„Morali smo raditi procjene rizika na radu, napraviti elaborat električnih instalacija, iako je prostor općinski i zgrada je stradala u potresu“, kaže Maja Turniški iz udruge Suncokret, male udruge koju je niz inspekcija kaznilo sa, za njih velikih, pet tisuća eura troškova. Slučaj Vrginmosta najnoviji je u nizu pritisaka na organizacije i inicijative koje djeluju na području zaštite okoliša, a navedene su u analizi „Tužbe i zastrašivanja: prva analiza represije nad okolišnim organizacijama“.
Udrugu Suncokret koja već 20 godina u Vrginmostu popunjava rupu u uslugama za djecu i mlade koje država ne osigurava, ove je godine prije ljeta pohodio cijeli niz različitih inspekcija. Nakon što ih je nepoznata osoba prijavila za prodaju alkohola i hrane nenajavljeno je došla turističko-ugostiteljska inspekcija koja je jedino mogla ustanoviti da u prostoru imaju tek jedno kuhalo za vodu. No, radna inspekcija im je napisala više kazni te obaveza raznih mjerenja što je na kraju malu udrugu koštalo velikih pet tisuća eura.
„Morali smo raditi procjene rizika na radu, napraviti elaborat električnih instalacija, iako je prostor općinski i zgrada je stradala u potresu i na njoj je naljepnica ‘privremeno neupotrebljivo’. Napisali su nam i kaznu jer osobe zaposlene preko javnih radova nisu bile obučene za grabljanje trave“, govori Maja Turniški iz udruge Suncokret.
Možda i najapsurdnije je to što je udruga morala mjeriti mikroklimu unutar ureda, kvalitetu zraka koja nije bila dobra. Iz općinske zgrade u kojoj je smještena udruga vidi se zgrada stare tvornice u kojoj je zadnje dvije godine djelovala tvornica Phaten Plastic Recycling koja je obrađivala plastični otpad u središtu mjesta, i kojoj je u međuvremenu ukinuta dozvola. Turniški je jedna od najistaknutijih članica Građanske inicijative Stop Phaten Plastic Recycling koja je tražila da institucije osiguraju da tvornica radi u skladu sa zakonom, između ostalog da se mjere emisije koje nastaju pri radu tvornice. No, dok inspekcije nisu bile tako ažurne s tvornicom, bile su ažurne s udrugom. Iako udruga nije imala formalne veze s inicijativom, aktivnosti i financije udruge su raznim kaznama bile ugrožene.
Još jedna inspekcija koja im je ispisala kazne je građevinska koja je naložila da uklone dva mala objekta koja su nastala na edukativnim radionicama za djecu i mlade o tradicionalnoj i održivoj gradnji.
„Jedan objekt je napravljen isključivo kao pokazni i to je bila prva keltska kuća u Hrvatskoj. Napravljena je od blata i slame prije 15 godina i dosad nikome nije smetala. Nije se koristila ni za što, nije imala temelje i nije stradala u potresu, a morali smo je srušiti“, svjedoči Turniški.
Slučaj Vrginmosta samo je najnoviji u niz ovakvih slučajeva pritisaka na organizacije i inicijative koje djeluju na području zaštite okoliša, a navedene su u analizi „Tužbe i zastrašivanja: prva analiza represije nad okolišnim organizacijama“ koju je izradio dr.sc. Kruno Kardov za Zelenu akciju.
I dok je u Latinskoj Americi 2021. godine ubijeno čak 200 ljudi koji su bili istaknuti pojedinci u okolišnim pokretima, u Europi su pokreti koje žele zaštititi zajedničke resurse izloženi drugim vrstama represije i Hrvatska tu nije izuzetak. Uz SLAPP tužbe, prijetnje i ponekad i fizičko nasilje u Hrvatskoj su prisutne i druge vrste represije poput simboličkih procesa sudjelovanja javnosti gdje se nikakve primjedbe ne uvaže, te uskraćivanje ili kanaliziranje financiranja, primjerice na edukativne ili volonterske aktivnosti koje jesu bitne, ali nisu nikome prijeteće.
