Delegacija Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) boravila je nedavno u našoj zemlji kako bi na terenu provjerila stanje u zatvorima i sličnim institucijama. Delegaciju je, posve neuobičajeno, predvodio sam predsjednik CPT-a Alan Mitchell, posjetila je rekordni broj institucija, a obilazak je trajao punih jedanaest dana. Čime je Hrvatska zaslužila takvu pažnju?
Delegacija Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) boravila je nedavno u Hrvatskoj kako bi na terenu provjerila stanje u hrvatskim zatvorima i drugim institucijama u kojima borave osobe lišene slobode ili ograničene slobode kretanja. Od 19. do 29. rujna izaslanstvo CPT-a posjetilo je ukupno 20 takvih ustanova – zatvora, policijskih postaja, psihijatrijskih bolnica i domova socijalne skrbi. Tijekom posjeta sastali su se i s predstavnicima Ministarstva pravosuđa i uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Razgovarali su i s Povjerenstvom za zaštitu osoba s duševnim smetnjama i s predstavnicima Pučke pravobraniteljice i Pravobraniteljice osoba s invaliditetom te nevladinim organizacijama.
Riječ je o redovitom periodičnom posjetu CPT-a, šestom po redu od 1998. godine, kojem je cilj utvrditi koliko Hrvatska poštuje preporuke iz izvještaja nastalog nakon posljednjeg posjeta 2017. godine. Izvještaj ovogodišnjeg posjeta trebao bi biti objavljen za otprilike godinu dana, zajedno s očitovanjem Hrvatske.
Ovogodišnja šesteročlana delegacija CPT-a predvođena je Alanom Mitchellom, predsjednikom CPT-a, liječnikom i bivšim povjerenikom Škotske komisije za ljudska prava. Ostali članovi izaslanstva su iz Slovenije, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Crne Gore i Nizozemske, među kojima su nekadašnja upraviteljica zatvora, profesor kaznenog prava, specijalist sudske medicine, psihijatar i odvjetnica za ljudska prava. Kao vanjski eksperti bili su i stručnjaci za zatvorski sustav i mentalno zdravlje iz Irske i Češke.
U odnosu na prethodne redovite promatračke misije CPT-a u Hrvatskoj, nedavni dolazak bio je specifičan. Delegaciju je predvodio predsjednik CPT-a, dok su do sada na čelu izaslanstva obično bili neki od članova ili, rjeđe, potpredsjednici CPT-a. Ove godine su posjetili rekordni broj hrvatskih institucija, čak njih 20, dok je u prethodnim redovitim posjetima njihov broj bio između 12 i 18. I trajanje boravka je prilično dugo – 11 dana. Neki prijašnji dolasci trajali su 9 dana. Ukratko, riječ je o jakoj ovogodišnjoj delegaciji i temeljitom obilasku.
Informacije „na kapaljku“
Mediji u Hrvatskoj nisu izvijestili o boravku visokog izaslanstva CPT-a što ne čudi, jer su nadležne institucije u Hrvatskoj prešutjele posjetu iz Strasbourga. Jedino je Ministarstvo pravosuđa i uprave na svojim web stranicama objavilo kratku bilješku nakon sastanka ministra Ivana Malenice i članova CPT-a.
U suhoparnoj objavi stoji da se razgovaralo o „stanju i uvjetima u kaznenim tijelima u Republici Hrvatskoj te aktivnostima koje Ministarstvo pravosuđa i uprave poduzima s ciljem povećanja kapaciteta zatvorskog sustava i unaprjeđenja uvjeta“. Navedeni su posjeti Zatvorskoj bolnici i Zatvoru u Zagrebu, Kaznionici u Lepoglavi te Kaznionici i Zatvoru u Požegi.
“Predstavnicima Odbora predstavljena su aktualna ulaganja u zatvorskom sustavu u kaznionicama u Lipovici-Popovači i Požegi kojima će se povećati kapaciteti za oko 230 mjesta te o planiranim ulaganjima u nove kapacitete u Gospiću. Uz to, prezentiran je sustav elektroničkog nadzora za uvjetni otpust koji je u Hrvatskoj uspostavljen u srpnju”, sve je što se moglo pročitati u informaciji Ministarstva pravosuđa.
