Policajac je klečao na Tomaševim leđima nekoliko minuta nakon što su mu stavili lisice, a on je nedugo zatim preminuo. Tomaševa smrt podsjeća na onu Georgea Floyda i po uzoru na pokret Black Lives Matter, Romi diljem Europe organiziraju prosvjede ispred čeških ambasada u znaku solidarnosti, ukazujući na sistemski rasizam kojeg su žrtve i navodeći osam zahtjeva prema češkoj vladi i Europskoj uniji. Među njima su provođenje hitne i neovisne istrage o smrti Stanislava Tomaša, osnivanje neovisnog povjerenstva za nadzor policijske prakse u romskim zajednicama, proširenje broja Roma angažiranih u strukturama za provođenje zakona, pružanje antirasističkog treninga policijskim službenicima i ukidanje rasnog profiliranja.
Velika razlika između Georgea Floyda i Stanislava Tomaša je što je tamošnji policijski službenik osuđen na 22 godine zatvora dok je češki premijer dao podršku policijskim službenicima preko Facebooka, poručivši im: ‘Hvala vam, policajci iz Teplica, na vašem radu. Nije ni njima bilo lako’, a češki ministar unutarnjih poslova na svom Twitter računu napisao: ‘Policajci koji su intervenirali imaju moju potpunu podršku’”, ističe Siniša Senad Musić, glavni organizator prosvjeda i potpredsjednik Romske udruge mladih Hrvatske “Ljudi govore da je Europa jedno od najtolerantnijih mjesta gdje se prema svima jednako postupa. Umoran sam slušati tu fantaziju jer kad se radi o Romima to nije tako. Trebamo Europu koja je sigurnija i pravednija za manjine, a pogotovo za Rome čiji se problemi već desetljećima zanemaruju…
Mnogo je priča o Romima koje je policija maltretirala i brutalno mučila u Europi, ali sve te priče ne izlaze na svjetlo dana”, napomenuo je Benjamin Ignac te pozvao na radikalnu solidarnost: “Kad vidite ili čujete o slučajevima kada su Romi postali žrtve rasizma, bilo da se radilo o hotelu, kafiću, restoranu, javnom bazenu, školi ili policiji, nazovite tu organizaciju, tvrtku ili instituciju i žalite im se. Podijelite tu objavu zajedno s podacima ustanove, šireći vijesti o tome što se dogodilo i potičući druge da se obrate tim institucijama. Vrijeme je za radikalnu solidarnost jer zajedno smo jači!”
“Nisam iznenađena agresijom koju doživljavamo u sadašnjosti ako uzmem u obzir našu prošlost. Romska zajednica je kroz povijest oduvijek bila tlačena. Romi su 500 godina bili robovi u Rumunjskoj; protjerani iz domova, mučeni i kažnjavani, bilo im je zabranjeno korištenje vlastitog jezika, a oduzimali su im i djecu. Također, Češka država je do 90-ih sterilizirala masovan broj Romkinja. Procijenjeno je da je u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata izbrisano oko 2 milijuna romskih duša, a u Hrvatskoj je ubijeno oko 25,000 Roma, što je više od 95 posto tadašnje romske populacije Hrvatske.
Neprijateljsko nasilje koje su pretrpjeli Romi nastavlja se do danas i ako želimo da to prestane moramo odmah zajedno djelovati. Europa treba prestati sa zanemarivanjem antiromskog rasizma. Zašto mediji i institucije EU ne reagiraju na ovaj slučaj? Zašto još uvijek toliko Europljana ne zna za ovog Roma kojeg je češka policija ubila?” upitala je Severina Lajtman, članica Romske udruge mladih Hrvatske.
