Brojne kolege jučerašnjih prosvjednika već su otišli u mirovinu po nepovoljnim uvjetima nametnutim u vremenu recesije, zbog čega slobodni umjetnici traže i retroaktivnu mjeru kojom bi vlada kompenzirala za načinjenu štetu.
Na jučerašnjem prosvjedu na Markovom trgu nije nedostajalo pjesme i prosvjednih ritmova. Drugačije, čini se, ne može kada su u pitanju prava umjetnika. Već više od jednog desetljeća traje saga slobodnih umjetnika koji, prema jednom od organizatora, ilustratoru Matiji Pisačiću, primaju mirovine u mizernim iznosima koji variraju od 1500 do 2500 kuna. O tome kako je do toga uopće moglo doći pisano je i govoreno razmjerno dosta u posljednje vrijeme: mirovine slobodnih umjetnika još uvijek su uvjetovane antirecesijskim mjerama iz 2009. godine. Tada je svima s ostvarenim statusom slobodnih umjetnika mirovinski koeficijent smanjen s 1,2 na 0,8 posto. Tako je ova grupacija srozana ispod granice siromaštva što je istaknuto i prije prosvjeda u Peticiji za koeficijent mirovina samostalnih umjetnika.
Priča je ponovno vraćena u interes javnosti od odluke o zakonskom povećanju koeficijenta na 1,2 posto koja treba stupiti na snagu 1. travnja, naspram traženih 1,8. Time se traži usklađivanje mirovinskog koeficijenta slobodnih umjetnika s koeficijentima umjetnika zaposlenih u državnim i umjetničkim institucijama. Povećanje na 1,2 posto nešto je što organizatori zovu „retrogradnim koeficijentom“ koji nisu sami tražili niti pregovarali, nešto što cijelu priču vraća petnaestak godina unazad.
Šteta je, bez sumnje, već učinjena. Brojne kolege jučerašnjih prosvjednika već su otišli u mirovinu po nepovoljnim uvjetima nametnutim u vremenu recesije, zbog čega slobodni umjetnici traže i retroaktivnu mjeru kojom bi vlada kompenzirala za načinjenu štetu.
Jučerašnjem prosvjedu nije nedostajala podrška od nekoliko stotina kolega i simpatizera koji su na pola sata potegli na Markov trg, nešto poznatijih lica, glumca Mirana Kurspahića i glazbenice Sare Renar koji su izveli prigodne glazbene točke, kao niti nekoliko opozicijskih političara u pozadini. Međutim, ovaj prosvjed nije organiziran od Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika koja je trenutačno za pregovaračkim stolom s Ministarstvom kulture. Sljedeći prosvjed, najavljen u skoroj budućnosti, bit će zasigurno s njihovom podrškom, uvjeren je Pisačić u nastupima za medije netom poslije prosvjeda. Čini se da izostaje i solidaran moment umjetnika i kulturnih radnika iz institucija s čijim se mirovinskim koeficijentima želi žele izjednačiti slobodnjaci. Jedan od državnih tajnika, Stipe Župan, u obrazlaganju zakonskog amandmana ove godine prema kojemu je odbijeno povećanje iznad retrogradnih 1,2 posto, dao je do znanja da ministarstvo i vlada ne žele dopustiti izjednačavanje prava umjetnika s onima unutar institucija.
Cijelu tu hadezeovsku računicu po kojoj bi penzije samostalnih umjetnika premašivale penzije institucionaliziranih, zastupnica je Zeleno-lijevog bloka Urša Raukar Gamulin, od koje zasad imaju najvjerniju političku podršku u sabornici, proglasila promašenom i namještenom. Ponavljala je Gamulin i ponavljala, i to rječnikom razumljivim i nezainteresiranim ljubiteljima kulture iz vladajućih redova, da je „kulturno i umjetničko stvaranje nacionalni identitet ove države“, ali uzalud. Šteta, jer slobodni umjetnici moraju predstavljati „zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“, kako je navedeno u Pravilniku o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika…
Predstoji za vidjeti mogu li prosvjednici izboriti jedinstvo više od tisuću i četiristo slobodnih umjetnika, koliko ih ima u zemlji, kao i eventualni solidarni moment kolegica i kolega unutar i izvan institucija, ali i šire javnosti.