Nadležnima u ministarstvu se i u tako kratkoj objavi potkrala netočnost, nejasno da li omaškom ili neznanjem. Naveli su da je delegacija CPT-a do sada posjetila Hrvatsku samo 2012. i 2017. godine. CPT, međutim, dolazi u Hrvatsku redovito od 1998. svakih četiri ili pet godina – 1998., 2003., 2007., 2012. i 2017., a u uz te redovite vizite, bio je i jedan ad hoc dolazak 2020. zbog situacije s migrantima i prijava nasilja prema njima.
Za razliku od hrvatskih vlasti, CPT je nakon završetka ovogodišnjeg posjeta objavio detaljni popis svih susreta i posjeta hrvatskim institucijama u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Požegi, Lepoglavi, Velikoj Gorici, Stančiću (Dugo Selo), Mirkovcu (Sveti Križ Začretje) i na Ugljanu.
“Posebna pozornost posvećena je tretmanu i uvjetima pritvora zatvorenika i zatvorenica u četiri zatvorske ustanove. Izaslanstvo se također osvrnulo na tretman i pravne mjere zaštite koje hrvatska policija pruža osobama lišenim slobode. Osim toga, delegacija je posjetila tri psihijatrijske ustanove i dva doma za socijalnu skrb kako bi procijenila situaciju pacijenata i štićenika koji su u njima smješteni”, pojašnjeno je iz CPT-a.
Na kraju posjeta, delegacija je hrvatskim vlastima iznijela svoja preliminarna zapažanja, stoji u objavi CPT-a. Detalji primjedbi i prijedloga nisu navedeni, jer će to biti javno tek nakon objave izvještaja iduće godine i nakon što se Hrvatska o njemu službeno očituje.
Iako nema puno informacija o posjetu i prvim rezultatima monitoringa, iz mandata CPT-a može se iščitati što je izaslanstvo iz Vijeća Europe radilo na terenu. Delegacija CPT-a ima neograničeni pristup pritvorskim i zatvorskim jedinicama kao i drugim institucijama u kojima je ograničena sloboda kretanja. Nakon što izvijeste zemlju domaćina o svom dolasku, sami biraju na koja će mjesta otići. Podatke prikupljaju i kroz individualne razgovore koje nasamo obavljaju s osobama lišenih slobode.
Što piše u izvještaju iz 2017.?
Glavne smjernice temeljem kojih je planiran ovogodišnji posjet CPT-a je njihov izvještaj i preporuke nakon prethodne posjete 2017. godine.
CPT je tada dao pregled postupanja prema osobama koje je privela i zadržala policija, analizu položaja zatvorenika u tri županijska zatvora (Zagreb, Split i Osijek) i Zatvorskoj bolnici u Zagrebu kao i pregled postupanja prema maloljetnicima lišenih slobode. Ispitivana je i situacija prisilno smještenih psihijatrijskih pacijenata.
CPT je utvrdio da se s većinom privedenih osoba postupalo korektno. Primili su, ipak, neke pritužbe u kojima se tvrdi da je prilikom uhićenja ili tijekom ispitivanja u policijskoj postaji bilo zlostavljanja, poput šamara, udaraca šakama i nogama. U nekoliko slučajeva to je bilo potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom.
CPT je u izvještaju nakon posjeta 2017. godine naglasio da „policijskim službenicima treba biti kristalno jasno da je fizičko zlostavljanje pritvorenih osoba neprihvatljivo“ te da bi „hrvatske vlasti trebale osigurati da se svi navodi o zlostavljanju uspješno istraže, a da se policijski službenici koji su proglašeni krivim primjereno kazne“.
CPT je dao i preporuke za jačanje sustava pravne pomoći, posebno osobama koje su pozvane u policiju na „obavijesne razgovore“ kao i za one koji traže odvjetnike po službenoj dužnosti.