Budući da se slučaj Stanislava Tomaša povezuje s onim Georgea Floyda, a ovaj lančani prosvjed s pokretom Black Lives Matter u SAD-u, važno je naglasiti sličnost romske i afroameričke povijesti. Kao što i Lajtman navodi, Romi su baš poput Afroamerikanaca bili žrtve višestoljetnih robovlasničkih odnosa koji sežu daleko u prošlost. Najstariji dokument koji spominje Rome kao robove je iz 1331. godine, dok su prvi afrički robovi na područje SAD-a dovedeni 1619. godine. Obje su skupine oslobođene sredinom 19. stoljeća:
Proklamacija o emancipaciji kojom su oslobođeni robovi u SAD-u dogodila se 1865., a potpuna zakonska sloboda Roma u Europi, poznatija kao Slobuzenja, jednu godinu ranije.
Nakon ukidanja ropstva u SAD-u bivšim je robovima, zbog više od dva stoljeća besplatnog rada, obećano 16 hektara zemlje i mazga, ali im ta naknada nikada nije bila isplaćena. Slično tome, Slobuzenja je osim ukidanja kmetstva i robovlasništva trebala dovesti do preraspodijele zemlje seljacima i bivšim robovima, no to se nije ostvarilo. Mnogi Romi nakon oslobođenja nisu imali kamo otići budući da nisu imali ni novac ni posjed te su se ponudili na preprodaju prijašnjim vlasnicima, a slična se situacija dogodila i Afroamerikancima.
Zbog robovlasničkog nasljeđa, segregacije i niza drugih rasističkih zakona Afroamerikanci i Romi trenutno su izbačeni u zasebne kvartove ili periferije sela i gradova, što ih do danas čini žrtvama siromaštva, baš kao i žrtvama policijske brutalnosti. Romska aktivistica i studentica prava Marina Horvat nabrojala je tri takva slučaja u posljednje dvije godine:” U rujnu 2020. pretučena su tri Roma u gradu Bitolju u Sjevernoj Makedoniji, romske zagovaračke grupe pozvale su rumunjskog predsjednika da otpusti ministra unutarnjih poslova nakon objavljene snimke kako policija napada grupu Roma na jugu Rumunjske, a vrhovni sud u Beogradu presudio je da je policija maltretirala Rome.”
Možda najveća razlika između Roma u Europi i Afroamerikanaca je što u SAD-u postoji relativno snažna kolektivna svijest o robovlasništvu i njegovim suvremenim reperkusijama, dok u Europi ne. Recimo, u Rumunjskoj je javnost iznimno slabo obaviještena o robovlasničkom nasljeđu, a rumunjske državne institucije i pravoslavna crkva odbijaju se javno ispričati za porobljavanje Roma, iako su obje u tome sudjelovale. To institucionalno zataškavanje bilo je jasno otkriveno kada je 2015. rumunjski redatelj Radu Jude javnosti predstavio svoj film Aferim! koji je problematizirao rumunjsko robovlasničko nasljeđe i njime izazvao ogorčenje rumunjskih političara, svećenika i javnosti općenito.
“Romkinje i Romi širom Europe, ujedinite se! Ujedinite se kako biste pokazali javnosti svoju spremnost na društveno-politički angažman i odlučnost koja je istaknuta zahtjevima koje upućujemo češkoj vladi i Europskoj uniji. Nitko se ne bi trebao osjećati ugroženo od policije, a njezin bi zadatak trebao biti braniti potlačene, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, boju kože i seksualnu orijentaciju. Zajedno možemo zaustaviti rast ekstremne desnice, neofašista i populističkih stranaka. Zato tražimo podršku većinskog, odnosno neromskog stanovništva s kojima dijelimo identična uvjerenja kako bi se izborili za pravedno, progresivno, demokratsko i uključivo društvo”, napomenuo je romski aktivist Ramiz Ajdin na prosvjedu.
Glavni organizator prosvjeda Siniša Senad Musić: Šutnja u našem dvorištu
Češki su policajci koljenima stajali na leđima Stanislava Tomaša i nekoliko minuta nakon što su mu stavili lisice. Smatrate li da se radi o primjeru policijske brutalnosti?