“U nekim europskim državama se protiv aktivista koriste i zakoni napravljeni za organizirani kriminal, izjednačava se građansko djelovanje u svrhu općeg dobra s organiziranim kriminalom što je izrazito opasna poruka. Srećom, do toga kod nas još nije došlo, ali su itekako prisutniji nešto suptilniji način pritiska”, kaže Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije.
Udruga Brodsko ekološko društvo – BED iz Slavonskog Broda također se u svom radu suočila s nizom pritisaka od strane inspekcija, ali i prijetnjama.
“Ograničiti i otežati naš rad može se jednom banalnom anonimnom prijavom, a ublažavanje štete takvih prijava i dokazivanje da je bila neopravdana može trajati godinama. Nažalost, nedostatak mogućnosti financiranja lokalnih okolišnih organizacija, naročito kod zagovaranja i aktivizma je isto vrsta sistemskog pritiska”, ističe Iris Beneš iz BED-a.
Sama Zelena akcija je pak primjer kako se SLAPP tužbama pokušava iscrpiti organizacije. Još 2017. godine je investitor u projekt golf terena i apartmana na Srđu iznad Dubrovnika tužio tri odgovorne osobe iz udruge na dva različita suda, u Zagrebu u građanskom postupku te u Dubrovniku u kaznenom postupku. Dok je postupak u Zagrebu pri kraju, oslobađajuća drugostupanjska presuda u korist Zelene akcije, u kaznenom postupku u Dubrovniku prvo ročište je održano tek 2021. godine te je postupak još uvijek u početnoj fazi. U međuvremenu ne samo da su dozvole za projekt na Srđu ukinute nego je tvrtka izgubila i na arbitražnom sudu na kojem su tražili odštetu od države Hrvatske. No, aktivisti koji su se borili za javni interes se i dalje su prisiljeni putovati u Dubrovnik na ročišta i plaćati odvojene odvjetnike.
„Sada imamo ročište zakazano za siječanj 2025. i nadamo se da je zadnje. Jako je opterećujuće da vam nešto takvo visi nad glavom sedam godina, kazneni postupak je ozbiljna stvar, nisu maleni novci u pitanju, ali humor nam pomaže da se nosimo s tim. Naravno da znamo da smo u pravu, ali to je poanta SLAPP slučajeva, da te iscrpljuju i da se moraš s time baviti“, kaže Željka Leljak Gracin, jedna od optuženih osoba iz Zelene akcije.
U Vrginmostu je povjerenje u institucije krajnje narušeno. Profunkcionirale su isključivo nakon izuzetne upornosti i izlaganju Turniški i drugih aktivista, koji su podršku dobili i od nacionalnih i međunarodnih okolišnih organizacija. Jedine institucije koje su ih saslušale bile su Pučka pravobraniteljica i saborski Odbor za zaštitu okoliša.
„Nezainteresiranost i neučinkovitost institucija se ne može ni objasniti. Mi smo kao europski Bangladeš, europski Treći svijet. Iako smo dio Europske unije prije će nas kazniti, iako smo samo tražili da se radi po zakonu, nego one koji krše zakone. Preživjela sam ovo iskustvo, preživljavam i dalje, ali želim i živjeti, ne želim da me ne poštuju institucije koje ja poštujem“, zaključuje svoje iskustvo borbe za čisti okoliš Turniški.
Unatoč pritiscima raznih vrsta, nitko od aktivista nema namjeru odustati, iako kako kaže Beneš “po riječima jednog od naših osnivača i dugogodišnjeg predsjednika – pametan čovjek davno bi odustao”
“Da nije osobne i organizacijske otpornosti koja borbu i pritisak shvaća kao dio posla teško bi opstali”, zaključuje Beneš.