Što se tiče zatvora, u posljednjem je izvještaju ‘prepoznat napor’ hrvatskih vlasti da smanje prenapučenost zatvora. Unatoč tome, CTP je upozorio da je „potrebno kontinuirano ulagati napore da svaki zatvorenik ima najmanje 4 kvadratna metra životnog prostora u ćelijama s više osoba“. CPT je bio posebno kritičan prema pretjeranim ograničenjima koja se nameću zatvorenicima i počiniteljima prekršaja koji i dalje provode do 23 sata dnevno zatvoreni u ćelijama bez pristupa organiziranim dnevnim aktivnostima
Upozorili su i da treba uvesti alternativu zakonskoj kazni za počinitelje prekršaja. Izneseno je i nekoliko preporuka za poboljšanje uvjeta pritvora u zatvorima koje je tada posjetila delegacija CPT-a.
Većina zatvorenika s kojim su se tada susreli izjavila je da zatvorsko osoblje prema njima korektno postupa. Zaprimljene su, međutim, neke tvrdnje o fizičkom zlostavljanju, a dobili su i informacije o čestim incidentima među zatvorenicima koji ponekad završavaju s teškim tjelesnim ozljedama, što je trajni zatvorski problem.
U izvještaju je istaknut problem otežanog pristupa zdravstvenoj zaštiti zatvorenika, posebno zbog nepostojanja akreditacije zatvorskih liječnika od strane HZZO-a. Hrvatskoj su upućene i preporuke za postupanje sa zatvorenicima koji pate od psihičkih poremećaja i ovisnosti o drogi. Vezano za Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, kritiziran je nedostatak psihijatara i medicinskih sestara te manjak prostora.
Što se tiče Odgojnog zavoda Turopolje, navodi se da se prema maloljetnicima koji su tamo na tretmanu općenito dobro postupa i da imaju dobar izbor obrazovnih, zanatskih i rekreacijskih aktivnosti, ali CPT je kritičan prema praksi izolacije maloljetnika u trajanju od sedam dana kao disciplinske kazne te prema neučinkovitom žalbenom postupku.
Delegacija CPT-a posjetila je 2017. godine i tri psihijatrijske ustanove u Zagrebu i izrazila posebnu zabrinutost zbog nedostatka životnog prostora i pristupa dvorištu za pacijente u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. Kritizirali su i propisivanje lijekova, način primjene elektrokonvulzivne terapije te nedostatak evidencije o mjerama prisile. Nezadovoljni su bili i tada usvojenim propisima o mentalnom zdravlju te izrazili zabrinutost zbog pravnog statusa psihijatrijskih pacijenata.
Bura zbog ad hoc dolaska
Osim redovitih obilazaka neke države svakih četiri-pet godina, delegacija CPT-a može doći i u tzv. ad hoc posjete. One se organiziraju u slučaju hitnih okolnosti u nekoj državi, pa je tako to bio slučaj i u Hrvatskoj 2020. godine zbog informacija o nasilju prema migrantima. Riječ je o posjetu koji je prilično naljutio hrvatske vlasti i zategnuo odnose s CPT-om.
U kolovozu 2020. godine delegacija iz Strasbourga je bila u petodnevnom ad hoc posjetu Hrvatskoj kako bi hitno ispitala postupanje prema osobama koje su pokušale ući u Hrvatsku i koje je policija uhitila.
Delegacija CPT-a tada je posjetila postaje granične policije u Cetingradu, Donjem Lapcu i Korenici te interventnu policijsku jedinicu PU karlovačke, kao i prihvatni centar za strance u Ježevu, kako bi ispitala uvjete pritvora i formalne postupke prije udaljenja.
Izaslanstvo je posjetilo i nekoliko privremenih prihvatnih centara i neformalnih migrantskih naselja u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini gdje je razgovaralo i medicinski pregledalo mnoge migrante koji su tvrdili da su ih hrvatski službenici uhitili na teritoriju Hrvatske i prisilno vratili u BiH. Susreli su se i s predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova.
