“Elektromobilnost je lagani izbor, izgleda gotovo isto kao ono što imamo sad, samo malo drugačije. No, potrebna nam je puno veća promjena paradigme jer elektrifikacija vozila neće riješiti probleme kao što su zagađenje i količina javnog prostora koju zauzimaju automobili. Fokusiranje na aktivnu mobilnost, javni prijevoz i druge stvari može transformirati javni prostor i učiniti gradove mnogo pogodnijima za život i zdravije za građane koji tamo žive”, kaže Jill Warren, direktorica Europske biciklističke federacije (ECF).
U Zagrebu je krajem prošlog tjedna i tijekom vikenda održana godišnja skupština Europske biciklističke federacije (ECF), krovne zagovaračke organizacije koja okuplja 65 organizacija iz 40 europskih zemalja. Delegati su se u Zagrebu okupili na poziv udruge Sindikat biciklista koja je član Federacije, a imali su priliku i razgledati grad i njegovu infrastrukturu te razgovarati s gradonačelnikom Tomaševićem i čuti uvodno predavanje pročelnika Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Andre Pavune.
„Svaki grad ima svoju priču, svaki ima svoje putovanje kako implementira ono što želi postići. Ono što vidimo u Zagrebu je da postoji puno više političke volje da se provede promjena. Ne mora svaki grad izgledati kao Kopenhagen ili Amsterdram, ali je važno da postoji napredak i da se građanima to sviđa“, diplomatski kaže Jill Warren, direktorica ECF-a.
Tijekom mjere u vezi COVID-a vidjeli smo da se gradovi mogu brzo transfomirati i postati puno više prijateljski nastrojeni prema biciklistima te da za takve promjene nije nužno potrebno ni puno vremena ni puno novaca.
„Infrastruktura se može brzo, jednostavno i jeftino prilagoditi. Ohrabrujuće je vidjeti da je dio te privremene infrastrukture postao trajan, to je način da se pozove ljude da promijene svoje ponašanje oko mobilnosti i isprobaju nove stvari. To je bilo dobro za bicikliranje generalno“, kaže Warren koja upravo jedan od gradova koji je tih godina učinio iskorak ističe kao pozitivan primjer za bicikliranje u Europi.
„U Parizu možete vidjeti transformaciju kako se događa praktički ispred vas. Živjela sam 2011. u tom gradu i kada to usporedim s Parizom danas promjena je velika. Danas vidite bicikliste, biciklističke staze i javne bicikle posvuda. To je tako ohrabrujuća promjena. Gradonačelnica Anne Hidalgo je prije nekoliko godina u kapmanji za ponovni izbor najavila da će izbaciti još 60 000 mjesta za parkiranje i svejedno je izabrana, zar nije to sjajno“, kaže Warren.
Grad koji je blizu Zagreba, a ističe se kao pozitivan primjer biciklističke transformacije je Ljubljana, gdje je prije dvije godine održana i Velo City konferencija.
„Tada smo čuli kako su u Ljubljani uspjeli transformirati svoje središta grada u jako lijepu i ugodnu zonu. Čuli smo i da se građani ne žele vratiti natrag, na ono što je bilo prije, tako da je promjena moguća, a jednom kada se provede nitko više ne želi natrag. No, bez obzira vole li ljudi to čuti ili ne, bitan dio cijele jednadžbe jest oduzeti dio prostora automobilima“, kaže Warren.
U ECF-u su svjesni da to nije lagano provesti. Ne samo u Zagrebu, već u svim gradovima postoje jaki glasovi i udruženi interesi koji pokušavaju zaustaviti promjene, ali građani kada vide kako su djeca puno sigurnija, da je dio grada pretvoren u pješačku zonu i da je puno ugodniji prostor, uglavnom prigrle promjenu.
„Ono što ankete pokazuju je da ljudi ne bicikliraju ili ne puštaju djecu na bicikle zbog osjećaja nesigurnosti, a osjećaj sigurnosti dolazi od sigurne i ugodne infrastrukture gdje se ljudi ne boje da će ih udariti automobil. Morate sagraditi nešto tako da bi više ljudi našlo hrabrost da zamijene automobile biciklima“, navodi Warren no dodaje kako se i puno drugih stvari može napraviti da bismo izgradili kulturu bicikliranja. Na primjer, osigurati da djeca imaju mogućnost naučiti voziti bicikl, baviti se pitanjem pristupačnosti, postoji li problem siromaštva, može li se kroz subvencije i javne bicikle učiniti bicikle pristupačnima.
