometta, odvjetnica i presjednica udruge Cittadini per l’Aria koja zagovara strože zakone o kakvoći zraka u Italiji.
Gerometta kaže da su mjere za ograničenje ispušnih plinova iz automobila, grijanja domaćinstava i mesne industrije preslaba da bi se suočile sa problemom.
S druge strane u Poljskoj lokalne strategije pokazuju poboljšanje.
Poljska odbacuje peći na ugljen i poboljšava kvalitetu zraka
U nekim dijelovima Poljske razina zagađenje je među najvišim u Europi. Ali je sustavno smanjuju od 2018. godine, prve godine u podacima koje smo analizirali.
U primjerice Krakovu, drugom najvećem gradu u zemlji, u 2018. godini razina zagađenja je iznosila skoro 25 mikrograma po kubnom metru. Do kraja 2022. godine smanjila se za više od 20 %.
U obližnjim gradovima Katowice, Gliwice i Tychy kao i Poznanu i glavnom gradu Varšavi zabilježeno je također smanjenje zagađenja.
Poboljšanje je uslijedilo nakon što su poljske vlasti odlučile modernizirati kućne sustave grijanja, poznate kao „pušnice“. Taj proces traje već deset godina.
„Zovemo ih „pušnice“ jer stvaraju puno dima, ali to su ustvari stare peći.“, kaže Piotr Siergiej iz okolišne organizacije Polish Smog Alert. „Zamijenjeno je gotovo 800.000, ali ih je ostalo još skoro 3 milijuna. Riječ je o vrlo sporom procesu. „
Na području Krakova, gdje je 2019. godine uvedena zabrana loženja ugljena i drva za grijanje domaćinstava, gotovo su sve stare peći zamijenjene.
Kako stav javnosti utječe na politike o kvaliteti zraka?
„Kada bi se prije deset godina pričalo o zagađenju zraka u Poljskoj, ljudi su odgovarali da to nije tako strašno pa bi došlo da lupaš glavom o zid,“ priča Siergiej. „Ali nakon godina lupanja najveći je uspjeh promjena percepcije. Zakon je važan, ali političari će napraviti samo ono što glasači žele.“
U Italiji okolišni aktivisti su primijetili sličan problem u premošćivanju jaza između znanosti i svakodnevnog života. „ Ljudi ne razumiju problem zagađenja zraka. Kad ne vidiš, često ne razumiješ koliki je utjecaj, „ kaže Gerometta.
Ali stvari se ipak mijenjaju. Prema istraživanju Eurobarometra iz 2022. godine, većina Europljana sada uviđa koliko su ozbiljan problem bolesti dišnog sustava uzrokovane zagađenjem. Dok većina anketiranih smatra da nisu dovoljno informirani o trenutnim standardima, većina onih koji su svjesni problema misle da treba uvesti još strože zakone o kvaliteti zraka.