Kako je bila riječ o hitnom dolasku zbog sumnji u teško kršenje ljudskih prava migranata, moglo se očekivati i da će izvještaj o posjetu s preporukama i primjedbama biti brzo objavljen, ali to se nije dogodilo sve do prosinca 2021. godine. Hrvatska uporno nije davala zeleno svjetlo za njegovu objavu. U međuvremenu izbio je i svojevrsni skandal, o čemu su pisale Novosti, kada je državna tajnica u MUP-u Terezija Gras u jednom dopisu Centru za mirovne studije prozvala CPT da su u Hrvatsku došli s predrasudama temeljenim na neobjektivnim izvještajima nevladinih organizacija, da su se ponašali suprotno svim diplomatskim uzusima, da su prijetili policijskim službenicima, nasilno ulazili u službene prostorije i pokušali otuđiti službenu dokumentaciju.
To je bio okidač nakon kojeg je CPT objavio izvještaj i bez pristanka hrvatske strane. U izvještaju je, uz iznošenje svjedočenja o premlaćivanju i nasilnom protjerivanju migranata, CPT pozvao hrvatske vlasti „da poduzmu odlučne mjere kako bi zaustavili zlostavljanje migranata od strane policijskih službenika i osigurali da se slučajevi navodnog zlostavljanja učinkovito istraže“. U izvještaju se, među ostalim, ističe i da je – prvi put otkako je CPT počeo posjećivati Hrvatsku 1998. godine – došlo do poteškoća u suradnji s hrvatskim vlastima. Navodi se da su izaslanstvu CPT-a dostavljene nepotpune informacije o mjestima na kojima migranti mogu biti lišeni slobode te da su ih policijski službenici ometali u pristupu dokumentaciji potrebnoj za provođenje mandata Odbora. Uz razumijevanje Hrvatske zbog velikog broja migranata, CPT naglašava da, usprkos tim izazovima, ona „mora ispunjavati svoje obveze u pogledu ljudskih prava i humano i dostojanstveno postupati s migrantima“.
U ožujku ove godine, CPT je objavio i odgovor Hrvatske u kojem točku po točku hrvatske vlasti objašnjavaju na koji su način ispunile svaku od 28 preporuka CPT-a vezano za postupanje prema migrantima.
CPT je utemeljen Europskom konvencijom za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koja je stupila na snagu 1989. godine. Ima ukupno 46 članova, odnosno onoliko koliko je država članica Vijeća Europe. Članovi i članice CPT-a neovisni su u svojem radu i ne predstavljaju državu iz koje su izabrani. Uglavnom je riječ o uglednim pravnicima, liječnicima, stručnjacima za zatvorski i policijski sustav. Iz Hrvatske je članica odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić čiji mandat traje do prosinca 2025. godine.
Presude protiv Hrvatske zbog stanja u zatvorima
U isto vrijeme dok je delegacija CPT-a bila u nedavnom posjetu Hrvatskoj, Europski sud za ljudska prava donio je presude o kršenju ljudskih prava čak petorici hrvatskih državljana koje se tiču uvjeta u hrvatskim zatvorima. Hrvatska je proglašena krivom zbog nepoštivanja članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima koji propisuje da „nitko ne može biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni“.
Povodom predmeta Perkov protiv Hrvatske, država je proglašena krivom jer nadležno državno odvjetništvo nije u dovoljnoj mjeri istražilo navode zatvorenika Damira Perkova da su ga u zatvoru zlostavljala trojica pravosudnih policajaca. Sud mu je dosudio 2.500 eura na ime nematerijalne štete i 3.000 eura za troškove postupka. Presuda još nije konačna. Postat će konačna ako nitko od strana u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev Velikom vijeću Suda.
Sud u Strasbourgu donio je i konačne presude povodom tužbi zatvorenika Dalibora Hrnčića, Vedrana Katanovića, Stjepana Mihovilovića i Slavka Kopića da im je Hrvatska povrijedila prava zajamčena člankom 3. Konvencije zbog neodgovarajućeg smještaja u zatvorima u Zagrebu i Varaždinu te Kaznionici u Lepoglavi. Ukupno im je dosuđeno 26.900 eura za nematerijalnu štetu i 5.050 eura za troškove postupka.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).