Patricia Pisani na Dotršćini: Intervenirat ću na stazi u parku u Dolini grobova. Rad ima poveznicu s onim izvedenim u Merellenbergu, a treba preuzeti simboličku ulogu sigurnog prijelaza.
Ovogodišnja memorijalna umjetnička intervencija Virtualnog muzeja Dotrščina i partnera u čast žrtava fašizma rad je naslovljen „Transition/Prijelaz“ autorice njemačko-argentinske umjetnice Patricije Pisani iz Berlina. Rad će biti izveden tradicionalno u povodu Svjetskog dana mira, u subotu, 21. rujna 2024. s početkom u 11 sati na glavnom ulazu u spomen-park Dotrščina.
Ovogodišnja intervencija na Dotrščini dio je novog eksperimentalnog ciklusa Virtualnog muzeja Dotrščina i partnera kojim se najvažniji zagrebački memorijalni prostor, putem umjetničke i kulturne razmjene, povezuje s memorijalnim prostorima sličnog karaktera i statusa u drugim europskim glavnim gradovima. Za prvo povezivanje odabrano je spomen-područje Murellenberg u Berlinu gdje je memorijalnu land art intervenciju u lipnju ove godine izveo zagrebački umjetnik Vlado Martek, autor prošlogodišnje intervencije na Dotrščini. Patricia Pisani autorica je trajnog spomen-obilježja u spomen-parku Murellenberg, postavljenog 2002. godine.
Od otvorenja spomen-obilježja u spomen-parku Murellenberg/ Murellenschlucht u Berlinu, čija ste autorica, prošlo je više od dvadeset godina. Kako gledate na taj svoj rad danas, s odmakom? Kako ste došli na ideju i što to obilježje predstavlja?
Ideja za rad nastala je u sklopu pozivnog natječaja 2001. godine. Posjetili smo dio lokaliteta u Murellenschluchtu u okrugu Berlin-Charlottenburg, gdje je nekada bio njemački Wehrmacht, a nakon rata Englezi i njihove okupacione trupe. Od njihovog povlačenja tamo svoje sjedište ima berlinska policijska akademija. To i jedna od sličnosti s Dotrščinom gdje se također u blizini nalazi Policijska akademija.
To policijsko područje bilo je zatvoreno za javnost i strogo kontrolirano. Kako bi se moglo prelaziti iz jednog dijela u drugi, stražarske postaje bile su opremljene prometnim ogledalima. To je omogućilo stražaru da proširi svoje vidno polje.
Za svoj rad sam na spomen-obilježju koristila tu simbolično ideju “gledanja iza ugla”, “što je bilo i što može doći” i postavila 104 komercijalno dostupna prometna ogledala u šumi. Ona označavaju put do autentičnog mjesta strijeljanja dezertera i onih koji su odbili poslušati naredbe. Ogledala iritiraju posjetitelje jer njihova izvorna funkcija nije potrebna u šumi. Na taj način želim privući pažnju, a da ne izgleda dramatično.
Ideju o decentraliziranom spomeniku, koji se raširio šumom, osobno sam doživljavala hrabrom. Tadašnjem se žiriju svidjela i usudili su se dati prednost neobičnom rješenju spomen-obilježja. Mislim da danas takva ideja više ne bi pobijedila.
Kakva je praksa memorijalizacijeu Njemačkoj danas i primjećujete li neke trendove?
Njemačka je i dalje vrlo aktivna na polju kulture sjećanja. Umjetničke realizacije su poželjne u raspisanim natječajima. Samo što je od 1990-ih do početka nultih godina duh vremena bio slobodniji i odvažniji u smislu umjetnosti i pamćenja. U posljednjih dvadeset godina osnažuje prilično konzervativan pogled, koji je onda i djelomično usmjerio oblikovanje i dizajn.
Rođeni ste i odrasli u Buenos Airesu. Vaša je obitelj porijeklom iz Italije. U jednom razgovoru tijekom vašeg prvog boravka u Zagrebu spomenuli ste Zagrebačke soliste.
To je sjećanje iz djetinjstva. Moj otac je posjedovao dvije ploče ansambla i povremeno smo ih slušali kod kuće. Do vašeg poziva da dođem u Zagreb imala sam samo tu osobnu vezu s Hrvatskom. Zamolila sam brata u Argentini da potraži ploče u zbirci naših roditelja. Fotografirao je požutjele korice ploča i poslao mi ih dok sam bila u Zagrebu.
Što ćete izvesti na Dotrščini?
Intervenirat ću na stazi u parku u Dolini grobova. Rad ima poveznicu s onim izvedenim u Merellenbergu, a treba preuzeti simboličku ulogu sigurnog prijelaza. Djelo se i zove “Prijelaz”, a nudi mnoge asocijacije. Moj odabir prometnih znakova na oba mjesta služi kao most između Dotrščine i Murellenschluchta, a ujedno ukazuje na univerzalnost žrtava fašizma i vrijednosti koje branimo dok ih se sjećamo.
U Berlinu živite od 1990. godine. Zašto ste izabrali taj grad i koliko se on promijenio zadnjih tridesetak godina?
Studirala sam na poslijediplomskom studiju u Stuttgartu od 1990. do 1993., ali željela sam biti umjetnički aktivna u Berlinu. Devedesetih godina Berlin je bio izrazito zanimljiv grad s puno slobodnog prostora i intenzivnom razmjenom. Tijekom godina, međutim, grad je postao zlatni rudnik za industriju financiranja nekretnina. Karakter Berlina promijenio se tako silovito da se mnogi dugogodišnji stanovnici osjećaju otuđeno u vlastitom gradu. Brutalna gentrifikacija uništila je organski srasle društvene strukture gradskih kvartova i taj se trend samo povećava.