Da, smatramo. Radi se o zahvatu kojeg zovu fiksiranje, a temeljem istog zahvata je preminuo George Floyd. Ne umanjujem Floydovu žrtvu, ali kada se to dogodilo u Americi, Hrvatska je također brujala, Europska unija i šire, ali kada se to dogodilo u našem dvorištu, s obzirom na to da je Češka dio EU, onda to nije bilo toliko popraćeno. Međutim, rodio se inat među Romima koji su odradili prosvjede u gradovima diljem Europe, a evo potaknuli su i nas da reagiramo.
Kako komentirate to da je češki ministar unutarnjih poslova dao podršku policiji, dok je slučaj u SAD-u bio popraćen zatvorskom kaznom od 22 godine?
Mi u svojim zahtjevima tražimo da se provede pravda i osnuje povjerenstvo koje bi pratilo taj slučaj. U Češkoj se to nije prvi put dogodilo. Oni su provodili sterilizaciju nad Romkinjama i sustavni je rasizam prisutan, a ovim prosvjedom poručujemo da Romi žele živjeti.
Smatrate li da bi se po uzoru na Afroamerikance Romi trebali bolje međunarodno organizirati i ujediniti se oko zajedničkih pitanja?
Romsko proljeće je počelo i imamo sve više obrazovanih i zaposlenih Roma, no nemamo svoju državu i zato bi trebale postojati romske institucije u sklopu Europske unije i šire, gdje bismo zagovarali svoja prava.
Izvješća pučke pravobraniteljice u Hrvatskoj upozoravaju na etničko profiliranje Roma u Hrvatskoj, osobito u trgovačkim centrima. Jedno izvješće navodi da 45 posto Roma u Hrvatskoj smatra kako ih je u posljednjih pet godina policija zaustavila isključivo zbog romskog podrijetla, a ne zbog protupravnog ponašanja. Smatrate li da bi trebalo posvetiti više pažnje odnosu policije spram Roma u Hrvatskoj?
Nemamo ogromne probleme s hrvatskom policijom. Oni postoje zato što i u policiji rade ljudi koji mogu od malena biti hranjeni antiromskim stavovima. U Hrvatskoj imamo afirmativnu mjeru gdje pokušavamo uključiti Rome upravo u zakonodavni sustav te da postanu policijski službenici. Smatramo da kada ljudi upoznaju Rome na poslu ili kao svoje susjede mijenjaju stavove. Suživot s nama stvara veću promjenu od bilo kakve kampanje jer među nama ima jako puno sličnosti. Mi smo ljudi koji žive u Hrvatskoj. Ja sam osobno rođen u Zagrebu. Imamo više identiteta i samo jedan od njih je romski identitet.
Kako komentirate pokret Black Lives Matter i smatrate li ga uzorom romskom proljeću u Europi?
Sve skupine koje su proživljavale diskriminaciju mogu biti stavljene pod zajednički nazivnik. Ako pričamo o Black Lives Matter, pokretu Aboridžina u Australiji ili Indijanaca u SAD-u, vidjet ćemo da je to dosta slično. Što se tiče rasne diskriminacije, postoje zreliji pokreti koji znaju što raditi. Romi u Hrvatskoj su nažalost još 2000. godine imali svega nekoliko djece u vrtićima, a one koji su završili fakultete mogli smo nabrojati na prste jedne ruke. Države poput Makedonije, Srbije ili Bugarske imaju veću romsku zajednicu, puno više obrazovanih Roma, a oni svoje znanje koriste za promjenu.
U Hrvatskoj postoji napredak. Na početku ove godine prošli smo famoznu brojku od 30 romskih studenata. Uvijek smo ih imali oko 20, a sada ih imamo oko 50. Ono što sada trebamo napraviti je da mlade Romkinje i Rome u koje smo ulagali poguramo da rade promjenu u romskom društvu, a na romskim liderima je da prepuste mladima svoja mjesta. Romska zajednica je najmlađa zajednica u Hrvatskoj, a kad to pogledamo na razini lidera uočavamo da je ona još uvijek vrlo zatvorena.