„No, sve to neće funckionirati ako nemate sigurnu infrastrukturu“, naglašava.
Europska deklaracija o bicikliranju koju su prije dva tjedna potpisali Europsko vijeće, Komisija i Parlament, trebala bi pridonijeti stvaranju sigurnog okruženja za bicikliste. Iz ECF-a su Deklaraciju ocijenili kao „povijesni dokument“.
„To je najambiciozniji dokument o bicikliranju koji je EU ikad proizvelo. Činjenica da je nastao interinstitucijski je također vrlo uzbudljiva. Samo su još Deklaraciju od digitalnim pravima napravili interinstitucionalno. I Parlament i države članice i Euopska komisija su se složili i usvojili ambiciozni okvir koji je bitan za budući razvoj bicikliranja u Europi“, smatra Warren.
Deklaracija nije zakonski obvezujuća, ali nudi okvir koju dijelovi Europske komisije kao što je Glavna uprava za mobilnost i promet, koriste u svojim politikama i implementaciji legalno obvezujućih direktova. Jedna od mjera koju je ECF zagovarao od ove je godine na snazi, pa tako svi novi ili obnovljeni vlakovi sada obavezno moraju imati barem četiri mjesta za nerastavljene bicikle.
Uoči izbora za Europski parlament iz ECF-a pokušavaju zagovarati temu bicikliranja i tako da su pozvali političare da potpišu manifest Promjena brzina za Europu, kojim podržavaju da će podržati šest mjera za razvoj bicikliranja do 2030. Na prvom mjestu je učiniti bicikliranje prvim prioritetom u EU prometu, zatim omogućiti ljudima da češće bicikliraju, presumjeriti EU sredstva u izgradnju biciklističke infrastrukture, prikupiti bolje podatke o bicikliranju, podržati razvoj europskih biciklističkih ruta EuroVelo i zagovarati sigurnije ceste i sigurnija motorna vozila. Pozivu se odazvalo dvadesetak kandidata, i to ne samo iz zelenih stranaka.
„To nije samo pitanje zelenih politika, bicikliranje je dobro za sve, nebitno s koje su strane političkog spektra“, kaže Warren.
Ono što također ističu iz ECF-a je da se ciljevi Europskog zelenog dogovora ne mogu postići bez uključivanja bicikala. Emisije iz prometa ostaju problem koji se sporo rješava, a dosadašnje se politike uglavnom fokusiraju na elektromobilnost. Europski revizorski sud upravo je jučer objavio kako je EU ostvario napredak u smanjenju emisija stakleničkih plinova, ali ne i u prometnom sektoru, u kojem nastaje otprilike četvrtina svih takvih emisija u Europi. A polovica tih emisija dolazi samo iz automobila.
„Elektromobilnost je lagani izbor, izgleda gotovo isto kao ono što imamo sad, samo malo drugačije. Da, morate izgraditi infrastrukturu za punjenje, ali to je gotovo sve. No, nama je danas potrebna je puno veća promjena paradigme jer elektrifikacija vozila neće riješiti probleme kao što su zagađenje i količina javnog prostora koju zauzimaju automobili. U gradu kao što je Bruxelles 70% javnog prostora je rezervirano za automobile, bilo da se kreću ili su parkirani. Slično je i s drugim gradovima. To je previše, taj balans nije u redu. Fokusiranje na aktivnu mobilnost, javni prijevoz i druge stvari može transformirati javni prostor i učiniti gradove mnogo pogodnijima za život i zdravije za građane koji tamo žive“, kaže Warren.
Dok je upravo ovih dana objavljen poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za subvencioniranje električnih vozila, popravak i kupnju „običnih“ bicikala u Hrvatskoj subvencionira zasad samo Grad Varaždin.
„To je dobra mjera, utječe na to u kojem smjeru želite zakrenuti trend. Ako subvencionirate kupnju električnih automobila, dobit ćete električne automobile, ali opet automobile. U takvim mjerama treba izjednačiti bicikl s drugim oblicima prijevoza. Naravno, ako su održiva mobilnost i smanjenje emisija ono što želite, a svi gradovi u Europi deklarativno imaju takve ciljeve“, zaključuje Warren.
