Osvrt na plesnu predstavu What Do You See, Or Not Hrvatskog narodnog kazališta Ivana po. Zajca u Rijeci.
Suvremena plesna predstava What do you see, or not nastala je kao debitantsko djelo multidisciplinarnoga umjetničkog kolektiva Yellowbiz Art Collective (YAC), koji su 2024. osnovali donedavni prvaci Baleta riječkog HNK-a Michele Pastorini, Valentin Chou i Maria Matarranz de las Heras, sa zajedničkom vizijom pomicanja granica suvremenog plesa spajanjem različitih talenata kroz koreografiju, vizualnu umjetnost i kostimografiju. Osnovna je intencija YAC-a stvaranje inovativnih plesnih djela koja odražavaju osobna iskustva osnivača i njihovu zajedničku viziju svijeta, pri čemu je Michele Pastorini glavni koreograf i osoba zadužena za upravljanje kreativnim smjerom YAC-a, Valentin Chou odgovoran je za produkciju vizualnog sadržaja, a Maria Matarranz de las Heras za kostimografiju.
Premijerno izvedena 19. studenoga 2024., What do you see, or not tematizira susrete, nesporazume, propuštene trenutke i skrivene istine triju likova (utjelovljuju ih Pastorini, Chou i Matarranz de las Heras) koji misle da se razumiju, no često bivaju u zabludi ili zavedeni, te koji, kao „i većina ljudi, traže odgovore na ono što su vidjeli, a da se ne zagledaju dublje.“ Pri tome se izvođačka izloženost nastoji potcrtati scenskom ogoljenošću te fokusiranjem na tjelesnost i dramaturgiju, čime, s jedne strane, likovi bivaju lišeni raspoznatljivog konteksta, dok s druge strane, njihovi kostimi u formi svakodnevne odjeće (majice, košulje, hlače, odijela, spavaćica, donje rublje) i rekviziti (kofer, boksačke rukavice, cvijet) ipak stvaraju određen kontekst, ali sukladan naslovu: namjerno nedovoljno determiniran. Takvom se stvaranju ozračja pridružuje i ReVibrant Trio koji je skladao glazbu, te ju, kao svojevrsno četvrto izvođačko tijelo, na pozornici izvodi uživo (Pedro Rosenthal Campuzano na udarljkama, Osman Eyublu na violini i Golnar Mohajeri na violončelu), dok nadopunu te primarne zvučne kulise čine povremene snimke glasa s kolodvorskog razglasa, navijački povici sportske publike ili naprosto tišina.
Glazba za sve vrijeme trajanja te pedesetak minuta duge predstave pruža dinamičan, ritmičan i napet okvir scenskim zbivanjima, koja rasplamsava gore spomenuti ljubavni trokut najčešće u različitim vidovima borbe – mjestimice čak i one doslovne, u boksačkom meču – u skladu s kojom koreografijom dominiraju široke amplitude geste, fleksibilnost i stabilnost dorsalnog predjela, znatan udio partera, odnosno česte tranzicije iz vertikale u horizontalu i obrnutu vertikalu, siloviti ulasci u podrške bez romantičnog predznaka (primjerice, iz skoka u položaj na ramenima, koljenima, leđima ili oko struka), i slično.
Plesački trio – koji je inače tipski u dovoljnoj mjeri sličan, ali i u poželjnoj mjeri različit – istaknuo se nadahnutom i besprijekorno izvedenom međusobnom igrom te upečatljivim solima, kojima je pokazao svu izražajnost, muzikalnost, plastičnost, lakoću, svježinu, a na momente i eruptivnu snagu izvedbe.
Stoga je odlazak to troje istaknutih plesača nakon dolaska novog vodstva značajan gubitak i za Kazalište i za publiku, jer u novoj kadrovskoj i repertoarnoj slagalici neće biti jednostavno pronaći suvremene plesače podjednako snažnih osobnosti, plesačkog instinkta i tehničkih mogućnosti. No zato se za nadati da će scenski lako prenosiva predstava What do you see, or not u budućnosti pronaći svoje mjesto na drugim hrvatskim, kao i inozemnim pozornicama, jer svojom nepretencioznošću, sugestivnošću, komunikativnošću i umjetničkom zaokruženošću ne nudi samo puno toga za vidjeti, nego i uopće za doživjeti.
