Egzodus sa sela i klimatska kriza promijenili su europsko selo, a s njime su se promijenili i požari koji pogađaju kontinent svakog ljeta.
Prevela Marina Kelava.
Benicarló, Nules i Burriana. U samo tjedan dana ovog kolovoza požari su izbili u više općina u španjolskoj pokrajini Castellón. U sva tri slučaja plamen se proširio kroz zapuštene usjeve. Priča je to o Levanteu (istočni dio Pirenejskog poluotoka), ali i o cijeloj Europi. Napuštanje ruralnih područja ostavlja milijune hektara na milost i nemilost prirodi, a posljedično i požarima.
Ova prijetnja nije nova, ali je sve opasnija, kako je sve više požara na kontinentu. To također nije linearan proces. Površina zahvaćenih područja varira iz godine u godinu, a vrhunci i padovi ponavljaju se svakih pet godina. Sezone velikih požara proizvele su posebno opustošene krajolike 2003., 2007., 2012., 2017. i 2022., s između 700.000 i 1,2 milijuna hektara opožarenih površina, područja usporediva s Ciprom ili Kosovom.
Uzroci ovog porasta požara su složeni. Klimatske promjene dovode do sve većeg broja toplih i suhih epizoda koje dopiru sve više i na sjever, a suhoća terena raspiruje vatru. Međutim, postoji još jedan ključni čimbenik za napredovanje požara, a to je promjena korištenja zemljišta. Europa 2022. uvelike se razlikuje od Europe s početka stoljeća, s velikom promjenom u upravljanju krajolikom i zemljištem koja je započela prije nekoliko desetljeća, ali čije posljedice vidimo tek sada. Aktualna požarna karta Europe u tom je smislu ilustracija ruralnog egzodusa i napuštanja sela.
Svake godine Europski informacijski sustav za šumske požare (EFFIS) detektira sve više i više požara dovoljno velikih da ih mogu vidjeti satelitski senzori, uključujući one na sjeveru kontinenta, kao što su pokazali veliki požari u Gävleborgu i Jämtlandu u Švedskoj 2018. „Kulturne, povijesne i karakteristike upravljanja zemljištem naglo su se promijenile u Europi i naša je ranjivost veća”, potvrđuje Cristina Montiel, profesorica geografije na Sveučilištu Complutense u Madridu i stručnjakinja za šumske požare i upravljanje zemljištem.
Prije dva desetljeća požari su uglavnom zahvaćali istočnu Europu i njena poljoprivredna područja kao što su usjevi i travnjaci, južnu s velikim požarima u mozaiku šuma i drugih prirodnih područja (travnjaci, tresetišta, močvare itd.), a sjeverozapadnu tek s nekim raštrkanim izbijanjima u nešumskim prirodnim područjima.
Međutim, u posljednja dva desetljeća slika se potpuno promijenila. Šumski požari sada su dominantni u većini regija Europe, posebno na jugu i Baltiku. U Španjolskoj su, primjerice, porasli s 27% ukupne opožarene površine u razdoblju 2000. – 2005. na 42% između 2017. i 2022., a u Finskoj s 25% na 40%. U međuvremenu, veliki dio usjeva i pašnjaka koji su gorjeli na istoku je napušten, a plamen sada uglavnom zahvaća grmlje, kao u Rumunjskoj, gdje su poljoprivredni požari pali sa 37% opožarene površine na 14%, a požari grmlja porastao od 2% do 42%.
Nekadašnje oranice i pašnjake priroda je vratila sebi kako je seosko područje ispražnjeno i ostarjelo, a sada se ta područja kojima se nekada upravljalo – ispaša, oranje, kultivacija i žetva – nastoje vratiti u svoje izvorno stanje, bilo u obliku travnjaka, močvara ili šuma. No, to nije brz proces, a u slučaju šuma traje nekoliko desetljeća. “Ono što najviše gori su neregulirana područja, ona gdje nema definirane namjene i koja su u trajnoj promjeni”, kaže profesorica Cristina Montiel. Nedostatak kontrole zapravo je jedan od glavnih problema na sjeverozapadu Pirenejskog poluotoka, regiji koja trpi najviše požara u Europi, kao što je El Orden Mundial također objasnio u ovom izvješću o požarima izazvanim eukaliptusom u Galiciji.
Depopulacija je glavni uzrok ove promjene u korištenju zemljišta, ali ne i jedini. Turizam ili špekulacije nekretninama također su čimbenici koje treba uzeti u obzir, jer kada se utvrdi da su projekti neprofitabilni i nakon toga napušteni, zemljište je prečesto prepušteno samome sebi, otvarajući nove fronte za napredovanje vegetacije i povećavajući ranjivost teritorija za požare.
Iako s brojnim ekološkim uvjetima i regionalnim razlikama, karta požara prema namjeni zemljišta u Europi je i karta razvoja, posebno vidljiva u zemljama koje su se radikalno promijenile u zadnja dva desetljeća i sada bilježe redovite požare. To je slučaj u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj. U najbogatijim regijama tih zemalja, gdje je ruralni okoliš najviše transformiran, područja koja najviše spaljuju uglavnom su šume, na primjer u zapadnoj Rumunjskoj, zatim šikare u područjima koja su se nedavno počela mijenjati, kao u središnjoj i istočnoj Rumunjskoj te poljoprivredna područja u manje naprednim dijelovima, kao što je udaljeni sjeveroistok Rumunjske.
“Vrlo brza teritorijalna promjena pretvara se u jednako brzu promjenu u rizicima od širenja požara”, objašnjava Montiel. U posljednjih pet godina ovaj je obrazac jasno vidljiv u Italiji, gdje su se opožarena površina udvostručila u odnosu na početak stoljeća, što je obilježeno razdjelnicom sjever-jug koja je karakteristična za tu zemlju. Na bogatom sjeveru najviše opožarenih područja čine šume, u središtu su to druga prirodna područja, a na otocima i manje prosperitetnom jugu poljoprivredna područja, iako postoje i anomalije uzrokovane orografijom, poput južne ali planinske, Kampanije i Kalabrije, kojima dominiraju šumski požari.
Vatra je tradicionalno bila alat za upravljanje krajolikom u Europi. Kontrolirano spaljivanje strništa služilo je za vraćanje hranjivih tvari u tlo i sprječavanje kasnijih nekontroliranih požara. Međutim, ova praksa je postala rjeđa i opasnija jer su se i susjedne parcele prestale obrađivati. Europa se sada prebacila na obranu od plamena, od učestalijih požara i dulje požarne sezone koja dopire sjevernije, te od promjene u korištenju zemljišta i krajobraza koji su pogodno tlo za te požare. Ovo predstavlja izazov vatrogasnim timovima koji se moraju prilagoditi i brzo naučiti kontrolirati požare u dosad nepoznatim okruženjima.
Metodologija
Podaci o požarima dobiveni su iz EFFIS-a (Europski informacijski sustav za šumske požare), a podaci o korištenju zemljišta iz Corine Land Cover, oba iz programa Copernicus.
Do 2018. EFFIS je mogao otkriti samo požare veće od 30 hektara. Prag je sada smanjen na pet hektara. Nadalje, u svim svojim statistikama EFFIS isključuje požare koji pogađaju samo urbana ili poljoprivredna područja.
Kako bi se pojednostavila analiza podataka, požari su kategorizirani prema glavnoj namjeni opožarenog zemljišta. U tom smislu, kategoriju “šipražja” koja se koristi u ovom članku EFFIS se naziva “tranzit”, a odnosi se na obično napuštena i degradirana područja prekrivena šikarom.