Akcijski plan provedbe Strategije prilagodbe klimatskim promjenama trebao je biti donesen do kraja lipnja 2021. no Hrvatska ga još uvijek nema. To znači da nemamo ni nadležna tijela za provedbu, rokove, pokazatelje uspješnosti, kao ni financijska sredstva. To je tek jedna od niza primjedbi i propusta koje je istaknuo Državni ured za reviziju u ocjeni učinkovitosti hrvatske prilagodbe. „Loša ocjena je alarmanta, znači velike rizike i gubitke za Hrvatsku”, ističe Dušica Radojčić, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša.
Je li hrvatska prilagodba klimatskim promjenama učinkovita, ispitao je Državni ured za reviziju u Izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti o kojem je raspravljao saborski Odbor za zaštitu okoliša ovoga mjeseca, a jednoglasno prihvatio Hrvatski sabor u petak. Predmet revizije bile su aktivnosti Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u vezi s planiranjem i provedbom aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama nakon potpisivanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Ured za reviziju pronašao je niz propusta MZOZT-a te je ocijenio aktivnosti u Ministarstvu u vezi s planiranjem i provedbom aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama „djelomično učinkovitim“.
Akcijski plan provedbe Strategije prilagodbe klimatskim promjenama još uvijek nije donesen, a prema Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, trebao je biti donesen u roku od osamnaest mjeseci od stupanja na snagu Zakona, odnosno do kraja lipnja 2021., istaknula je revizija. To znači da nemamo nadležna tijela, rokove, pokazatelje uspješnosti, kao ni financijska sredstva, te da nema sustavnog prikupljanja podataka o provedenim aktivnostima prilagodbe. Iz Ministarstva su odgovorili da su osnovali stručnu komisiju u siječnju 2025. te da planiraju Akcijski plan uputiti Vladi Republike Hrvatske na donošenje do kraja 2025. No kako se akcijski plan donosi na petogodišnje razdoblje, očito je da jedno petogodišnje razdoblje potpuno izgubljeno.
„Činjenica da nismo donijeli petogodišnji dokument definitivno oslikava ambiciju i prioritet ove teme unutar same vlade. Klimatske promjene su toliko važna tema da bi praktički jedan od potpredsjednika vlade njome trebao horizontalno upravljati, a ne marginalizirati je u jedan ured jednog ministarstva“, kaže Luka Tomac iz Zelene akcije.
Dušica Radojčić, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, također smatra da je loša ocjena u provedbi mjera prilagodbe alarmantna te da „znači velike rizike i gubitke za Hrvatsku“.
„Neobično je da je Strategija prilagodbe klimatskim promjenama donesena još 2020., a da nismo uspostavili sustav praćenja tih mjera. Da netko pita Ministarstvo i Vladu kako stojimo, ne bismo znali, ne prate se rezultati, nitko ne može reći postoji li napredak ili ne, a još smo jučer trebali to pokrenuti“, ističe Radojčić.
Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, koje, između ostalog, treba osigurati brzu i učinkovitu integraciju prilagodbe u sektorske politike, također nije osnovano u roku koji je propisan odredbama Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, naglašava Državni ured za reviziju kao jednu od deset primjedbi i propusta. U Ministarstvu opet kažu da je osnivanje povjerenstva „u Godišnjem planu rada za 2025.“, no povjerenstva i dalje nema.
„Situacija je prilično loša, a radi se o aktivnostima koje bi trebale smanjiti ranjivost na klimatske promjene. Europa je kontinent koji se zagrijava najbrže na svijetu i ovih dana s toplinskim valom vidimo što nas čeka u budućnosti. Moramo imati infrastrukturu koja je otporna, štititi se od poplava, od velikih toplina, razviti djelotvorni sustav ranog upozoravanja“, kaže Radojčić.
Ured za reviziju upozorava i da je na poslovima u vezi s prilagodbom klimatskim promjenama zaposlen nedovoljan broj kvalificiranih osoba, dok Ministarstvo odgovara kako su u tijeku nova zapošljavanja.
Izvještaj dalje ističe kako skupine koje su najranjivije na utjecaje klimatskih promjena nisu utvrđene u postupku planiranja prilagodbe i nisu uključene u proces odlučivanja o oblikovanju i provedbi mjera prilagodbe, te da ranjive skupine nisu na sveobuhvatan način uključene u procjenu rizika niti su razvijene odgovarajuće mjere za ublažavanje rizika od klimatskih promjena za ranjive skupine.
„Postoje ljudi koji zbog siromaštva nemaju klima uređaje, što ćemo s njima? Treba ih identificirati pa prilagoditi neke mjere da ih se uključi. Mjere naravno imaju neku cijenu, moramo uložiti, ali da bismo smanjili buduće štete, to nije trošak, to je investicija“, kaže Radojčić.
Iz Državnog ureda za reviziju ističu i da ne postoji koordinacija između nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktivnosti. Iako za izgradnju zelene infrastrukture postoje sredstva koja se dodjeljuju iz europskih fondova, nema dovoljno kontrole kako se ta sredstva troše. Radojčić tako spominje slučaj u Puli, kada se tim novcem krčila šuma za izgradnju biciklističke staze, a onda se uz rub staze sadila nova stabla.
„Rizici i štete mogu se smanjiti ako se ljudi i priroda prilagode. Ali, umjesto izgradnje zaštitnih brana i zidova, imamo gradnju na samoj obali, zbog nedostatka izgradnje hidrotehničkih objekata imamo velike suše i štete, umjesto pošumljavanja imamo devastaciju šuma i zelenih površina u gradovima, premalo se gradi zelene infrastrukture, o jačanju apsorpcijske sposobnosti zemljišta za prihvat viška vode ne misli gotovi nitko“, komentira Radojčić.
Prošlog je tjedna Europa srušila brojne temperaturne rekorde za lipanj, u Španjolskoj su temperature prelazile i 50C, klime rade na najjače, šumski požari bijesne, seljaci su očajni radi višemjesečne suše i očekivala bi se određena akcija od strane vlasti, no hrvatskoj vlasti klimatske promjene nisu ni pri vrhu prioriteta.
„Jedan od primjera prioriteta ove Vlade su najave ogromnih ulaganja u vojnu industriju dok još uvijek, do samog početka sezone, ne znamo imamo li na raspolaganju dva, tri ili četiri kanadera, a ljeta su sve sušnija i toplija“, zaključuje Tomac.
